Kao mali čuo sam anegdotu o nekom Hrvatu, katoliku, mlinaru iz  Hercegovine, koji je, kao i većina Hercegovaca, bio veliki vjernik te zbog toga, na svom radnom mjestu u mlinu, na vidnom mjestu, istaknuo veliko raspelo. Bilo je to njegovo, koliko javno iskazivanje vjere u Boga, toliko i demonstrativno prkošenje (ne)službeno državnoj, velikosrpskoj, pravoslavnoj vjeri i antikrstima. Moglo bi se reći, bio je dobar katolik i hrabar čovjek.

Moglo bi da nije anegdote. A anegdota kaže kako je taj dobri katolik i hrabar čovjek jednoga dana odlučio, svoje mušterije, strašno siromašne sumještane, malo zakinuti prilikom uzimanja ušura. Odlučio je na račun sirotinje, sebi i svojoj brojnoj obitelji, osigurati bolji život.

Međutim, kao dobar katolik, sa potkradanjem se nije usudio početi sve dok ga s raspela promatra On, raspeti Isus. Nakon dužeg grozničava razmišljanja, kako ne prekršiti sedmu Božju zapovijed - Ne ukradi! i desetu - Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga! filistarski mudro se dosjetio jadu te odlučio: „Isuse, netko od nas dvojice mora iz mlinice!".

Dakako, u mlinici je ostao, onaj isti, dobri katolik i hrabri čovjek, samo sada „bez" Njegova nadzora. Čitateljevoj mašti prepuštam zaključak – je li potom, sebi i svojoj obitelji, osigurao malo bolji život.

Kako sam se u zadnje vrijeme počeo baviti i pisanjem, više nego je to uobičajeno, surfam internetom te obilazim javne ustanove u potrazi za raznim informacijama. Tako sam, sve češće dolazeći na stranice Grada Slavonskog Broda (www.slavonski-brod.hr) i Brodsko-posavske županije (www.bpz.hr) te ulazeći u njihove urede, uočio kako se u službenim prostorijama dužnosnika i činovnika nalaze, od malih i diskretnih do ogromnih i upadljivih – raspela s kipom Isusa na njima.

Iako ne baš velik, katolik sam. Dakle, rastao sam uz raspela, i ona, naročito ako nisu prkosnih razmjera i istaknuta na mjesta gdje su, do jučer, gordo visjeli portreti Marxa, Engelsa, Lenjina i Tita – ne smetaju mi. Dapače. Duboko poštujem svačiju religioznost. Ali, isto toliko prezirem svačiju isključivost i samodostatnost. Naročito su prezira vrijedni oni koji su, do jučer, vješali veliki portret druga Tita, a danas vješaju veliko raspelo Gospodina Isusa – kako bi sebi i svojoj obitelji osigurali bolji život.

Promatrajući u Gradskoj vijećnici veliko raspelo, sa kipom raspeta Isusa na njemu, kako visi između državnog i gradskog grba, veći od ova dva sekularna obilježja, razmišljam – je li raspelo veće od državnog grba kako bi se svakom posjetitelju te prostorije poručilo, ovdje je glavna crkva, a ne država, ili domaćin, svakom posjetitelju, s vrata, želi poručiti – u ovoj mlinici brašno melje dobar katolik i hrabar čovjek. Unatoč atacima raznih antikrsta.

Promatranje ovog ogromnog raspela može imati još jednu dimenziju ako se podsjetimo kako ono, donedavno, tu nije visjelo (vidi galeriju).

Ili u Gradskom vijeću, donedavno, nije bilo velikih vjernika, ili je neki veliki vjernik, izostavljanjem raspela kao vjerskog obilježja, u Gradskoj upravi, želio neometan brašno mljeti i ušur uzimati. Možda je i to jedan od uzroka velikim prijeporima proteklih godina i poruka sadašnjeg brodskog (samo)upravljača Mirka Duspare kako će se, za njegova vakta, u toj mlinici, brašno mljeti i ušur uzimati - uz Njegov nadzor. Mislim, dakako, na Njega s raspela.

Ako bismo bili isključivi u takvom razmišljanju, da tamo gdje je raspelo – nema krađe, a tamo gdje raspela nema – krađe ima, ne bismo bili korektni prema županijskim čelnicima, jer, budući u njihovoj vijećnici nema, ni malog niti velikog raspela (barem ne na istaknutom mjestu – vidi galeriju) moglo bi se zaključiti kako tamo stoluje netko tko raspelo i Isusov kip na njemu ne želi imati, kako bi ne ometan mogao - ušur uzimati.

Sukladno anegdoti, a unatoč slobodnijem razmišljanju o ozbiljnoj temi, usudio bih se zaključiti kako ne bi bilo loše, kada bi i u županijskoj vijećnici bilo postavljeno jedno, ne preveliko raspelo, a u Gradskoj vijećnici ovo ogromno zamijenjeno s nešto malo manjim. Naime, sklon sam vjerovanju, niti su u Županijskoj upravi - svi grešni, niti su u Gradskoj upravi - svi bezgrešni.