JUČER je u organizaciji Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić-Mažuranić i Glazbene škole Slavonski Brod koja je ustupila svoju dvoranu, održan svakako interpretacijski zanimljiv i sveobuhvatan koncert glazbenice Lane Genc, inače dostupan svima besplatno što pokazuje interes za edukacijom publike, upoznavanjem s istaknutim glazbenicima, njihovom glazbenim stilovima, izvođačkim sposobnostima kao i sposobnostima uobličavanja programa.

Glazbenica obrazovana u Zagrebu, Beču i Bergamu koja je već u 17. godini održala svoju prvu turneju u Japanu - svoju neposrednost, bliskost s publikom, potrebu za obraćanjem koje nije ispunjeno samo informacijama, nego i pojašnjenjem odnosa i izazova kompozitora i kompozicija koje je izvodila, a željela ih je jučer podijeliti - učinila je to na početku, ali i svaki put nakon što bi izvela dio programa vezan za skladatelje Chopina, Bacha, Bersu i Rahmanjinova.

Pozivanje na sadržaj programske knjižice s bitnim podacima kako o skladateljima, tako i skladbama koje je izvodila, a koji je pripremila Mirta Špoljarić, lijepo je uvezalo čitavu konstrukciju ovoga koncerta pojasnivši tako važnost svake karike u lancu izvedbe. Detalji su važni kako bismo shvatili cjelinu - kao što je i talent bezvrijedan ako se ne njeguje i ne razvija dalje, tako i sam koncert nema smisla ako se slušatelji/promatrači gledaju kao puki statisti s kojima glazbenik ne treba imati veze.

Glazbenik od publike dobiva prvu informaciju, dobiva podršku, a ista publika osjeti strast izvođača ili hinjenu izvođačku 'udubljenost'. Lana Genc je mnogo toga verbalizirala za one koji nisu teoretičari glazbe, ali vole umjetnost, znala je doći do srži inspirativne snage kompozitora i kompozicije kako bi pojasnila svoj izbor onima kojima je možda bio nejasan odabir i/li zbir različitih kompozicija s jasnim odmakom od jednostrane jednostavnosti ili uopćenosti.

Tako da zapravo, ako se sve navedeno uzme u obzir, postaje jasno zašto program počinje Chopinovim Nocturnima u cis molu, op. 27 br. 1 i u des duru, op. 27 br. 2. Ovaj skladatelj je nevjerojatno važan za pijaniste jer je svoj život posvetio upravo tom instrumentu. Ne čudi stoga ni ta vječita potreba kako bi se izvođenjima Chopinovih djela zato pridodao senzibilitet izvođača svjesnog inspiracijske i inspirativne trajnosti jednoga instrumenta.

Ono što pijanist ponudi izvođenjem Chopinovih skladbi, zato postaje i u konačnici jest, prepoznatljivi suodnos prihvaćanja i odobravanja s obzirom na da je duh romantizma vrlo blizak slušateljskim preferencama. Estetiku romantizma čine emocije, a publika, kao što sam već zaključila, traži emocije - ili je bolje napisati čak i zahtjeva - kako bi osjetila davno ispisane poruke koje izvođač uvijek iznova šalje, a ona (publika) želi da to slanje bude živo, osjetljivo, puno razumijevanja.

S druge strane, ova glazbenica je odabravši Bachov Talijanski koncert, BWV 971 izazovan i zahtjevan, učinila sjajnu poveznicu s činjenicom kako se ove godine slavi 340. obljetnica rođenja Johanna Sebastiana Bacha. Glazbeni svijet je ovaj velikan zasigurno zadužio jer je ostao zabilježen kao jedan od najvažnijih kompozitora. Njegova duhovnost, inspirativna snaga, ljepota kompozicija kao i raznolikost, a što je kulminiralo nevjerojatnom složenošću, često teško izvodivom, je svakako izazovna jer zahtijeva perfekcionizam izvođača.

Zanimljivost svih Bachovih kompozicija je ta što se čini kako, iako su sve smišljene i komponirane u duhu baroka pa su zato i prepoznatljive, one istovremeno podrazumijevaju kompetentnost izvođača. Njihova snaga proizlazi iz logike matematičkih predodžbi gdje sve ima svoje pojašnjenje i mjesto, a opet do svega toga dolazimo istančanim osjećajem za vrijeme, za melodiju pa i za sebe kao sposobnog interpretu.

Lana Genc je pokazala kako zahtjevnost kompozicije reflektira unutarnju borbu s čak i magičnim zakonitostima glazbe. Nadalje, Blagoje Bersa, jedini je hrvatski skladatelj koji se našao na jučerašnjem programu, ali omaž glazbenice ovom našem značajnom skladatelju pokazao je potrebu za usmjeravanjem pozornosti na naše skladatelje, često ignorirane ili nedovoljno prisutne u repertoarima izvođača. Ballabile je lijepa minijatura koja nakon Bacha pokazuje sasvim drugačiji odnos prema instrumentu.

Posljednje u nizu bili su Moments musicaux, op. 16 Sergeja Rahmanjinova, ponovno ne slučajno jer je ovaj skladatelj bio impresivan i za života, u odnosu na biografiju, koje se prisjetila i Lana Genc, ali i podsjetivši na pijanistički angažman i vještinu, izvedbeno je poentirala značenje pojma 'virtuoznost'.

Slušajući je, sjetila sam se filma 'Shine' o pijanisti Helfgottu kojemu je izazov predstavljao upravo Rahmanjinov Koncert za klavir br. 3. Inače, ovaj film preporučujem svakome tko traži jednako pitanja, ali i odgovore na ne postavljena pitanja o glazbi, glazbenicima, životu, žrtvi, stanju uma, razumu, snazi i podršci, potrebi za prihvaćanjem,... Filma sam se sjetila kako zbog cjelokupnog dojma koncerta, tako i zbog dojma koji su na mene ostavile riječi glazbenice koje je brižljivo prenosila publici.

Glazba je svuda oko nas, zato želim pitati: prepoznajemo li je ili je ponižavamo jeftinim promidžbama upitnih vrijednosti?