Sve ima rok trajanja pa tako i raznorazni strojevi, aparati i uređaji u kućanstvu i treba ih zamijeniti novima. Moji su svi dotrajali jer su kupljeni prije gotovo četiri desetljeća, uglavnom kao svadbeni darovi. I sve su to, tada, bili naši proizvodi: Končar, Gorenje... Po svemu prvoklasni jer su izdržali radeći toliki niz godina. A onda su posustali.

Tako je krenula zamjena frižidera, štednjaka, bojlera, perilice rublja... Kod svake zamjene majstor je rekao nikad više nećete imati ono što ste imali i sve više sam toga svjesna, no "vešmašina" me potpuno izbacila iz takta. Najnoviji tip, istog proizvođača - Gorenja - kao i do sada trebala bi biti neka garancija kvalitete, a susretljivi trgovac nabrajao je sve prednosti, uštede, eko pranje, s više i manje vode, kratko osvježavanje ne isprljanih odjevnih predmeta, pametna mašina sama prilagodi vrijeme pranja prema težini robe... ma samo što ne svira po željama. Odlučila sam i kupila ju na rate, majstor namontirao, a ja proučila upute i uključila.

E onda zahtijevam novi stroj, opet traje... i stigne zamjenski. Prošlo je mjesec i pol dana. Sve iz početka, serviser uključi... i zamislite ponovo sve isto Err. 

Uzalud sam se poradovala jer na novom stroju sam, nakon nekog vremena, umjesto vađenja čistog rublja, na onih tisuću senzora, samo mogla pročitati Err i brojčanu oznaku. Naravno, odmah zovem servis, oni me upućuju u Zagreb, a ovi kažu javit će se serviser kada bude slobodan.

Nakon par dana, dođe serviser, promijeni nekakav indikator i ode. Ne moram ni spominjati kako se stvar ponovila i tako nekoliko puta. Pritom, moram priznati da je serviser vrlo susretljiv, pokušava pomoći, na koncu promijeni svu elektroniku na stroju i... opet ništa, točnije, stroj pere bez grijanja vode.

E onda zahtijevam novi stroj, opet traje... i stigne zamjenski. Prošlo je mjesec i pol dana. Sve iz početka, serviser uključi... i zamislite ponovo sve isto Err. Nakon svega, zaključak servisera i proizvođača - prehladan je prostor u kojem se vešmašina nalazi (a na istom je mjestu prošla prala preko tri desetljeća). Nove su, kaže serviser, osjetljive, moraju biti na sobnoj temperaturi. Pa otkud još i to. Na sto sam muka jer nemam centralno grijanje niti mašinu  mogu premjestiti na toplije mjesto i zato pitam postoji li ikakav stroj za pranje rublja koji može izdržati niže temperature - kao nekada, no saznajem da je potražnja uzaludna. Svi su novi, pametni strojevi takvi. Dakle, riječ je o nekim "ljetnim vešmašinama" koje veselo peru i griju na plus 30, a zimi u kućama bez centralnog grijanja, valja kupit novi "vešlonac" i "rifljaču" kakve su u prošlom stoljeću koristile naše bake, pa dobro zasukati rukave.

I nije to jedina mana novih perilica. Znam ljude koji crpe hidroforom vodu iz bunara, pa je i njihova nova vešmašina  od početka "prigovarala" kako zbog hladne vode tako i zbog nedovoljnog pritiska. Zato se ne mogu ne zapitati za koga nekada vrlo cijenjena kuća takve strojeve proizvodi. Pa ne žive svi ljudi u stanovima s centralnim grijanjem. Dapače. U Hrvatskoj se prema dostupnim podacima gotovo polovica kućanstava grije s pećima na drva, a manje od 10 posto uživa u toplini doma s centralnim grijanjem iz toplana. Naravno, neki koriste i centralno na drva, lož ulje, struju, no ipak najveći broj kućanstava si ne može priskrbiti grijanje cijelog stambenog prostora. Ali to je neka druga priča.

Novi strojevi, s tisuću raznih senzora, koliko god ih proizvođači nazivali pametnima - po svemu sudeći - nisu kvalitetni, pouzdani, izdržljivi... kao i još puno toga novoga i zato apeliram u ime svih koji imaju problema s raznoraznim inovacijama - vratite nam ljudi ono staro - ako Boga znate!