SLAVONSKI BROD ove je godine ukrašen kao nikad. Gdje god se okrenuli vidjet ćemo i kazati kako sve izgleda prelijepo i oku ugodno. Ne samo brodsko Korzo, već i svaka trgovina sjaji najljepšim sjajem. I doista, poželjeli bi da ovi ukrasi sijaju cijelu godinu. Ali kad bolje pogledamo sve lampice i ukrase, te promislimo, dolazimo do zaključka – ovo je sve materijalno i spada u materijalizam. 

Kada čovjek bude hranio svoju dušu koliko hrani i svoje tijelo, kada bude s dušom razgovarao onoliko vremena koliko provede svaki dan ispred ogledala dotjerujući se, kada bude kupovao i poklone za svoju dušu, tada će čovjek izaći iz mraka, grča, otuđenosti. Tada će čovjek živjeti u blještavilu i sjaju. Ali ne ovakvom kakvom mi danas živimo. Na nama je.  

Materijalizam je danas dobrano vezao za sebe sve religije. Materijalizam posebno i ciljano pogađa vjerske blagdane. Blagdani su idealno vrijeme kada materijalizam ispunjava svoje glavne ciljeve – stvaranje kulta konzumerizma. A konzumerizam nudi obećanje boljeg života i izobilja. Naravno materijalnog. 

Kao da je čovjek zaboravio kako treba nahraniti i dušu, posebno u vremenu blagdana. Čovjek je danas postao samo kupac ili potrošač. Materijalizam je čovjeka odvojio od njegove druge polovice – duše, i kao takav - čovjek više nije osoba, postao je samo  jedan broj u lancu potrošača. Drugim riječima, čovjek je postao naivna žrtva marketinga. On danas luta bez duše i pokušava svoje zadovoljstvo naći u onome što mu nude trgovine. Nije ni svjestan kako nikad neće naći zadovoljstvo i sreću u takvim stvarima. Tragajući za takvim stvarima, čovjek se sve više udaljava od svoje duše. Ako već čovjek nema hijerarhiju potreba duše, zašto bar ne napravi hijerarhiju svojih pohlepa, nego jednostavno i u tome luta.

Kada pogledamo sve blagdane, oni su davno prestali biti blagdani za dušu. Svi blagdani su komercijalizirani i stvorene su velike marketinške priče o darivanju najbližih u vrijeme blagdana. Nema ništa loše u tome, ali darivanje ne smije biti primarno u blagdanskim danima. Ono što je pozitivno u svemu  tome jeste da se ljudi u blagdansko vrijeme češće susreću, trude se biti bolji, srdačniji, susretljiviji, humaniji. Jer čovjek je danas isprazan, otuđen, slomljen, i bar u danima blagdana pokušava pronaći onaj iskonski dio u sebi kojeg bi trebao imati svaki dan, a ne samo u danima blagdana. Ali blagdansko vrijeme ne smije se svoditi samo na kupnju, darivanje, prejedanje i prepijanje, kao i razne folklore i priredbe. Za čovjeka koji je negdje zaboravio svoju dušu, iz godine u godinu, kada su kuće i srca sve praznija, potrošnja u blagdansko vrijeme postaje sve veća. 

Dani blagdana trebaju tjerati čovjeka na promišljanje o Bogu, zahvalnosti Njemu što nam je podario blagostanje i izobilje,  razmišljati o čovjeku kao Božjem biću bez obzira na njegovu vjersku, nacionalnu, rasnu ili seksualnu orijentaciju. 

Današnji dehumanizirani čovjek ne može pokazati one svoje vrednote koje ga trebaju krasiti, i ako ih pokaže to se uglavnom odnosi na pojedince.  A takav pojedinac često postaje odbačen od društva ili postane nebitan za društvo koje sebe zove modernim.

I današnji čovjek bez duše, slavio Božić, Bajram ili drugi blagdan, koliko god bio obasjan blještavilom i sjajem, skupocjenom odjećom, autima, nekretninama i pokretninama, bankovnim računima, ostaje i dalje duboko u svome mraku, mraku svoje duše koju je on upravo učinio mračnom. 

Koliko sve izgledalo lijepo, ukrašeni trgovi, ulice, bogate trpeze, skupocjeni pokloni – sve to ne mijenja čovjeka zabrinutog i u grču. U tom grču pripremat će se za blagdane, kupovati, ići na molitve. Možda će u blagdansko vrijeme čovjek uspjeti na kratko odagnati mrak iz sebe. Ali samo na kratko. Ubrzo, kada se pogase blagdanska svjetla, čovjek opet ostaje u mraku, grču, zatvoren u sebe, dehumaniziran, otuđen i slomljen.

Kada čovjek bude hranio svoju dušu koliko hrani i svoje tijelo, kada bude s dušom razgovarao onoliko vremena koliko provede svaki dan ispred ogledala dotjerujući se, kada bude kupovao i poklone za svoju dušu, tada će čovjek izaći iz mraka, grča, otuđenosti. Tada će čovjek živjeti u blještavilu i sjaju. Ali ne ovakvom kakvom mi danas živimo. Na nama je.  

Poštujući ovo vrijeme posebnog duhovnog ozračja kojim se inspiriraju katolici širom svijeta, a posebno vjerni čitatelji ovoga portala, čestitam Vam veliki blagdan – Božić, moleći Svemogućeg Boga da srca ljudi ispuni razumijevanjem i brigom jednih za druge, da nam omili solidarnost i volju u zajedničkoj radosti kako bi uspješno gradili društvo napretka i jednakopravnosti za sve ljude i narode.