Nije to bila moja prva novinarska greška, ali jeste jedna od većih, kad sam onomad: 'osnivača', učitelja i vođu HDSSB-a, Branimira Glavaša, posjetiteljima SBplusa predstavio kao mirnog gospodina kojeg bi se poistovjetiti moglo tek sa srednjoškolskim profesorom pred mirovinu, a nikako ne s ratnim zločincem pred nastavak izdržavanja kazne zbog afere 'selotejp' i sličnih 'domoljubnih' svinjarija. Dokaz mojoj greški bili su forma i sadržaj VII Izvještajnog sabora HDSSB-a, održanog u četvrtak 8. listopada (na Dan neovisnosti Republike Hrvatske) u osječkoj sportskoj dvorani Zrinjevac, pred oko 2,5 tisuća članova stranke.

U pitanju nije regionalna politička stranka - s artikuliranom doktrinom i političkim stavovima - nego privatna sljedba jednog od odbačenih rasova HDZ-a, organizirana s ciljem očuvanja ratno-poratnog društvenog statusa Branimira Glavaša i, posljedično, grupe u cjelini.

Svakom i površnom poznavatelju načina začeća, rađanja i življenja ove poslovno-prijateljske familije, bilo je kristalno jasno kako u pitanju nije regionalna politička stranka s artikuliranom doktrinom i političkim stavovima, nego privatna sljedba jednog od odbačenih rasova HDZ-a, organizirana s ciljem očuvanja ratno-poratnog društvenog statusa Branimira Glavaša i, posljedično, grupe u cjelini.

Mada je HDZ, navodno, Glavaša odrekao se zbog njegova sudjelovanja u počinjenju ratnih zločina tijekom Domovinskog rata u Osijeku; Iako su pravosuđe, politika i sam Glavaš, godinama, pravili teatar tijekom istrage, suđenja i izdržavanja kazne u BiH, nitko nije insinuirao, niti podastirao ozbiljnije dokaze iz kojih bi bilo vidljivo kako se radi o organiziranom neofašizmu, a ne o običnom gangsterizmu.

Pragmatičnu družinu Glavaš odlučio fašizirati

Tim više čudi što je nakon njihova, neočekivano uspješnog, desetogodišnjeg 'lokal-patriotskog' djelovanja, Branimir Glavaš odlučio ideologizirati družinu. Odlučio je, iako karikaturalno, fašizirati ju. Karikaturalno, zbog toga što fašizam podrazumijeva većinu (jačeg) koji terorizira manjinu (drukčijeg), a HDSSB je manjina u brojčanom, materijalnom, političkom i svakom drugom pogledu. Karikaturalno, jer je minijaturno demonstrirana megalomanija. Kao da je miš glumio slona.

Dakako, nije karikaturalno ako stadionski zadomspremaši nisu tek paradni nezadovoljnici aktualnim vlastima od '90. do danas, nego zaljubljenici u sebe i primjerenu ideologiju - neofašističku te ako Glavaš želi postati ovdašnji mali Führer.

Kako god, glavni organizator 'spektakularne' scenografije, režije i glume u dvorani Zrinjevac, svim silama trudio se što vjernije predstaviti kopiju Kongresa Nacional socijalističke njemačke radničke partije (Reichsparteitag NSDAP). I, nije to bila tek marketinška provokacija, kako me uvjerava prijatelj, nego čista fašizacija prostora i ljudi.

Nije folklorna grupa nego 'tjelesni zdrug' 

Potpuno svjesno i namjerno, dvorana je uređena po uzoru na dekoracije koje su koristili njemački nacisti. Posebno je to vidljivo iz njima svojstvene izrade i načina vješanja zastava - u obliku monumentalnih stupova.

Teatralno marširanje uniformiranih barjaktara pod 'punom ratnom spremom' uz odgovarajuće koračnice, u ovom slučaju SSG(lavaš), nje bilo u funkciji koreografiranog folklora, nego je predstavljalo 'tjelesni zdrug' čija osnovna zadaća je čuvanje vođe, Branimira Glavaša. I to ne po uzoru na pripadnike 'Branimirove osječke bojne' iz 1991., nego po uzoru na Leibstandarte SS Adolf Hitler (Tjelesni čuvari Adolfa Hitlera) iz 1933. Zbog toga i jesu, cijelo vrijeme kongresa, demonstrativno, stajali ispred 'pozornice'. S jedne strana vođa im je bio na oku, a s druge strane, predsjedništvu i govornicima nitko nije mogao prići bez njihova dopuštenja.

Iako je Sabor trajao sat i pol, pored spominjanja 'tjelesnog zdruga', svi mediji isticali su tek dijelove izlaganja Branimira Glavaša. Međutim, nitko nije konstatirao dvije važne činjenice: prvo, da je Glavaš govorio 22 minute isključivo o bliskoistočnim izbjeglicama i drugo, da je taj govor bio nešto manje ksenofobičan od Hitlerovog u 'minhenskoj pivnici' 1923.

Mada su Hitleru glavi politički problem bili Židovi, a Glavašu Muslimani, jedni i drugi, prolazeći (i) kroz predziđe kršćanstva', dolazili su iz istog, nekršćanskog, dijela svijeta. I, dok se Hitler onomad stavio na čelo boraca protiv Židova koji su 'u svojim rukama imali sav kapital', danas Glavaš želi staviti se na čelo boraca protiv '400 tisuća' Muslimana koji bi mogli doći u Hrvatsku, a 'nisu obrazovani' nego su 'jadni i bijedni'.

Obrana fašizacije Slavonije i Baranje

Zbog izbjeglica, Glavaš je 'osuđivao' Zorana Milanovića i Angele Merkel. Čudi kako nije slijedio primjer kolege Alexandera Gaulanda, potpredsjednika sestrinske desničarske njemačke stranke AfD (Alternativa za Njemačku) - koji je kancelarku Merkel tužio zbog 'krijumčarskog ponašanja', jer je dopustila ulaženje bliskoistočnih izbjeglica u Njemačku. Čudi, dakle, zbog čega Glavaš nije podnio kaznenu prijavu protiv hrvatskog premijera Zorana Milanovića - jer žicom, psima i vojskom nije spriječio prolazak izbjeglica kroz Hrvatsku u druge zemlje.

Budući da je, nakon njegovog govora, u Statut stranke unesena odredba po kojoj je novoosnovan 'tjelesni zdrug' postao legitimna stranačka postrojba, moguće je da Glavaš ima plan - svojim sredstvima, metodama i ljudima - organizirati obranu 'predziđa kršćanstva' od nepoželjnih izbjeglica i obranu fašizacije tog prostora od nepodobnih Hrvata.

Da mu nije poznate biogrfije, Glavaš bi bio karikaturalan neofašist. Međutim, zbog državi poznatih mu djela, najmanje neozbiljnim smije ga se držati.