NAJMLAĐE stanovnike među hrvatskim gradovima brojnijim od 50 tisuća 'glava' , pokazalo je Eurostatovo istraživanje, imaju Slavonski Brod i Zadar, a najstarije, s najmanje mladih do 19 godina, Rijeka i Pula.

No, mladi Brođani, čini se, ne pripadaju generaciji koja ima usađen revolucionarni duh. Naime, nitko od te mladosti nije se pridružio ovotjednoj koloni Đurinih radnika koji su se, zbog štrajka koji traje već danima i neisplaćenih plaća, uputili županu Danijelu Marušiću po odgovore. On ih je tada smirio, a u subotu, na svoj (samo nominalno) neradan dan, potrudio se i doputovati iz Nove Gradiške, kako bi, ispred zgrade županijske uprave u Slavonskom Brodu, poslao utješnu poruku da zakašnjele rujanske plaće uskoro sjedaju na račune radnika.

Svesrdnoj podršci usprkos, Đurini su radnici od zgrade Specijalnih vozila pa sve do središta grada koračali sami. Mlade koji žive u najljepšim godinama još se i može opravdati naivnim optimizmom te zabavljenošću nekim drugim temama, no oni stariji, od kojih mnogi nose breme  pripadnika te radničke klase, mogli su i zbog sebe proći taj kratak put s njima. Ne bi ništa koštalo, a značilo bi puno.

I dalje se puno lakše pune terase kafića na korzu, nego ovakve kolone i akcije. I puno je jednostavnije komentirati live prijenose na Facebooku, nego hodati uz one teških sudbina i neizvjesne budućnosti, s manjom vjerojatnošću da postane bolja.

Ima i gorih sudbina - poznata je utjeha. Pokazao je to najcrnji ovogodišnji događaj na brodskoposavskim cestama. Dugačkoj listi poginulih mladića u Lijepoj Našoj, koja je, samo za ovaj tjedan, premašila brojku deset, pridružila su se i dva imena sa zapada Županije.

Njihovi su najmiliji, nažalost, na jučerašnji dan morali zapaliti svijeću više za one koje su netom izgubili. Simbolika plamenova koji posljednje tri večeri slavonskobrodsko Gradsko groblje pretvaraju u dostojanstveno mjesto spokoja i mira, mogla bi se primijeniti na mnoge druge nerasvijetljene događaje apostrofirane i na portalu SBplus ovaj tjedan.

Primjerice na prodaju produktovoda kod Slobodnice (op.a. Plinacro ga je prodao Croduxu), istog onog kod kojeg se krajem ožujka 2018. godine dogodio ekološki akcident i istjecanje tisuća litara tekućine iz produktovoda u tlo. Šutnju koja je potom uslijedila i mrak koji je nastao oko cijelog događaja ne bi uspjeli rasvijetliti svi lampioni upaljeni posljednjih dana. Tim više što je u kasnijem nastavku testiranja cijevi, tijekom jedanaest dana, u razdoblju od 26. listopada do 8 studenog 2018., Plinacro, iz cjevovoda koji od Slobodnice vodi do Broda, prema SBus-ovoj računici, izvukao oko 560 tisuća litara benzina... pokazavši time kako je produktovod čitavo vrijeme, dakle otkad je zapečaćen prije 27 godina, bio pun (mada je trebao biti ispražnjen prije zatvaranja). Slavili smo, dakle, prethodnog tjedna, i tu godišnjicu. 

Ipak, ponekad sami biramo biti u mraku, a ponekad nas u njega gurnu. Mnogi se, dakako, kao poslušni građani, ni ne pokušavaju iskoprcati iz njega.

U takvoj je atmosferi sasvim normalno da u općinskoj blagajni vlada toliki kaos da se ne zna tko pije, a tko plaća. Odnosno, zna se, ali nije uvedeno u knjige - piju 'glavonje' kako bi što bolje prezentirali svoje mjesto, a plaćaju - žitelji tog prekrasnog kraja. Proture iz mraka mršave ruke i šutke daju, primjerice, za građevinski materijal, mada nigdje zabilježeno nije što se gradilo, kada i gdje.

No, crpiti se iz mraka može i dalje pa će se izmusti i za veće plaće javnih službenika koji će se, kako se čini, na leđima štrajka prosvjetara još jednom izboriti za 'ono što im pripada'. Oni, valjda, jedini borave izvan mraka. Nedodirljivi.