TRINAEST godina nakon što su brodski trudbenici, vlastitim prilozima i radom, izgradili prvi Socijaldemokratski radnički dom u Jugoslaviji (vis-a-vis "ponajljepše hrvatske Tržnice"), 1925. godine u Slavonskom Bordu je otvoren i Hrvatski dom. Izgrađen također donacijama, primarno tadašnje brodske buržoazije i hrvatskih patriota, na zemljištu u Mesićevoj ulici br.15 koje je, povodom "hiljadugodišnjice Hrvatskog kraljevstva",  Aurelija Kuss rodj. Bogdanović "neporecivo darovala Hrvatskom pjevačkom društvu Davor, Hrvatskom gospojinskom dobrotvornom društvu i Hrvatskoj čitaonici".

U cilju očuvanja objekta i njegova stavljanja u primjerenu funkciju, 2015. godine Gradska uprava odlučila je temeljito obnoviti zgradu. Navodno, bit će to polivalentan prostor namijenjen za različite kulturne, edukativne, zabavne i druge sadržaje.

Zahvaljujući većoj ponudi objekata za kulturu nego kulturnih sadržaja u njima, ova lijepa zgrada poodavno nije punim kapacitetom bila u funkciji kojoj je izvorno namijenjena.

U cilju očuvanja objekta i njegova stavljanja u primjerenu funkciju, 2015. godine Gradska uprava odlučila je temeljito obnoviti zgradu. Navodno, bit će to polivalentan prostor namijenjen za različite kulturne, edukativne, zabavne i druge sadržaje.

Budući da je Slavonski Brod svekolikoj javnosti i Državnom odvjetništvu poznat po odgovornom i stručnom čuvanju pojedinačno i/ili 'grupno' oglašene vrijedne baštine - na traženje Grada, a sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara - ovdašnji Konzervatorski odjel Ministarstva kulture, što će reći Željka Perković, 26. listopada 2015. godine izdao je "prethodno odobrenje za izvođenje radova obnove pročelja zgrade Hrvatskog doma".

Suština tog "odobrenja" svodi se na kontradiktornost s jedne strane birokratski perpetuiranog zahtjeva da se "radovi trebaju izvesti prema izvornoj arhivskoj dokumentaciji" i s druge strane eksplicitnim odobrenjem neka se, sukladno "Troškovniku kojeg je dostavio Grad Slavonski Brod", drvena stolarija zamjeni plastičnom.

Na crti sebi svojstvenog, osebujnog, a ponekad i bizarnog načina zaštite ovdašnje "kulturne baštine", 17. studenog 2015., pročelnica Konzervatorskog odjela, Željka Perković, Gradskoj upravi poslala je pismenu 'oštru upozorbu' u kojoj, između ostalog, navodi: "Kako zatečeno stanje zahtjeva kompletno uređenje pročelja sukladno tome predlaže se zamjena dijela dotrajale drvene stolarije u novu PVC u boji postojeće, izvorne, zlatni hrast, dok bi boja pročelja ostala identična izvornoj".

To što bi netko pismeniji istu rečenicu započeo, na primjer: "Kako zatečeno stanje zahtjeva kompletno uređenje pročelja, predlažemo zamjenu dijela dotrajale drvene stolarije u novu PVC..." (jer se ništa samo od sebe ne predlaže), potpuno je irelevantno u odnosu na činjenicu da je zamjena drvene stolarije plastičnom odobrena od nadležne institucije i za to stručne osobe, s posebnim naglasnom na 'ovlaštene'.

Naime, za razliku od (i) Drvenog mosta u brodskoj Tvrđavi, Hrvatski dom kao ni zgrada Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Gundulićevoj ulici br. 20, nema status "pojedinačnog kulturnog dobra" i zbog toga se, tijekom rekonstrukcije takvih objekata, konzervatori ne moraju "držati zakona kao pijan plota". Evo što je u "Posebnim uvjetima zaštite..." zgrade Fakulteta navela pročelnica Perković u ime i za račun institucije koju zastupa:

"Uvidom u arhivsku dokumentaciju Ministarstva kulture utvrđeno je da navedena lokacija na kojoj se planira rekonstrukcija (zgrade Fakulteta op.a.) nije pojedinačno kulturno dobro ali se nalazi u prostoru Kulturno-povijesne cjeline Grada Slavonskog Broda upisane na listu registriranih kulturnih dobara registra RH-pod brojem Z-1965 te u prostoru registriranog arheološkog nalazišta unutar gradskog područja Slavonskog Broda, upisanog na listu registriranih kulturnih dobara registra RH-e pod brojem Z-4953. Zgrada je u našoj evidenciji kao povijesna i u postupku obnove, rekonstrukcije, potrebno je pridržavati se posebnih uvjeta uređenja kako bi se sačuvala i kvalitetno obnovila u izgledu koji, što je moguće vise, odgovara izvornom. U promatranom prostoru nije niti jedna zgrada pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, iako posjeduju karakteristike prema kojima se nalaze u našoj evidenciji. Evidentirane su kao značajna povijesna profana arhitektura i predložene za zaštitu kroz smjernice UPU-a zaštićene cjeline grada."

Tijekom procesa obnove Doma - tvrde neki naši multidimenzionalni čitatelji - počinjen je "kulturocid" jer umjesto drvene ugrađuju plastičnu stolariju, a zgradu se "stavlja (i) u funkciju za koju nije građena niti je ikad za tako nešto korištena", jer će prostor u suterenu - prema projektima izvorno namijenjen za birtiju - biti stavljen u funkciju "stručno nadziranog dnevnog boravka djece od jedne do sedam godina".

Eto, malo smo provjerili je li zaista u pitanju "kulturocid", ili tek još jedna od nesuvislosti plasirane zbog nedostatka nužne ozbiljne i učinkovite kritike rada Gradske uprave.

Konačnu ocjenu opravdanosti prenamjene suterena Hrvatskog doma - iz "birtije" u "dječji dnevni boravak" - prepuštamo našim čitateljima.

PDF Dokument

Hrvatski dom upozorenje Zeljke Perkovic.pdf