'OBIČAN' građanin može tek pitati, tražiti, inzistirati… da mu politika osigura bolje uvjete rada i življenja, ali sam političar nema pravo činiti isto. Svaki političar koji proziva i kritizira suparnika  - bez nuđenja alternativnog rješenja - najobičniji je brbljavac, politikant i društvena štetočina. Parazit.

Naime, hrvatska država je zadnjih pola stoljeća u 'dalmatinska' brodogradilišta ubrizgala toliko društvenog novca da to graniči s veleizdajom. 

Isto vrijedi i za, između ostalog, najhrabrijeg hrvatskog zastupnika od 1990. do danas, Ivana Pernara. Na primjer, hrabar je kad napadne hrvatsku Vladu zbog toga što ne reagira na, ponekad i zločinačku, politiku Izraela prema Palestincima, ali je i običan brbljavac kad, kao danas, napadne premijera Andreja Plenkovića zbog toga što brodogradilišta 3. maj i Uljanik svojim radnicima nisu podijelili plaće.

Dojučerašnji Plenkovićevi prijatelji i birači, koji ga više ne žele jer ga se odrekla Crkva u Hrvata zbog Istambulske konvencije, na svojim medijima zlonamjerno prenose da se "na društvenim mrežama oglasio Ivan Pernar", tvrdeći pritom, kako je njegova poruka "snažno odjeknula u javnosti".

Ovako zbori politikant

"Gospodine Plenković, znate li da tisuće radnika 3. Maja i Uljanika još uvijek nisu primili svoje plaće? Ti ljudi nemaju od kuda djeci stavit hranu na stol, platiti kredite i režije. Osjećate li se odgovornim za stanje u kojem se nalazi država općenito, a brodogradilišta pogotovo? Što kanite poduzeti da se radnicima isplate plaće? Molim vas da ne ignorirate ovaj problem zato jer ga i mediji ignoriraju. I vi i ja znamo da su mediji korumpirani i kontrolirani. Molim vas da ne budete sebični i da ne gledate samo svoj trbuh!" napisao je pernar, a Prenijeli i dnevno.hr

Pernarova dosjetka da s jedne strane, fotografijom, podsjeti na Plenkovićevu fizičku 'evoluciju', a s druge sugerira kako su neki sagnuli glavu te ne vide dalje od svoga stomaka, 'viteški' podsjeća na mudrost kako 'sagnutu glavu sablja ne siječe'. Ali, eto, on je hrabar te glavu ne saginje. To nije ništa drugo doli ulična dosjetka bez ikakvih pozitivnih duhovnih i/ili materijalnih posljedica za pojedinca i društvo u cjelini.

Veleizdaja ili idiotizam, posljedice su iste

Naime, hrvatska država je zadnjih pola stoljeća u 'dalmatinska' brodogradilišta ubrizgala toliko društvenog novca da to graniči s veleizdajom. Veleizdajom iz najmanje tri razloga:

Prvo, na taj način financiran je razvoj drugih zemalja te jedan dio Hrvatske na štetu njezina drugog dijela. Na primjer, iz Đure Đakovića, za par godina tijekom i poslije Domovinskog rata, otpušteno je više radnike nego ih danas imaju sva 'dalmatinska' brodogradilišta zajedno, a da pritom nitko u hrvatskim Vladama ni trepnuo nije.

Drugo. Umjesto da su gubitak zaposlenih u metalnoj industriji Slavonije - sve hrvatske Vlade - pokušale supstituirati proglašenjem drvne i prehrambene industrije strateškim privrednim granama te (ne)izravno poticale njihov razvoj, One su već potaknutoj 'Dalmaciji' kroz beskonačno saniranje brodogradilišta, omogućili ubrzani razvoj tamošnje 'alternativne' industrije - turizma. Dakle, s jedne strane iz zajedničke kase održavano je bure bez dna - brodogradilišta - a s druge strane, iz iste kase, poticana je 'alternativna' industrija - turizam.

Budući da hrvatske Vlade nisu bile tek mali idioti i nerazumni 'lokalpatrioti', pored toga što su svojim izravnim utjecajima izmjestili dio metalne industrije iz Slavonskog Broda u Zagreb i na taj način preraspodijelili zaposlenost i društveni dohodak u Hrvatskoj, uništili su i primarnu poljoprivrednu i drvnu proizvodnju, a da alternativnu, prerađivačku, pokrenuli nisu. Primarno zbog toga, Slavonija je višestruko nerazvijenija od 'Jadranske Hrvatske' i Zagreba.

Treće. Za sebe i svoje gramziv političar, Božidar Kalmeta, u društvu slovi kao primjer vrhunskog gradonačelnika i ministra, koji je preporodio Zadar. To što je, na primjer, u odnosu na Slavonski Brod neravnomjerno ulaganje u Zadar, ustvari, pljačka proračunskog novca kojeg su osigurali i Brođani odvajanjem iz svog ispodprosječnog dohotka, nitko 'ne doživljava' - pa ni 'hrabri' zastupnik od zida, Ivan Pernar.

Šarlatan, populist i demagog koji brblja

U ovom napadu na Plenkovića, Pernar se deklarirao tek kao običan šarlatan, populist i demagog koji brblja, a ne govori, koji kritizira, a ne nudi rješenja. Želi li Pernar (i) Brodski novac nastaviti poklanjati 'Dalmatincima' i njihovim nerazumnim sponzorima ili ne? Ima li rješenje za hrvatsku brodogradnju ili nema? Ako ima neka govori, ako nema neka šuti - kao i sve druge političke neznalice.

Kad bi češće šutjeli možda bismo i pomislili kako se na hrvatskoj političkoj sceni pojavilo par drukčijih, ali ovakvim istupima, svakim danom sve više, otklanjaju sumnju o tome jesu li u pitanju isti ljudi kao oni koje kritiziraju. Neznalice.