Ne znam što je gore, gadljivost europskog kleptokratskog pustošenja negdašnje Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, ili neukus kojim se Hrvatska i Dalmacija, iz svog jada i čemera, vade na račun Slavonije.

Pritom ne mislim na, protuustavan i ekscesan, neravnomjeran regionalni razvoj Hrvatske, nego na besramno normiranu pljačku prirodno najbogatije hrvatske regije. Regije kojoj se ne pljačkaju samo prirodni resursi, djedovina, nego i budućnost njena naraštaja.

Naime, nakon Domovinskog rata, jedinstvene slavonske resurse, Hrvatska politika, svjesno i namjerno, nije stavila u funkciju vlastite poljoprivredno-prehrambene i drvne industrije, nego u funkciju korupcionaških uvoznih lobija. Posljedično, država je deindustrijalizirana, a Slavonija pretvorena u jeftinu sirovinsku bazu bivše Austrougarske, a sada Europske industrije.

Pored gubitka 20 000 radnih mjesta u Drvnoj industriji, Slavonija je izgubila i 20 000 radnih mjesta u metalnoj industriji. Namjerno su uništeni: 'Đuro Đaković', 'OLT', MIO 'Standard', 'Plamen'… kako bi taj dio gospodarskog kolača podijelili središnja Hrvatska (Gredelj…) i Dalmacija (brodogradilišta). O statusu poljoprivrednih proizvoda najbolje govori činjenica da je seljak, sve do početka devedesetih, jednu litru lož ulja, ili subvencionirane nafte, mogao platiti s jednom litrom mlijeka, a danas, za isto ulje, nije mu dosta ni dvostruko više mlijeka.

Ali, ni to nije bilo dovoljno egoističnoj, ondašnjoj, 'Hrvatskoj' i 'Dalmaciji'. U Zagrebu su koncentrirali svu fiskalnu, industrijsku, bankarsku i dr. moć, a u Dalmatinske škverove i turizam su ulagali i ulažu, kao pijani milionari. Dok je, 1991. godine, 10 000 radnika 'Đure Đakovića', preko noći, otpušteno i poslano na bojište neka brane zemlju, dotle su u dalmatinska brodogradilišta, svake godine, bacane milijarde iz hrvatskog dohotka i međunarodnih kredita.

Kada su, preko noći, zatvarane Županjska, Požeška, Vinkovačka, Osječka, Brodsko-posavska i druge slavonske banke, nitko u državi nije niti trepnuo, a kada je prijetilo zatvaranje Istarskoj banci, nakon IDS-ova propinjanja na zadnje noge i prijetnje odcjepljenjem Istre, banka je promptno sanirana. Splitska, Dubrovačka, Riječka i druge banke, oživljene su, ne samo tijekom kretenske sanacije svih velikih banaka u Hrvatskoj, nego i nakon njihovih internih i lokalnih pljački.

U određenom povijesnom trenutku (npr. rat) moguća je, i razumljiva, neravnomjernost u razvoju zemlje, ali u miru je to apsolutno nedopustivo. U demokratskim društvima su, na izborima, moguće izmjene, više ili manje, socijalno osjetljivih i teritorijalno solidarnih politika. Ali, apsolutno je nedopustivo, s jedne strane, gospodarskom i monetarnom politikom, određene regije favorizirati, a onda, fiskalnom politikom, regionalnu raslojenost, ne uravnotežiti, nego još više produbiti.

Kako se ovdje ne radi o dopustivoj količini lokalpatriotizma, nego o nedopustivoj količini bezobrazluka, za očekivati je da im Slavonci uskoro kažu - dosta.    

Ako jedna 'slika govori više od tisuću riječi', koliko govori tablica  ispunjena ne manipuliranim statističkim podacima?  Tisuću slika? Tablica, iz priloga, o fiskalnom kapacitetu hrvatskih županija i grada Zagreba, govori više od tisuću slika o razmjerima devastacije i pljačke Slavonije. Dakako i o mizernosti slavonskih političara.

Dokument

PLUS - Fiskalni kapacitet županija - 2..xlsx

PDF Dokument

PLUS - Fiskalni kapacitet županija - PDF2..pdf

PDF Dokument

PLUS - Fiskalni kapacitet županija - PDF.pdf

PDF Dokument

PLUS - Fiskalni kapacitet županija - 3..pdf

PDF Dokument

PLUS - Fiskalni kapacitet županija - 2. pdf.pdf