KAKO službena ostavka uskoro bivšeg člana Uprave Đuro Đaković Grupe, na snagu stupa tek zadnjim danom siječnja, Slaven Posavac ovaj je tjedan imao priliku stisnuti ruku 'spasitelju' Andreju Plenkoviću koji je, pred očima cijele nacije, posjetio posrnulu tvrtku i obišao proizvodnu halu Specijalnih vozila čiji su radnici tjednima štrajkali zbog neisplate plaća.

Plenković je došao tek sada kada je, osiguravanjem državnog jamstva za nove milijune koji će služiti spasu Đure, riješio opstanak tvrtke - barem na dodatnih nekoliko mjeseci. SBplus istražio je tada što su o tom posjetu pisali mediji te je u naslov izvukao dio Indexove rečenice koja je glasila: „Vlada nije ništa naučila na Uljaniku, spalit će hrpu našeg novca u Đuri Đakoviću". Uvrijeđeni je komentator na to poručio SBplusu neka se odluči je li mu „stalo do radnika ili ne". „Prvo ste nas branili, a sada nas lopovima smatrate." - napisao je, mada je (i u ovom slučaju) kristalno jasno tko je lopov, a tko žrtva u cijelom 'Đurinom' slučaju.

No, sada kada je nekoliko plaća unaprijed osigurano, valjda ne bi trebalo propitkivati Plenkovićeve motive, niti se prisjećati loših odluka članova Uprave koje su Đuru odvukle na dno, a sada se popravljaju novcem svih građana - kao da je odgovornost za to kolektivna, a ne pojedinačna. Bolje je, ali i ljepše te, svakako, ugodnije - oči držati zatvorenima još neko vrijeme.

I 'lokalni' HDZ morao je podmetnuti leđa za Đuru pa je dan prije Plenkovićeva dolaska u Slavonski Brod, Županijska organizacija najveće stranke u Hrvata, objavila kako aktualnom predsjedniku Vlade, pruža jednoglasnu potporu u reizboru za predsjednika HDZ-a.

Jesu li pitali svakog pojedinačno za mišljenje o tom reizboru ili je odluku o 'jednoglasnoj' podršci donijelo županijsko vodstvo - nije poznato. Da se netko takvo što ne bi pitao o njegovim odlukama, načelnik Općine Sibinj, Josip Pavić, putem društvenih mreža traži mišljenje svojih mještana o kupovini nekretnine u njihovo zajedničko ime. O takvom neposrednom komuniciranju s onima koji su ga izabrali, ali i onima kojima je - htjeli ne htjeli - postao načelnik, pisali smo i ranije. Koliko god se neobičnim činilo svojevrsne test-referendume provoditi na Facebooku, načelniku Paviću barem nitko neće moći prigovoriti kako nije pitao narod za mišljenje.

A mišljenje javnosti koja je sa zanimanjem pratila dugotrajno suđenje požeškoslavonskom županu Alojzu Tomaševiću, morao je ignorirati i sudac u tom postupku, Slaven Vidmar. U njega je, prilikom ovotjednog izricanja presude, bilo uprto puno očiju. Većina je građana, ipak, svoju presudu odavno donijela pa su jedni stali uz župana, smatrajući kako se radi o pokušaju političkog rušenja, dok su drugi stali uz njegovu suprugu Maru Tomašević koja je kroz nešto više od dvije godine, postala simbolom zlostavljane žene kojoj dobar dio javnosti (pa i vlastita djeca) poručuje da je trebala, kao i dosad, trpjeti i šutjeti, ne sramotiti se te uživati u statusu županove supruge.

Mada osuđujuća, nepravomoćna je presuda (kazna zatvora od deset mjeseci u slučaju ponavljanja djela u roku od dvije godine) malokoga zadovoljila. Naime, bio župan nasilnik ili ne, činjenica da muškarac za opisana djela fizičkog i psihičkog zlostavljanja dobije takvu kaznu - jednostavno je poražavajuća za hrvatsko pravosuđe, a zlostavljanima šalje jasnu poruku - ne isplati se boriti. Naime, jedina satisfakcija koju je Mara Tomašević dobila za pretrpljene strahove i bilo koje vrste boli je činjenica da je javnost saznala za ono što se događalo u četiri zida njihove požeške obiteljske kuće. Time se, nažalost, više ljudi naslađuje i o tuđim postupcima 'popuje', no što to uistinu iskreno osuđuje.

S druge, pak, strane, vrlo osuđujući bili su građani prema sustavu obrazovanja u kojemu prvu godinu osnovnoškolskog obrazovanja izgubi oko 125 učenika. Ne razmišljajući o razlozima tih 'ponavljanja', mnogi su prstom uprli u nastavnike. Primjer je to kako je javno mnijenje itekako pod velikim utjecajem medija i pompoznih naslova, dok malotko podatke uistinu provjerava. Kada se 'ponavljači-prvašići' podijele na ukupan broj škola diljem Lijepe Naše, radi se tek o šestero učenika po Županiji, od kojih mnogi prvi razred ponavljaju zbog izostanaka uzrokovanih dugotrajnim liječenjem ili slično. Da su si dali samo malo truda u temi koja ih toliko zanima da se usuđuju o njoj diskutirati javno (pod lažnim imenom, dakako), čitatelji bi saznali kako te strašne brojke, zapravo, uopće nisu tako strašne niti alarmantne te su takve već desetljećima.

Jednako toliko dugo zrak je u Slavonskom Brodu loš. Gust promet preko granice i grijanje 'na drva', uz raniji rad Rafinerije Brod - proglašeni su tijekom tog perioda glavnim onečišćivačima. Ovaj je tjedan grad uz Savu ušao 'u crveno' pa je imao najviši stupanj onečišćenja lebdećim česticama na razini cijele Hrvatske. Službenih upozorenja i stručnih uputa građanima o tomu kako se ponašati, ipak, nije bilo.

Slavonskobrodski liječnici zato su, zajedno sa svojim pacijentima, ušli u vrhunac sezone gripe koja se najbrže širi školskim hodnicima pa su mališanima davali savjete o tomu kako što brže ozdraviti. Iako je dosad prijavljeno stotinjak oboljelih građana, vjeruje se kako je njihov broj veći, ali su odabrali liječenje kod kuće.

No, dok si oni koji znaju što treba činiti, s gripom mogu dopustiti 'kućne tretmane', oni s ozbiljnijim problemima, na to se nikada ne bi smjeli odlučiti. I ove su godine na to Danom mimoza podsjetili članovi različitih udruga na slavonskobrodskoj tržnici. Nacionalni dan borbe protiv raka vrata maternice time su obilježili i Brođani, apelirajući na ranu edukaciju, cijepljenje protiv HPV-a i odgovorno spolno ponašanje, ali i brigu o vlastitom tijelu.

Dok je brinuo o drugima, a manje o sebi, u Kabulu je u petak, nesretnim slučajem život izgubio mještanin Općine Velika Kopanica, 40-godišnji Valentin Eskeričić koji je godinama radio kao zaštitar u različitim, uglavnom opasnim, dijelovima svijeta.

I dok je mnogima i ovaj tjedan bio tek jedan u nizu prvog mjeseca nove 2020. godine, s događajima koje će, (i) poput nas, površno prokomentirati, a o većini donijeti i svoj sud, nekima će baš on - zbog takvog velikog osobnog gubitka - ostati u trajnom sjećanju.