POJEDNOSTAVLJENO, egomanija je bolesna zaokupljenost samim sobom. I upravo ta karakteristika najbolje opisuje slavonskobrodske, ali i druge hrvatske, političare. Uglavnom, sve im je važnije od ispunjenja svoje osnovne zadaće na funkciji - borbe za dobrobit društva koje predstavljaju kao izabrani pojedinci naroda, ili pojedinih njegovih skupina.

San o slavonskobrodskom sveučilištu seže u vremena prije nastajanja dviju, danas najjačih, političkih stranaka u Hrvatskoj. Krajem osamdesetih, dakle prije čak trideset godina, dr.sc. Niko Majdandžić  predlagao je osnivanje visokoobrazovne institucije u gradu.

Tome svakodnevno svjedoče sadržaji velikih i malih medija s različitih sjednica, skupština, sastanaka. Bitno je izgledati dobro na ekranu, a manje bitno je reći nešto pametno. Bitno je istaknuti se dobrom uvredom protivnika, u narodu bi rekli 'kajlom', nego predložiti nešto konstruktivno, Bitno je do kraja gurati svoje i ne odstupiti ni koraka, bez ikakve volje i želje za kompromisom, bez prihvaćanja savjeta boljih i pametnijih te tako i postupiti. Nabrajati se može unedogled o tim nepoželjnim osobinama zbog kojih smo kao zemlja i narod 'u banani'.

Politika je čudna profesija. Kažu, u utrci za vlast i moć ne uspijevaju slabi, tolerantni i puni razumijevanja, nego opaki, oštri, nepokolebljivi i beskrupulozni. Bezbroj je dokaza o tomu kako na lokalnoj tako i na državnoj razini. Što će reći kako su na vrhu opstali upravo najgori. No, i u kukolju se ponekad nađe pokoja vlat žita, pokoji civilizirani normalni političar koji shvaća kako mu ideološki neistomišljenici nisu protivnici i smrtni neprijatelji te se, stoga, s njima ne mora klati, nego je moguće stavove i mišljenja izreći bez vrijeđanja i neargumentiranih 'ad hominem' napada.

Kraj godine i približavanje adventu, izgleda, utjecali su da baš ona sjednica slavonskobrodskog Gradskog vijeća na kojoj se usvajao proračun težak 371 milijun kuna, bude jedna od pristojnijih koje smo imali prilike gledati i slušati Godine Gospodnje 2018. Mada su se, uobičajeno, koplja lomila oko (ne)poštivanja Poslovnika, najčešće oko toga tko ima pravo na riječ i koliko slova ona smije imati, nismo imali prilike čuti uobičajene epitete i uvrede dobačene ispod glasa kako bi udarili 'spod pojasa'.

I, neka se sada netko usudi reći kako Božić nije čaroban - nitko nije napustio sjednicu niti je s nje izbačen, kritike proračuna iznošene su u normalnoj atmosferi, a neke su bile i temeljite, kao i prijedlozi koji su, doduše, svi redom bili odbijeni. Sve to prihvaćeno je bez ekscesa i pobune.

Ipak, u jednom trenutku, svi vijećnici bili su zadovoljni jer su primili vijest kako je hrvatska Vlada prihvatila amandmane slavonskobrodskih zastupnika, primarno iz redova HDZ-a, kojima su Sveučilište Slavonski Borod uspjeli 'ugurati' u državni proračun za 2019. godinu. Zahvaljujući toj činjenici, nakon provedene diobene bilanca sa Sveučilištem u Osijeku, iduće godine Sveučilište Slavonski Brod bit će konstituirano te prvi studenti upisani. Na taj način, uspješno je zaključena glavna prošlotjedna politička tema u Brodsko-posavskoj županiji.

Posao koji su na kraju svog mandata započeli SDP-ovci, HDZ-ovci su sada priveli kraju. Zvuči gotovo poput bajke jer je, napokon, na stranu stavljena stranačka pripadnost, a u prvi plan je dovedena želja Brođana da, poput ostalih većih gradova u Hrvatskoj, dobiju svoje sveučilište.

Mada, san o slavonskobrodskom sveučilištu seže u vremena prije nastajanja dviju, danas najjačih, političkih stranaka u Hrvatskoj. Krajem osamdesetih, dakle prije čak trideset godina, dr.sc. Niko Majdandžić predlagao je osnivanje visokoobrazovne institucije u gradu. Prije sedamnaest godina, slavonskobrodski povjesničar Petar Bašić, 2001. godine, kao kandidat za vijećnika u slavonskobrodskom Gradskom vijeću, u svome pisanom programu, tu ideju je reafirmirao i "zbog toga, u to vrijeme, od mnogih bio doslovno ismijan. A kasnije, upravo ti kritičari, licemjerno će u svoje političke programe uvrstiti Sveučilište u Slavonskom Brodu", govori Bašić.

U predizbornom programu SDP-ovca Roberta Lujića, 2009. godine, također se našlo Sveučilište, a 'njihova' Vlada će 2015. godine donijeti Zakon o njegovu osnivanju. Nakon toga, zbog ustavne tužbe rektorskog zbora, cijeli proces je zastao. U kojoj mjeri i zbog poremećaja u osobnosti s početka priče, sad je manje važno.

Ove godine, konačno, Ustavni sud je donio odluku o usklađenosti Zakona o Sveučilištu Slavonski Brod s hrvatskim Ustavom, a u petak, 30. studenog 2018., usvojeni su spomenuti amandmani. Dakle, Strojarski fakultetom u Slavonskom Brodu, po drugi put, bit će kamen temeljac jednom sveučilištu. Naime, 1975. godine bio je glavna sastavnica za osnivanje Sveučilišta u Osijeku.

Trenutno, u Hrvatskoj postoji deset sveučilišta i to u gradovima manjima (Pula) ili puno bogatijima i razvijenijima od Slavonskog Broda (Dubrovnik, Varaždin i Koprivnica - Sveučilište Sjever, osnovano 2015.). Primjeri 'izvana' također govore kako veličina mjesta, njegova razvijenost ili broj stanovnika nisu uvjet za otvaranju takve obrazovne ustanove. Pokazatelj tomu je i uspješno University of Illinois, osnovano 1867. godine, kada gradovi Urbana i Champaign, u kojima se nalaze sastavnice tog Sveučilišta, zajedno nisu imali više od četiri tisuće stanovnika.

Budući da je nepotrebno ponavljati što će sve Slavonski Brod dobiti otvaranjem sveučilišta, ističemo tek kako je praksa još jednom pokazala koliko bi stvari bile jednostavnije, bolje i ljepše kada bi, kao u nekoj bajci, opće dobro bilo iznad pojedinačnog odnosno stranačkog interesa. Pljesak koji se čuo na sjednicu Gradskog vijeća, nakon što je stigla vijest iz Vlade da je Sveučilište uvršteno u državni proračun, mogao bi biti puno češći i jači kada bi se 'male ruke' lokalnih političara češće 'složile' i radile zajedno za dobrobit zajednice kojom upravljaju.