PUTUJEM u Osijek na, još jedno u nizu, visoko obrazovanje, a na radiju pjesma od George Michaela - An easier affair. Ima nešto u rijecima Don´t let them tell you who you are is not enough. Svakom sanjaru ovi stihovi nešto znace. Samo ako živite u Hrvatskoj, i ako ste mladi i perspektivni i najmanje mrvicu iznad prosjeka, budite sigurni da ce vam se reci kako to nije dovoljno ili kako je to dapace - previše. Ironije li. Dobro je gospodin Radakovic rekao - sredina naprijed! Procitajte tu knjigu, zaista govori puno više nego što cu ja ikad znati napisati na ovaj ili onaj naćin.

Svi bi se, kod kuce uz rucak, na primjer, mogli zapitati - zašto je sve manje djece u rodilištima, zašto sve više mladih boluje od depresije, bulimije, anoreksije, zašto se pocinje piti vec u osnovnoj školi i živi od napijanja vikend za vikendom, gdje nestaje odnos izmedu bracnih parova, koji narod ima najviše istoznacnih rijeci za korupciju i nepotizam… Još gore ako se to uopce ne pitamo - znaci da nam je svijest o našoj buducnosti toliko ishlapjela da trenutno njen kapacitet može poslužiti jedino za mirnu 'to se mene ne tice imam ja svojih problema' kavicu na korzu.

Ove tri godine trudim se, manje ili više, pokazati da je dovoljno biti mlad, perspektivan, školovan, vrijedan i tako dalje - kako bi ostvarili sasvim obican, normalan život za sebe i eventualno svoju obitelj. Oni kojima ovo sve zvući preidealno i naivno trebaju se zapitati kud je njihov mozak otišao i u kojem su se trenutku pomirili s činjenicom da u Hrvatskoj ima npr. preko pet tisuca nezaposlenih ekonomista s visokim obrazovanjem (da ne spominjem ostale struke)... Pa bi se svi mogli kod kuće, uz rucak i ostale svakodnevne brige, zapitati zašto je sve manje djece u rodilištima, zašto sve više mladih boluje od depresije, bulimije, anoreksije, zašto se pocinje piti vec u osnovnoj školi i živi od napijanja vikend za vikendom, gdje nestaje odnos izmedu bracnih parova, koji narod ima najviše istoznacnih rijeci za korupciju i nepotizam… Još gore ako se to uopce ne pitamo - znaci da nam je svijest o našoj buducnosti toliko ishlapjela da trenutno njen kapacitet može poslužiti jedino za mirnu to se mene ne tice imam ja svojih problema kavicu na korzu.

Svakome je njegov problem najbitniji

Naravno, svi imamo svoje probleme i svakom je njegov najbitniji. Ne možemo uvijek misliti globalno. No da li je to zaista istina? Ili je u prirodi nas Brodana da se pomirimo sa svim što nam se nudi na pladnju - od ove ili one strane, da sliježemo ramenima i da preskacemo rupe - ne misleci pritom da bi netko drugi mogao upasti u istu. Da nam je svejedno što nemamo kino ili zatvorene bazene - i kad nam se isti ponude ili pocnu graditi reagiramo kao da je bilo sasvim OK cekati iste, na primjer, 'samo' 15 godina. Mislim, dovoljno je samo pogledati oko sebe. Cudimo se kad su lijecnici prema nama fer i kad dodemo na red bez potezanja veze, što prelazak preko odvjetnickog praga nema vlastitu, pravilnikom utvrdenu tarifu, ili kad nam hitna dode po umiruceg djeda, samo 40 minuta nakon poziva, bez obzira što djed ne preživi, što nam odvjetnik traže novce da nas zaposle, mi smo i dalje zahvalni.

Ustani bane, Hrvatska te zove! Toliko smo se, na neki nacin, pomirili sa stanjem u kojem jesmo da su jako rijetki oni koji se i dalje trude nešto promijeniti. I što se onda dogodi - u najmanju ruku dobiju nezainteresiranost ili prepametnu opasku od svojih 'akcije željnih' gradana.

Što reci. Mislim da bi se vec davno obijesila da nema George-a i njegovih stihova. Šala naravno, iako nije George loš. Ja ovdje ne pišem da bi se dodvorila ili da bi me komentirali, jer uvijek ce biti netko kome se dobrota ovog clanka više cini kao odraz naivnosti. Jer ako me sad kao mladog covjeka u naponu snage, kad bi trebala povuci kao konj (a bome i vucem kako god znam), kad sam najkreativnija, puna ideja, energije i samopouzdanja; život u ovoj državi ne baci u težu depresiju, ili sam blentrava pa nemam svijest o tome, ili živim u oblacima, duboko zavijena u opojne droge i slicna površna zavaravanja. I koliko god imuna bila, zakaci me tu i tamo osjecaj da ono što jesam nije dovoljno dobro, e Georgey boy, where are you now?

Prije nego sam magistrirala na Pravnom fakultetu

Negdje, prije nego što sam magistrirala na Pravnom fakultetu, pricala sam s jednom kolegicom koja mi je tada - 2008. rekla kako posao traži vec osam mjeseci i kako ga ne može naci. Nakon razgovora s njom sam pomislila - kako netko može biti nezaposlen osam mjeseci?! - Ma ja bi radila štogod treba, samo si to ne bih dozvolila. To je bila moja najgluplja moguca reakcija, jer evo, tri godine su prošle, a ja osobno ne mogu naci posao u struci! Nešto je zaista trulo u državi Danskoj.

Tada sam vec definitivno odlucila, ako ne bude posla u struci - prijavljivat cu se na sve moguce poslove, bez obzira na obrazovanje. Prije završenog fakulteta pocela sam sa svojom drugom strukom trbuhom za kruhom raditi kao sportski trener i to mi je jako dobro išlo. Imala sam udrugu, bila sam aktivna, nisam varala ljude i mazala im oci s pretjerano napuhanim obecanjima tipa za samo dva dana smršavite 15 kg i slicno. Uskoro sam dobila stipedniju za Institut na Tajlandu koji sam pohadala, kako bi postala jedan od rijetkih certificiranih yoga ucitelja na ovom podrucju... I bez obzira što neupuceni i nedovoljno obrazovani ljudi u tom smjeru i danas, u 21. stoljecu, misle o yogi, ona je ostala i bit ce, barem dok ju ja vodim - konkretna prakticki sportska aktivnost za bolje zdravlje s potpuno logickog medicinskog stajališta.

Pitaju me sve 'inteligentnija' cudesa ovog svijeta

Naravno da je bilo glupavih komentara, zatucanih ljudi koji me i dan danas zovu i pitaju sve 'inteligentnija' cudesa ovog svijeta. A da ne kažem koliko je gluposti receno o toj istoj yogi javno u komentarima mojih clanaka i slicno. Zapravo ti isti ljudi, nisu se ni osvrnuli iza sebe kad su preskocili rupu. Iza njih je jedna mlada osoba koja dovodi u ovaj grad nešto novo, kvalitetno, što treba podržati, jer pokazuje pozitivne i hvale vrijedne rezultate. Precesto mi je stalo do ljudi u ovom gradu i da yoga izade na pozitivan prizvuk, tojest, na ono što zapravo je; pa volontiram, opraštam brojne uvrede i slicna podmetanja, a s druge strane ja sam visoko obrazovana mlada osoba koja traži posao u pravnoj struci i bori se kao sivonja protiv ustajalih razmišljanja i korupcije, i nije mi jasno kako to nitko od ovih takozvanih mocnih celnika ne vidi.

Ministre citate li ovo? Ne može mi nitko reci da se nisam trudila ili da nisam sposobna. I to na razini Hrvatske i šire. Sad studiram specijalisticki studij Poduzetništvo u Osijeku i guram udrugu i tecajeve koliko mogu, ali brate, treba mi barem malo naziranje sunca iza oblaka. To je sve što tražim.

Zapravo i nije da mi nije jasno, samo eto, kukam i ne smijem baš sad sve što mislim napisati u ovom clanku. Da ne govorim što sve ovom gradu nedostaje, u što bi se kao takva mogla ukljuciti da svima bude bolje, od strukture ljudi do tehnickih postrojenja, i kako sigurno ima barem šacica ljudi koji ovako razmišljaju. Nakon što sam dobila diplomu, potraga za poslom je krenula... Kad se samo sjetim poslova na koje sam se prijavljivala u ovom razdoblju od nepune tri godine koliko sam nezaposlena... Kucala sam od vrata do vrata svim odvjetnicima u Slavonskom Brodu, tražila da me zaposle, da volontiram, da radim i cak da im prakticki placam što radim kod njih - sve što je bilo u mojoj moci da se zaposlim. Dogadalo se da se prijavljujem na sud, u odvjetnicke urede, kao tajnica, konobarica, cistacica, pripravnica, sobarica, animator, sportski trener, dadilja; nema posla na koji se nisam prijavljivala i tome svjedoci moja ladica prepuna rješenja.

I kad me netko sretne na ulici, umjesto da me potapše po ledima što sam nakon svih tih pokušaja i dalje živa - stoicki podnosim sva potkopavanja ovog grada i brojnih individua. Gdje god pokušam izmigoljiti svoje skromne i najponiznije, a hvale vrijedne projekte pitaju me u cudu kako to da nisam našla posao i što osoba s visokom školom radi kao ucitelj yoge...

Jesem ti krušne mrvice...

Jedan moj jako pobožan prijatelj, kad je baš bio iznimno ponukan nešto opsovati, onda bi rekao jesem ti krušne mrvice... Cesto sam bila prekvalificirana, ili nisam imala dovoljno iskustva, negdje mi nisu ni otvorili vrata, a negdje, u obrazloženju odbijene zamolbe, nije bilo obrazloženja. Ulagala sam molbe, žalbe, tužbe - sve bez konkretnog rezultata, s mrljavim i nedovoljno potkrijepljenim odbijenicama, a vrlo cesto bez ikakvog odgovora.

Ministre citate li ovo? Ne može mi nitko reci da se nisam trudila ili da nisam sposobna. I to na razini Hrvatske i šire. Sad studiram specijalisticki studij Poduzetništvo u Osijeku i guram udrugu i tecajeve koliko mogu, ali brate, treba mi barem malo naziranje sunca iza oblaka. To je sve što tražim. Ovo je samo mali dio onoga što sam doživjela u ove tri godine, ako nekog zanima, pisat cu dalje. I svejedno šteta da o tome ne pišem, s ili bez efekta. Baš me zanima što ce samnom ovaj Grad i država kad dobijem još jednu diplomu ili odem u Indiju na Majstorski tecaj iz yoge (što nitko u ovom dijelu Europe nema!). Razmišljam i o izdavanju trece knjige poezije - isto ovako progresivne kao i clanak - pa ako ima sponzora nek se jave. Jer ja sam, eto, dok ovo pišem i dalje nezaposlena.