Iako je središnja komemoracija žrtvama u austrijskom Bleiburgu u obliku  masovnog skupa, u kojem se održavala dosadašnjih godina otkazana, zbog pandemije, ipak će se održati manje komemoracije i tamo, ali u Zagrebi i Sarajevu. Pogotovo zbog komemoracije u Sarajevu u katedrali Srca Isusova, zbog čega je u Sarajevu održan i prosvjed. A u Zagrebu bit će održana komemoracija na groblju Mirogoj uz molitvu i dovu, te polaganje vijenaca u ime državnih izaslanstava.

Ako izuzmemo rijetke koji su došli na Bleiburg odajući pijetet prema žrtvama, ova „komemoracija" postaje žal za gubitkom u Drugom svjetskom ratu.

Sami činom održavanja, ali i preseljenja bliže, ni ove godine ne prolazi bez kontroverzi, političkih i ideoloških sukoba. Kao da smo jedva čekali da se manje priča o pandemiji, da vratimo stare teme, nama tako drage. Ustaše i partizani. Rat koji traje osamdesetak godina, i ne vidi mu se kraj.

Rijetko tko osporava da su partizanske snage kod Bleiburga počinile zločin, ali neki upozoravaju da je pod plaštom komemoracija u Bleiburgu svih proteklih godina, zapravo veličana Nezavisna Država Hrvatska (NDH) i ustaški režim, njegovi zločini su relativizirani, a povijest se revizionirala.

Moguće da ponetko zaluta u Bleiburg zbog pijeteta prema žrtvama. Ali većina onih koji budu tamo znaju da su se tamo prodavale majice, knjige koje slave ustaški pokret, da su se tamo pjevale ustaške pjesme, vrtili su se ražnjevi. A vrhunac folklora na Bleiburgu bio bi kada masa svjetine počne urlati „za dom spremni."

I što onda možemo zaključiti? Ako izuzmemo rijetke koji su došli odajući pijetet prema žrtvama, ova „komemoracija" postaje žal za gubitkom u Drugom svjetskom ratu.

I da budemo jasni, nitko nije protiv bilo kakve komemoracije žrtvama, posebno onim nedužnim, bez obzira od koga su ubijene. Za njih trebaju postojati komemoracije.  Ali normalan čovjek mora biti protiv ideja fašizacije, kao i protiv svih ideja i ideologija koje su se pojavile u 20. stoljeću, i kao takve danas predstavljaju negaciju temelja današnje Europske unije.

Vlada, Sabor, predsjednik ili predsjednica, često čujemo kako se ovakve ili onakve manifestacije, komemoracija održavaju upravo pod njihovim pokroviteljstvom.  Pa zašto recimo onda nisu i pokrovitelji obilježavanja godišnjice Bitke na Sutjesci, možda najveće bitka u okupiranom dijelu Europe u to vrijeme. I još ako znamo da je u toj bitci poginulo i nekoliko tisuća ljudi iz Dalmacije.

Da je Bleiburg izuzetno bitan za ovo društvo, pokazuje nam i naša nacionalna televizija. Pa nam tako pripremaju izdašan, pa skoro, cjelodnevni program, obilježavanja stradanja ustaške vojske i zavedenih civila na Bleiburgu. A što drugo nego se prikovati uz TV i prebaciti na omiljenu nam nacionalnu televiziju i gledati. Pa mi to skupo plaćamo, valjda onda trebamo i gledati. 

Pa zašto ne bi imali bar ikakav program i za obilježavanje Kozare, Neretve, Sutjeske? Ili hoće reći da tamo nisu stradali Hrvati? Ili su bili Hrvati, ali samo na drugoj, za njih pogrešnoj strani.

Zato se možemo pokloniti svakoj žrtvi, nebitno od koga je ubijena, u najvećoj tišini, uz molitvu i dovu, bez majica, knjiga, pjesama, ali i bez ražnjeva i alkohola. Ako se istinski hoćemo pokloniti. A ako žrtve koristimo kako bi pripremili teferič, kako bi veličali one koji su činili zločine, e tada i toj žrtvi je sigurno žao tko je i zašto došao na „komemoraciju."

A na Bleiburgu sigurno nisu samo žrtve bile, sigurno je bilo i zločinaca. Stoga, s pravom se pitamo: jesu li mise i dove za žrtve ili zločince, a u kojima će učestvovati i Katolička crkva i Islamska zajednica.