NEVJEROJATNO koliko ovdašnjih ljudi ne razumije razliku između socijalizma i kapitalizma. Između centralizirane (hrv. etatizirane) i 'samoupravne' države. Koliko ne razumiju da je kapitalizam, ustvari, ambijent močvare pune krokodila u kojoj najjači mužjaci vladaju svojom barom i u njoj oplođuju najbolje ženke. Ne razumiju da je u toj bari kolektiv podređen vodećem mužjaku, a ne vodeći mužjaci kolektivu.

Dakako, objesiti ga nitko neće jer je sloboda postala sinonim moći, a ne pravde. Jer je sloboda kolektiva u rukama pojedinca, a ne obrnuto.

Ne razumiju da su lukavi egoistični liberali Marxovu maksimu kako je „sloboda pojedinca preduvjet slobode svih" - nakon njezine vulgarne zloporabe u rigidnom socijalizmu - doveli do perverzne završnice u kojoj najjači pojedinci svoju „slobodu", ozakonjenu silom za individualne potrebe, nameću svima.

Slobodu u kojoj je tek najjači mužjak slobodan do te mjere da bi za jaja trebalo objesiti na sred trga, na primjer, Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu. Dakako, objesiti ga nitko neće jer je sloboda postala sinonim moći, a ne pravde. Jer je sloboda kolektiva u rukama pojedinca, a ne obrnuto.

Hajdučka država

To zadivljujuće neshvaćanje (i) Hrvata da su 90-ih godina prošlog stoljeća - pored nominalne nacionalne slobode stečene zahvaljujući svjetskim 'silnicama', ustvari, s puškom u ruci sebe razvlastili, a najjače 'krokodile' ovlastili neka upravljaju njihovim sudbinama.

Posljedično tom dijelu uspjeha kojeg su postigli tijekom 'Domovinskog rata', najegoističniji hrvatski podlaci, krijući se iza fingiranog domoljublja, hrvatsku 'močvaru' potpuno su preuzeli u svoje ruke, uredili je prema svojim potrebama te, kao hajduci, njome upravljaju već 30 godina.

Kao što je 1933. Adolf Hitler metodom 'demokratskog parlamentarizma' stvorio nacistički stroj za pokoravanje drugih naroda, tako su naši 'krokodili' devedesetih godina stvorili ortački kapitalizam najprimitivnije hajdučke provenijencije. U svojim rukama koncentrirali su svu ekonomsku moć, a putem podčinjenih političara stvorili jednu od najetatiziranijih i najkorumpiranijih država na svijetu, koncentriravši 94 posto društvenog proizvoda u sam vrh piramide političke moći s kojom, ustvari, upravljaju Oni - najmoćniji hajduci.

I lemozinom kupuju socijalni mir

Onih šest posto sredstava, lemozine, koje su na raspolaganje ostavili lokalnoj samoupravi, moćnici su namijenili za financiranje lokalne infrastrukture, kulture, sporta, predškolskog obrazovanja i socijalne pomoći najpotrebitijima. U recentnoj povijesti došlo je čak i do samoinicijativnog natjecanja lokalnih političara u trošenju novca iz njihovih siromašnih kasica za sanacije svinjarija koje su počinile centralne vlasti osiromašivanjem vlastitog naroda do te mjere da, na primjer, od svoje plaće djeci ne mogu kupiti školske knjige, prijevoz do škole ili toli obrok u njoj.  

U tom i takvom sustavu vrijednosti; u toj i tako ozakonjenoj raspodjeli prava i obveza, neinformirani Hrvati i mrzitelji svega oko sebe - svatko iz svojih razloga - potpuno izluđeni 30-godišnjim hajdučkim ispiranjem mozga, vape za jakom državom koja će riješiti njihove radne i socijalne probleme. Pritom, dakako, ne razabiru što je država, a što lokalna samouprava. Zaboravljaju da se 96 posto političke i financijske moći - koja stvara uvjete za rad i življenje hrvatskih građana - nalazi u hajdučkim rukama. U Zagrebu. Inače, zazivanje jake države uvijek je završavalo totalitarizmom, u kojem je jačala hajdučka, a slabila samoupravna (hrv. demokratska) narodna moć.

Nije problem ne znanje, nego njegovo nametanje kao mudrost 

U tako ustrojenoj zajednici i toliko kontaminiranom društvu, ne čudi ljutnja nepoznatog posjetitelja portala SBplus dok komentira izgradnju novog autobusnog kolodvora u Slavonskom Brodu. Umjesto da pozdravi odluku gradske Uprave koja je odlučila dio svojih skromnih financijskih kapaciteta usmjeriti u izgradnju tog objekta, a ne, na primjer, u razvoj lokalnih kapitalista i financiranje profesionalnih nogometaša, on piše: „Još jedan strateški promašaj. Mirko! Uloži 27 milijuna kuna u poslovne zone, da ljudi rade, a ne da odlaze iz Broda s novog kolodvora. Ko ti dade vlast... nesposobnjakoviću!".

Sugerirajući brodskom gradonačelniku neka „uloži u poslovne zone", čitatelj je moguće mislio u 'gospodarstvo' ili 'gospodarstvenike', jer ''Mirko'' je ''poslovne zone'' već izgradio i u njima osigurao najbolje preduvjete za rad koje lokalna uprava u Hrvatskoj može dati gospodarstvenicima.

Kad sirotinja bogatašima džepove krpa 

Dakle, u ispiranju mozga hajduci su uspjeli. Krivicu za radno i socijalno stanje nacije prebačeno je (i) na lokalnu samoupravu, mada ona nema nikakve moći nad monetarnom i fiskalnom politikom koja je primarni instrument za stvaranje općeg radno-socijalnog društvenog ambijenta.

Istina, zalaganja za podjelu gradskih proračunskih sredstava lokalnim kapitalistima i/ili profesionalnim nogometašima jeste legitiman politički stav, a je li razuman opet će procijeniti porezni obveznici i birači na idućim lokalnim izborima. Naši čitatelji, pak, to mogu učiniti odmah u priloženoj anketi.

Interesantno da nitko do sada Duspari nije predložio neka proračunskim sredstvima plati 52 željezničke kompozicije sastavljene od desetakak vagona te da svaki tjedan Brođanke i Brođane vozi na demonstracije u Zagreb gdje bi, od stvarno nadležnih i odgovornih, tražili bolje uvjete za rad i življenje u deindustrijaliziranom i šovinizmom kontaminiranom Slavonskom Brodu. Gradu koji je po BDP-u nekad bio šesti u Jugoslaviji, a danas je, kako nas vidi jedan Dalmatinac, „Detroit 2" u hajdučki devastiranoj Slavoniji.