Nema niti jednog čovjeka a da ponekad ne razmisli što će doći nakon kraja ovoga života. Jedni vjeruju u novi život, drugi u nastavak života na nekom drugom mjestu. Čovjeku je podaren razum i zato razmišlja o svemu, pa tako i kraju ovoga života, odnosno početku novog života nakon smrti.

I ovaj i onaj svijet imaju svrhu. Kada bismo malo dublje razmislili, vidjeli bismo da je sve to ustvari jedan život... putovanje koje prolazimo. Možemo kazati kako je ovaj svijet samo jedna njiva na kojoj sijemo, a plodove usjeva ubiremo na drugom svijetu. Kakav će urod biti ovisi od nas samih. 

Svaki čovjek koristi sva dobra ovoga svijeta koja su mu dostupna. Neki tim dobrima pristupaju kao svom vlasništvu, dok ima ljudi koji se prema svim blagodatima odnose racionalno, znajući da je to dar Božji i da isti ti darovi ne pripadaju samo njemu već svim ljudima. Ali ako čovjek kojim slučajem ne koristi dozvoljena dobra na ovome svijetu, postoji mogućnost da će se okrenuti nastranostima i izopačenostima. Ako dođe do toga, čovjek nanosi štetu i sebi i društvu. 

Velika je mudrost pronaći mjeru u korištenju blagodati ovoga svijeta. Ni premalo, a ni previše. Čovjek ne smije niti rasipati, niti škrtariti. Čovjek ne smije pasti u asketizam, ali isto tako ni u hedonizam. Reći ne ekstremnom asketizmu, znači reći ne i hedonizmu.

Prirodno je da čovjekovo srce teži ljepotama i ukrasima ovoga svijeta. Žudi za sinovima i kćerima, za imetkom, uspjehom. Ali svi ti ukrasi ne smiju ga zaokupiti da zaboravi na kraj života i odlazak. 

Ovdje na ovom svijetu, svi smo jedna zajednica. Upućeni smo jedni na druge. Puno toga činimo jedni za druge. Jer dobro koje čine pojedinci, koristi i društvu. Ali isto tako i kada društvo čini dobro to koristi i pojedincu. 

Ovdje na ovom svijetu na pozicijama slave ili mjestima velikog poštivanja, obično se nalaze ljudi koji posjeduju veliko materijalno bogatstvo, ili su iz ugledne obitelji. Uglavnom su plave krvi. Dakle, oni nemaju svoju osobnu vrijednost. Na drugom svijetu, kako god u njega vjerovali, ljudi će se vrednovati po onome što imaju u sebi. Oni čišćih uvjerenja, boljeg ponašanja i dobrih djela. Oni koji su na ovom svijetu bili od okruženja cijenjeni, a ako su bili nemoralni i zli, sigurno neće imati isti položaj kao oni lijepog ponašanja. 

Ovdje smo došli nečijom voljom, ne svojom. Došli smo, a nismo birali vrijeme kada ćemo doći. isto tako nećemo moći birati vrijeme odlaska. Nismo mogli birati ni svoj izgled, boju kože, kose,… ali zato možemo birati svoje djelovanje i ponašanje. Upravo živeći ovdje, mi sami sebe oslikavamo i pripremamo za odlazak, odnosno, nastavak putovanja. 

Jer nije čovjek ako samo kaže – daj nam dobro ovdje na ovome svijetu. Čovjek treba težiti i gledati što slijedi iza ovog života, to je trajna sreća i uspjeh.