MALO ih je koji nisu čuli kako se neki pučkoškolac izvukao nakon traženja njegove učiteljice da opiše slona. Izbjegavajući pitanje, lukavac je tek konstatirao kako je slon najveća životinja koja se boji miša, a potom umno nastavio zboriti o tome kako je miš „rasprostranjen kućni glodavac latinskog naziva Mus musculus iz porodice miševa, šiljaste njuške i duga repa". Zatim je dodao kako se mišev stariji brat zove štakor te da ih ima više vrsta. Sav zanesen u znanju tijekom dugog opisa miševa i štakora, pučkoškolac je poentirao navodom kako je miš, po najnovijem, i „vanjska računalna komponenta koja upravlja kursorom na ekranu te služi za komunikaciju korisnika softvera".

Pored idejnog rješenja za rekonstruiranje priključne ceste, sastavni dio dokumentacije za izgradnju Trgovačkog centra bila je i nužna Izjava kako će, prije izdavanja uporabne dozvole za sam trgovački centar, investitor pribaviti uporabnu dozvolu za rekonstruirani dio državne ceste.

Nakon te lukave dosjetke, učiteljica se mogla ponijeti kao poslu dorasla pedagoginja te malome dripcu objasniti kako tijekom obrazovanja nije dopušteno švindlati te da oni koji to čine moraju ponoviti gradivo - žele li proći u viši razred.

Međutim, ako je prije tog događaja, s jednom kobasicom i par jaja otac pučkoškolca pomazio vrckavu seosku usidjelicu, unatoč očitu balavčevu marifetluku, ona će rado koristiti svoj položaj i ovlasti te tatinom 'mudracu' upisati čistu peticu. Pritom, dakako, neće evidentirati pitanje niti motiv kojim je potaknuta švindleru dodijelila odličnu ocjenu. Dapače, mogućoj inspekciji, kasnije će uvijek moći reći kako je mulac briljirao odgovarajući na pitanje o mišu, a ne o slonu.

Upravo tako, kao sitnežom korumpirana seoska učiteljica, 5. studenog 2020. godine ponio se zamjenik državne odvjetnice u osječkom odsjeku USKOK-a, Darko Dodig, tijekom obrazlaganja razloga njegova odbijanja kaznene prijave kojom je 21. studenog 2017., dakle tri godine ranije, pročelnik Upravnog odjela za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, Damir Klaić, prijavio mu sudionike protuzakonite rekonstrukcije državne ceste DC-423. u slavonskobrodskoj Osječkoj ulici.

Tim aktom, jedan od vodećih čuvara hrvatske pravne države u Slavoniji i Baranji, kontroverznog poduzetnika Ivana Rimca iz Svete Nedelje amnestirao je od optužbe da je: protuzakonito rekonstruirao priključnu cestu, a potom, na korupciji svojstven način, državne i gradske dužnosnike poticao neka mu izdaju Uporabnu dozvolu kojom bi Trgovački centar mogao staviti u funkciju.

Supstancijalno, u svojoj prijavi USKOK-ovom Dodiku, Klaić je tvrdio kako je Ivan Rimac, za izgradnju danas Lidlovog trgovačkog centra u Osječkoj ulici, od gradskog Upravnog odjela ishodio građevinsku dozvolu koja je počivala na dokumentaciji (i) o tome kako će objekt biti priključen na zakonito izgrađenu te za uporabu dopuštenu infrastrukturu u tom dijelu Grada (struju, vodu, kanalizaciju, plin, telefon itd.). Dakako, i na državnu cestu.

Pored nacrta za rekonstruiranje priključne ceste, sastavni dio dokumentacije za izgradnju Trgovačkog centra bila je i nužna Izjava kako će, prije izdavanja uporabne dozvole za sam trgovački centar, investitor pribaviti uporabnu dozvolu za rekonstruirani dio državne ceste.

Međutim, tijekom komisijskog pregleda građevinskog objekta za koji je trebala biti izdana uporabna dozvola, investitor Rimac nije priložio (i) uporabu dozvolu za priključnu cestu.

Mada 'nadležni' zakoni svjedoče kako je državna cesta 423. rekonstruirana bez, posebno za nju, izdane građevinske dozvole te da je puštena u funkciju bez uporabne dozvole, i unatoč činjenici da je Ministarstvo graditeljstva to dobro znalo, iz njima tek znanih razloga, nad lokalnom samoupravom izvršili su pravno nasilje te, mimo njih, protuzakonito, izdali uporabnu dozvolu za Trgovački centar.

Budući da je, temeljem zakona, apsolutno nedopustivo da u tom obujmu i s tom namjenom državnu cestu rekonstruira bilo tko osim Hrvatskih cesta - i to nakon ishođene građevinske dozvole - legitimno je postaviti pitanje: što je USKOK-ova službenika Darka Dodiga potaklo da tri godine predmet drži u ladici, a potom „odbaci" kaznenu prijavu protiv Ivana Rimca i drugih?

Isto tako, potpuno je legitimno pitanje: što je tog državnog povjerenika motiviralo da ne ispita opravdanost sumnje u protuzakonito ponašanje investitora Rimca, predsjedničina savjetnik Matu Granića, ministra Predraga Štromara i njegova tajnika Danijela Meštrića te posebno direktora Hrvatskih cesta Josipa Škorića koji je naknadno (sic!) izdao protuzakonit (sic!) dokument te druge sudionike mogućeg zločinačkog poduhvata?

Mada je statusno elitni čuvar hrvatskog pravnog poretka, Darko Dodig, znao kako su u pitanju bila dva objekta, dva investitora i dvije uporabne dozvole - koje je Ministarstvo graditeljstva apsolutno nedopustivo, dakle protuzakonito, pravnim nasilništvom podvelo pod jednog investitora, jednu česticu, jedan objekt i jednu uporabnu dozvolu - zbog čega je prihvatio njihov stav da su postupali zakonito, kad zakoni nedvojbeno kažu da nisu?

Uostalom, zbog čega je Dodig, kao onaj pučkoškolac, u svome obrazloženju odbačaja kaznene prijave, suprotno temeljnoj mu zadaći, ignorirao supstrat Kaznene prijave te pozitivno pisao o kriminalnom dokumentu kojeg je izdalo Ministarstvo graditeljstva?

Zbog čega je amnestirao slonovski velik kriminal kojeg su, „izvan svake razumne sumnje", počinili državni dužnosnici i direktor Hrvatskih cesta? Je li razlog tome neznanje, oportunizam ili koruptivnost čak, vjerojatno, nitko utvrđivati neće jer bi time ukazao na smrad koji vonja sa smetlišta na kojem se nalazi hrvatska pravna država. Ukazivati na kriminalno smeće, pak, smije tek politika, a ona to čini samo onda kad je to u funkciji osobnih i/ili partikularnih interesa trenutno vladajućih. 

Od 5. studenog, na tom odlagalištu pravnog smeća leži i Dodigov dokument (vidi prilog) u kojem on von oben tvrdi kako je - tijekom izdavanja uporabne dozvole za Rimčev trgovački centar u slavonskobrodskoj Osječkoj ulici - postupanje Ministarstva graditeljstva bilo zakonito, ignorirajući notornu činjenicu da je riječ o državnoj cesti, a ne trgovini. Dakle, ponio se kao pučkoškolski lukavac koji na pitanje o 'Slonu' piše traktat o 'Mišu', vjerojatno, ne zbog toga jer ne zna gradivo nego upravo obrnuto, zbog toga što zna o čemu je riječ.

Budući da Grad Slavonski Brod nema namjeru pokleknuti pred nasiljem suspektnih državnih dužnosnika, sukladno zakonu, preuzet će od USKOK-a odbačen predmet i sam nastaviti proces progona sudionika mogućeg zločinačkog poduhvata s krajnjim ciljem podizanja Tužbe pred nadležnim domaćim, a u slučaju potrebe i međunarodnim, sudom.

PDF Dokument

USKOK - odbacio kaznenu prijavu Grada protiv Ivana Rimca i dr..pdf