NAKON uvida u primljeni račun, izmjerenu količinu alkohola u krvi, snimljenu brzinu kojom smo vozili u naseljenom mjestu i slično, neće nam pasti na pamet osporavati brojke kao takve, jer nam se ne sviđa način na koji ih je netko složio. Naime, brojke su naprosto objektivna "gramatička kategorija". One su tek "matematički objekt koji se koristi za brojanje". One, same po sebi, potpuno su hladne, bez ikakvih emocija.
Nije Galović uveo Marsu u "Treću ligu istok", niti je HDZ izveo iz Gradske uprave, učinili su to oni koji ga slijede, oni čiji je on vođa. Pa kad neargumentirano, en general, kritiziraju Galovića, ustvari, kritiziraju sebe. Jer, to što oni nisu Galović, ne znači da Galović nije oni. I to najbolji dio njih. Pače, lider.
Za razliku od alkotestera, radara i drugih mjernih uređaja, kad nekoga ili nešto mjerimo i/ili odmjeravamo, mi ljudi, nerijetko smo skloni (pr)ocjenjivati uz manje ili veće ignoriranje "gramatičkih kategorija" i/ili "matematičkih objekata". Često, na prečac, bez uvažavanja svih brojeva u računu, iznosimo konačan sud ili ocjenu o nekome i/ili nečemu.
Jedan od boljih primjera tomu jeste naše (pr)ocjenjivanje ljudi, poglavito lidera u društvu. Uglavnom, zbog izostanka brojnih "gramatičkih kategorija", dakle objektivnih činjenica, (pr)ocjene postaju invalidne i kad su nam dijagnostičke namjere zdrave.
Naša elita predstavlja nas, a ne sebe
Povodom nekoliko fotografija iz kućne radinosti (hrv. selfija) koje je Dubravko Galović objavio na svome facebook profilu i tako prikazao sebe na punom stadionu Santiago Bernabéu tjekom polufinalne utakmice Lige prvaka Real Madrid - Bayern, zadnjih par dana komentatori (i) na portalu SBplus prosuli su dosta žući kritizirajući ga zbog toga što "obilazi svijet na račun hrvatskih poreznih obveznika" te Hrvatski nogometni savez koristi primarno "za vlastiti interes" i tome slično.
Budući da sam, u više navrata, objavio svoja kritička stajališta o nekim mjerama i radnjama koje je poduzimao Dubravko Galović, kako u politici tako i u nogometu - što je za HDZ isto - iz principijelnih razloga ustajem u Galovićevu obranu kad ga, tek načelno, bez argumenata, podataka, činjenica... nepoznati ljudi javno inkriminiraju, stvarajući i/ili produbljujući opći animozitet javnosti prema njemu.
Mada nemam ništa protiv , dapače, kad 'običan svijet' javnim osobama 'utrobu prevrće' kako bi im sudili zbog neprimjerenog i/ili protuzakonitog postupanja, protivim se prekomjernom i neselektivnom 'granatiranju' čovjeka i njegovih postupaka. Naime, to što je Galović "obišao pola svijeta na račun poreznih obveznika" ne mora biti, a vjerojatno i nije, nikakav krimen.
U onoj mjeri u kojoj je, zbog higijene društva, nužno pozorno pratiti rad i postupke hrvatske elite i beskompromisno se obračunavati s njihovim možebitnim devijantnim ponašanjem, u toj mjeri je nužno čuvati njihov opći dignitet - jer na taj način čuvamo i svoj. U krajnjoj konzekvenci, oni, elita, u državi i svijetu, primarno predstavljaju nas, a ne sebe. Dubravko Galović, često, na nogometne utakmice reprezentacije Hrvatske ne ide kao privatna, nego kao službena osoba. Predstavlja Hrvatsku.
Ako nam se ne sviđa kako nas netko od elitnika predstavlja, ne krivimo njega, nego one koji su ga u elitnika promovirali. U ovom slučaju političke i nogometne birače. Biti karijerist i težiti k vrhu bilo koje interesne piramide u kapitalizmu je poželjno, a ne bogohulno, kao što je to u socijalizmu bilo.
Lider
I nije Dubravko Galović brodski i hrvatski elitnik od jučer nego od najranije mladosti. Mada je u Beogradu završio Višu vojnu akademiju, sa željom da postane ugledni jugoslavenski oficir Titove armije, skončao je kao visoki hrvatski časnik u elitnom "Tuđmanovom zboru". Put od oficira do časnika vodio ga je od 3. gardijske brigade, preko bojne Zrinski do 1. gardijskog zbora, gdje je bio prvi vezista - načelnik Odjela informatike i telekomunikacija. Umirovljen je u činu bojnika Hrvatske vojske.
Za razliku od velikog broja rano umirovljenih hrvatskih časnika, nakon umirovljenja Galović nije mirovao. Zahvaljujući ugledu kojeg je uživao među vodećim hrvatskim vojnim i političkim liderima toga doba, prvo je 1995. godine, zajedno s Marinkom Galovićem, Brankom Penićem i Ivanom Đuričićem registrirao regionalni Radio Slavonija, a potom, 2003. godine, u suradnji s Perom Ćosićem i Zlatanom Jerkovićem, osnovao je prvu Slavonsko-brodsku televiziju. Drugim riječima, bio je predvodnik u formiranju ovdašnjih privatnih moćnih medija.
Dokaz da je taj Brođanin, rođen 1969. na Jelasu, rijedak vođa, jeste činjenica da, pored odgovornog i zahtjevnog posla kojeg je obavljao kao menadžer na poslovima s medijima, istovremeno, obnaša još dvije izrazito stresne i u Hrvatskoj vrlo cijenjene funkcije: pripadnik je vrha hrvatske nogometne piramide - Izvršnog odbora HNS-a, gdje rame uz rame sjedi s prvom kopačkom Svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, i tajnik je Županijskog odbora HDZ-a, najveće i, više od četvrt stoljeća, najutjecajnije brodsko-posavske stranke.
Dakle, čovjek je bojnik Hrvatske vojske, prvi brodsko-posavski medijski magnat, prvi ovdašnji nogometaš i prvi operativni političar. Još samo svećenik nije bio, mada ni to isključeno nije, jer u svemu onome što Hrvati posebno cijene Galović je lider: u vojsci, informiranju, nogometu i politici.
Zašto ga ne vole?
Mada neprincipijelni kritičari Dubravka Galovića ne mogu uprijeti prstom u čovjeka koji je, na ovim prostorima, istovremeno, bio na više tako visokih liderskih položaja, niti sebe s njim usporediti mogu, oni ga vrijeđaju, najčešće bez argumenata. Zašto? Zbog toga što on nešto konkretno loše čini, ili zbog toga što oni nisu na njegovom mjestu kako bi sami, "o trošku poreznih obveznika", putovali na Svjetsko prvenstvo u Moskvu? Na primjer.
Napadaju li kritičari Dubravka Galovića (ili nekog drugog lidera) zbog toga što on neki od svojih poslova loše radi, ili zbog toga što oni sebe ne vide u njegovoj koži? Kritiziraju li ga zbog toga što on ima probleme s privatnim preferencijama, ili ga kritiziraju zbog toga što društvo ima problema s njim?
Kad Marsa i HDZ pobjeđuju, Galović je car, a kad Marsa i HDZ gube, Galović je luzer. Tako je moguće razumjeti kritičare koji ne iznose argumente ni u prvom niti u drugom slučaju. Naime, niti je Galović car kad Marsa i HDZ pobjeđuju, niti je luzer kad oni gube, jer ni Marsa niti HDZ nisu Galović. Ili jesu?
Ako su Marsa i HDZ tu zbog Galovića, a ne obrnuto, onda ni Marsa niti HDZ nisu zaslužili pobjeđivati, jer nogomet i politika su kolektivni, a ne individualni sportovi.
Nije Galović Marsu uveo u "Treću ligu istok", niti
je HDZ izveo iz Gradske uprave, učinili su to oni koji ga slijede, oni čiji je
on vođa. Pa kad neargumentirano, en
general, kritiziraju Galovića, ustvari, kritiziraju sebe. Jer, to što oni
nisu Galović, ne znači da Galović nije oni. I to najbolji dio njih. Pače, lider.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
marketinghr09.05.2018. u 17:22Na izborima svi za HDZ kako bi ojačali Galovićev politički rejting. On u Brazil i Rusiju, na svijetska prvenstva, na vaš trošak, a vi, o vašem trošku, gledajte utakmice u Klakaru...
- Prikaži sve komentare
-
