PRIJE tjedan dana u Slavonskom je Brodu otvorena Kuća Brlić i to nakon što je Grad u nju, tijekom prethodnog desetljeća uložio nešto više od 25 milijuna kuna. Od te je cifre na otkup samog objekta i njegovog inventara 'otišlo' gotovo 2,6 milijuna kuna.

U razdoblju od 2011. do 2022. godine na Kuću je Brlić potrošeno ukupno 25.197.024,41 kuna. Od toga je, za otkup Kuće i inventara, Grad izdvojio 2.588.880,00 kuna; na vanjsko i unutarnje uređenje potrošeno je 19.892.519,41 kuna, a za opremu je izdvojeno 2.715.625,00 kuna.

No, sve te brojke nedovoljne su za iskazivanje približne vrijednosti tog jedinstvenog mjesta u svijetu - jednog od objekata na području Broda na Savi u kojemu su nastajale priče za djecu koje su, potom, prevedene na više od 40 jezika svijeta.

Prošlotjedno otvorenje Kuće Brlić - neosporno - bio je dugoočekivani trenutak kojeg s pravom možemo nazvati događajem godine. Svojim dolaskom to su potvrdili svi koji u kulturi grada nešto znače i većina onih koji - o kulturi općenito - nešto znaju.

Ipak, taj veliki događaj nije bio pretjerano bitan ministrici kulture i medija, dr.sc. Nini Obuljen Koržinek, koja se za svoj izostanak ispričala „ranije preuzetim obvezama" i na svečanost otvorenja poslala Brođanku Željku Perković, dipl. ing. arh, pročelnicu Konzervatorskog odjela u Slavonskom Brodu.

Ni direktoru Hrvatske turističke zajednice, Kristjanu Staničiću, Kuća Brlić kao nova turistička atrakcija nije bila dovoljno „napeta" pa je njegovo mjesto zauzela savjetnica za međunarodnu suradnju Hrvatske turističke zajednice, Olivera Šarić koja se, pak, nije ni obratila okupljenima na samom događanju, niti je putem medija išta poručila o značaju tog gradskog projekta. Baš kao da tamo nije niti bila.

Teško se oteti dojmu da je i pojedinim Brođanima promaknula važnost rezultata velikih gradskih ulaganja pa smo na svečanom otvorenju mogli vidjeti novinare u kratkim hlačama koji su se besramno gurali u prvi plan dok je profesorica Jasna Ažman s posebnom emocijom opisivala inventar Kuće Brlić. Gotovo jednako neprikladno organizatori su „iskoristili" vrsne glazbenike - profesore Glazbene škole u Slavonskom Brodu - za glazbenu kulisu prilikom dolaska gostiju. Ti eksperti zaslužuju svu pažnju publike, a ne tek pozadinsku ulogu isprekidanu komešanjem, dobacivanjem, razgovorom,... Takvo što je mogla 'odraditi' i prigodna glazba 'iz zvučnika'.

No, kako se (i) na takvim propustima uči, oni nikako ne bi smjeli zasjeniti daljnji smjer u kojemu će se razvijati rad Kuće Brlić. Umjesto mrtvog prostora, ta bi lokacija - prvenstveno - trebala zaživjeti kao okupljalište Brođana i posjetitelja njihova grada. Posebice bi takvim trebalo postati prizemlje Kuće, osmišljeno kao svojevrstan dnevni boravak gradskog središta, mjesto susreta i druženja, kulturna oaza i sastajalište onih željnih razgovora o gradu, onomu što ga koči i pokreće.

Istovremeno, to bi mjesto, barem dijelom, trebalo omogućiti povratak na početak dvadesetog stoljeća. Pa ako će posjetitelji tamo moći odmoriti, pročitati, vidjeti i čuti nešto,... čak i popiti topli napitak, onda to nikako ne bi smjelo biti iz kakvog automata ili kao u bilo kojoj drugoj birtiji na korzu. Kuća Brlić toliko je važna za Slavonski Brod da zaslužuje osoblje i ponudu blisku onoj iz Ivanina vremena i svijeta, kada su se gradska gospoda okupljala i družila u različitim salonima.

Svaki posjetitelj treba se osjetiti posebnim jer ima priliku vidjeti i dotaknuti ono što je, stoljeće ranije, činilo Ivaninu svakodnevicu. I treba mu to omogućiti i vikendima i blagdanima i poslijepodne i noću,... a ne u 'činovničkom' radnom vremenu od 7 do 15. U tom se periodu ne događa turizam - izuzev organiziranih školskih i inih posjeta koje će svakako zauzimati značajan dio rasporeda tog posebnog objekta.

Kako na svečanom otvorenju Kuće Brlić nije bilo svećenika koji bi posvetio prostor kao što je to običaj (posebice kod otvorenja novoizgrađenih objekata), neki bi mogli pomisliti kako će za uspjeh u budućem poslovanju Kući Brlić itekako trebati sreća. Istina je da će joj trebati daleko više od toga - čvrsto i sigurno vodstvo s jasno zacrtanim ciljevima i namjerama, kvalitetno i educirano osoblje, ljudi puni kreativnih ideja i sa širim pogledom na svijet, hrabri iskoračiti iz sigurne zone, preuzeti inicijativu i stvoriti nešto novo i drugačije pa, u konačnici, i preuzeti za to odgovornost (ogledala se ona u lovorikama ili 'drvlju i kamenju'). Kuća Brlić ne zaslužuje ništa manje od toga. Sve je u tom Ivaninom domu prevrijedno da bi ponovno bilo prepušteno zaboravu i propadanju.