U posljednje vrijeme, bezmalo svaki dan u nekom od etabliranih hrvatskih medija osvane blagoglagoljiv (ne)plaćen članak kojim se izvjesnog Matu Rimca, 'mladog inovatora i vlasnika tvrtke za proizvodnju automobila, bicikla, robota...'  predstavlja kao hrvatsku gospodarsku uzdanicu i uzoritog muža. Etablira ga se kao jednog od vodećih pripadnika nove hrvatske elite, nastale na vlastitoj pameti i poštenom radu, a ne na privatizacijskoj pljački i skorojevićkom bogatstvu.

Onom dinamikom kojom 'poslovni ljudi' a la otac i sin Rimac budu promovirani u društvenu elitu, u toj mjeri propadati će Hrvatska država kao civilizirana zajednica.

Samo Večernji list, od kolovoza 2011. do studenog 2014., objavio je četrdesetak članaka, od kojih desetak njih potpisuje novinar Bojan Arežina.

'Samoborac izradio najbrži električni auto na svijetu'; Njemački Bild ishvalio Rimčev superautomobil'; 'Tajnoviti Španjolac prvi je kupac Rimčevog automobila'; 'Hongkonški bogataš ulaže u Rimčevu tvrtku'... karakteristični su naslovi kojima se ovog mladog čovjeka, permanentnom agresivnom medijskom kampanjom, predstavlja Wunderkindom za čijom nadarenošću i poslovnošću otimaju se poslovni ljudi diljem svijeta.

Tuđim novcem i pameću do uspjeha 

Drugim riječima, mladi Mate Rimac, s 26 godine, primiče se društvenom statusu sličnom onome kojeg, s pravom, imaju Janica i Ivica Kostelić, Luka Modrić i Marin Čilić, Ivan Đikić  i Ivo Pogorelić... i drugi, njima slični, hrvatski velikani.

Razlika je tek u činjenici da su Kostelići, Đikići, Pogorelići i drugi, svoj društveni status stekli zahvaljujući talentu i mukotrpnom radu, dok Mate Rimac ugled stiče zahvaljujući (i) tuđoj nadarenosti te, primarno, očevom kapitalu stečenom besramnom pljačkom.

"Znanstveno-poslovni" uspon Rimca juniora doslovna je kopija poslovno-društvenog uspona 'Hajdukova' Rimca seniora. I jedan i drugi poslužili su se tuđim znanjem i kapitalom kako bi sebe u društvenu elitu promovirali i, na taj način, sa suspektnih poslova pažnju javnosti skrenuli.

Kako oni to čine

Prije osam godina, Rimac senior, kao vođa zločinačke organizacije, uz pomoć korumpiranog dijela hrvatskog pravosuđa, na najvulgarniji način, opljačkao je poslovnog partnera koji ga je uveo u hrvatski poslovni svijet. Zatim, tako stečenih dvadesetak milijuna kuna uložio je u sinovu hobi-tvrtku kako bi, između ostalog, preko nje prao novac zarađen na kriminalan i koruptivan način. Biće i unoseći ga u zemlju u obliku 'tajnovitih' kupaca superautomobila i mističnih 'ulagača' u 'Rimac automobile'. 

U onoj mjeri u kojoj 'institucije sustava', svojim ne činjenjem u presijecanju očiglednih kriminalnih financijskih transakcija, budu u funkciji zaštite kriminalaca u toj mjeri će oni, kriminalci, biti uzor u društvu i obrnuto. 

Od istine da je sve utemeljeno na kriminalu veći problem zajednice je perverzna činjenica da, s jedne strane kriminalci postaju društveni uzori, a s druge, oni koji na to ukazuju, od tih istih kriminalaca i dijelova korumpiranog državnog sustava, bivaju kriminalizirani.

Na taj način, iz dana u dan, sve više negativnih vrijednosti ugrađuje se u temelje hrvatskog društva. Posljedično, iz dana u dan, hrvatska država postaje sve korumpiranija zajednica u kojoj civilizacijske vrijednosti okrenute na glavu postaju ne samo normalna nego poželjna društvena pojava.

Zahvaljujući tome, najveća pljačka koju je Matin otac Ivan proveo 2005. godine, vrijedna više stotina milijuna kuna, ne samo da nije sankcionirana, nego sve ukazuje na to kako, do kraja, sankcionirana neće ni biti. Na zakonit način, u Hrvatskoj. Dapače, prljav novac transferira se su 'čist posao' kojeg vode 'čisti ljudi'. 

Dakle, u onoj mjeri u kojoj 'poslovni ljudi' a la otac i sin Rimac, od represivnih tijela budu ignorirani i/ili amnestirani, a od medija u društvenu elitu promovirani, u toj meri propadati će Hrvatska država kao civilizirana zajednica.

Nekritičkim i korupcionaškim medijskim praćenjem takvih 'šampiona', jedno vrijeme, moguće je prikriti opsjenu. Ali ne dovijeka. Naime, 'ničija do zore gorila nije'.