DOBRO je poznato da smo narod koji malo čita. I ne trebaju nam niti istraživanja da primijetimo kako veliki broj naših „uglednika" otežano govori hrvatski jezik. A pojedinci možda nisu ni stigli dovoljno čitati, jer su preko noći postali naše vertikale od znanosti pa do morala.

 Nema više slobode kretanja, slobode govora, i slobode izbora, ako je to u sukobu s protuepidemijskim mjerama. A je li u sukobu s protuepidemijskim mjerama, to će odrediti Ministar i Primarijus, pa će tako kazališne i kino predstave biti prijetnja narodnom zdravlju, i strogo zabranjene, dok će vjerski obredi biti dopušteni, pa i preporučeni. 

Najnovija fraza koja je ovih dana preplavila javni prostor, i djeluje infektivnije i virulentnije od korone je „novo normalno." Pretpostavka je to kojoj ne smijemo proturječiti, jer je tako odredio Krizni stožer. Fizičko rastojanje koje isti taj stožer naziva socijalnom distancom, imperativ je svih budućih međuljudskih odnosa.

Iako smo svi jedva čekali popuštanje mjera povezanih s koronavirusom, nova promjena neće svima  odgovarati. Kako se naviknuti na novo normalno. Kako shvatiti da nema starog nenormalnog? Ili smo mi samo ovce koje su u toru? Danas je normalno što jučer bilo nenormalno, a sutra će nenormalno postati normalno.

I do kad će trajati to novo normalno? Kada će se vratiti staro normalno? Ili će postati sve nenormalno.

I posljednjih dana smo zbunjeni. Nakon što se počelo pričati o izborima, o problemima u turizmu, pa onda u zadnjim danima i o ustašama i partizanima, na trenutak smo pomisli da kriza izazvana globalnom pandemijom koronavirusa napokon prolazi i  da se vraćamo u normalnu kolotečinu.

Pala je odluka da će prije od fizički najspremnijih nogometaša, atletičara, ili veslača, s normalnim životom krenuti najmlađi osnovci. I dok će MMA borci s jednim trenerom, koji će ih u pauzama moći savjetovati ili im zakrpati arkadu, ulaziti u kaveze u praznim arenama boreći se za očekivanu premiju, prvašići će volonterski ulaziti u pedeset kubičnih metara velike kavez-učionice i sa svojim učiteljima pet sati dnevno vježbati novonormalni život u svijetu s još uvijek aktivnim i živahnim virusom. Poslije će autobusima donositi taj virus kućama, djedovima i bakama, koji ih čuvaše sve ono vrijeme štrajka i ovaj period karantene. Tko će paziti na najmlađe u drugom valu pandemije, ako do njega dođe, u ovom trenutku niti Stožeru niti Ministrici nije jasno, a još manje važno.

Šest ili sedam tjedana brige za zatočenike domova umirovljenika. To je sve što se moglo za njih priuštiti. Ali roba u trgovačkim centrima, koja bi uskoro, nakon garantnog roka, mogla završiti nereciklirana na smetlištima diljem Planeta. Što s takvom robom? Ako znamo da je ekonomija bazirana na mega trgovačkim centrima, odgovor se sam po sebi nameće.

Šest ili sedam tjedana humanosti je sve što si jedna mala državica , koja živi od fiskaliziranih kava, pretplaćenih pizza i lijepog pogleda na more može priuštiti.

A kada prođe tih šest ili sedam tjedana, onda će u ime slobodnog tržišta i poduzetništva na teren istrčati prvašići i njihovi učitelji. Učitelji koji neće samo biti učitelji, nego i čuvari zdravlja nestašne i razigrane mladosti, virtualni instruktori, ispitivači i na daljini i na blizinu. A za uzvrat, i na ime zahvalnosti, Vlada će im smanjiti plaće.

A valja živjeti novo normalno. Nema više slobode kretanja, slobode govora, i slobode izbora, ako je to u sukobu s protuepidemijskim mjerama. A je li u sukobu s protuepidemijskim mjerama, to će odrediti Ministar i Primarijus, pa će tako kazališne i kino predstave biti prijetnja narodnom zdravlju, i strogo zabranjene, dok će vjerski obredi biti dopušteni, pa i preporučeni.

Teško je pronaći vatikanskog ili teheranskog epidemiologa koji može sa sigurnošću ustvrditi kako virus nije prenosiv s vjernika na vjernika, ali zato jeste lako prenosiv u kazalištu ili kinu.

Ili možda virus ima pamet  pa bira i pravi razliku između kazališne i vjerske predstave.

A valja nam naučiti živjeti u novom normalnom.

I što je zapravo novo normalno? Samo još jedna moćna europska fraza. S kojom će nam biti sve isto. Sve je isto, samo korone neće biti.