POZNATA je narodna poslovica kako 'vrana, vrani oči ne kopa'. Poznato je kako se pripadnici, posebno nekih, cehova međusobno štite. Pogotovo to čine u svijetu izvan njihovih zajednica, u javnosti. Iako, unutar njih samih vrlo često ima i čerupanja, čemu su uzroci najčešće osobni animoziteti iz različitih razloga: međusobno nepoštovanje zbog (ne)stručnosti, nepošteno napredovanje jednih nauštrb drugih i tome slično.

Loši novinari i nejaki mediji koriste nedemokratskim političkim sustavima i onima koji takav sustav gaje: neradnicima, neznalicama, lopovima, ideološkim i vjerskim idiotima i sličnom društvenom talogu. 

Mada ih se ne bi moglo poistovjetiti s klerom, pripadnicima državnih represivnih tijela, liječnicima i sličnim zanimanjima, niti novinari nisu imuni na međusobni unutarcehovski animozitet. Međutim, tu netrpeljivost manje je moguće svrstati u sferu međusobne borbe za bolje mjesto na hijerarhijskoj ljestvici moći unutar sustava - jer sustava nema - nego se ona odnosi na karijernu, statusnu ili neku drugu ljudsku zavist imanentnu svakoj zajednici i društvu.

Brodsko-posavski novinari pak, uglavnom, gledaju svoja posla i međusobno se ne svađaju - javno: Tek poneki, koji bi se čak angažiranima rado zvali, zbog svoje frustriranosti osobnom neostvarenošću, na društvenim mrežama i drugdje, rigaju mržnju i svima 'sole pamet' - tajno. Pritom, godinama ignoriraju notornu činjenicu kako njihova kreativna impotentnost u društvu i zajednici nije posljedica odnosa društva i zajednice prema njima, nego obrnuto. Društvo i zajednica im vraćaju upravo onoliko koliko su sami neostvareni novinari u njih uložili - malo ili ništa.

Za razliku od 'Brođana', Požežani do cehovske konvencionalnosti previše ne drže. Ponekad nimalo. Zadnji primjer tome je blagdanski domjenak kojeg je za 'svoje' novinare priredio požeško slavonski župan, Alojz Tomašević. Prema kazivanju sudionika događaja (hrv. event), glavni urednik ozbiljnog portala, pozega.eu, Dražen Krstanović, ponio se neozbiljno jer je otvoreno demonstrirao prijezir prema kolegi Anti Mandariću, glavnom uredniku 034portala, tamošnjeg najpoznatijeg medija.

Nakon što je Krstanović ušao u prostoriju i rukovao se s njime, navodno, Župan mu je rekao: - Drago mi je da si došao. - Neovisno o tome je li dobrodošlica bila iskrena ili ne, ljubazna je bila manifestacija. Župan se ponio kao pristojan domaćin, što se za gosta ne bi moglo reći.

- Zahvaljujem na dobrodošlici, ali na doručku neću ostati - kazao je Krstanović i odmah potom nastavio: - Neću ostati zbog toga što me uhvati žgaravica kad god vidim nekog od ćelavih ljudi.

Dakako, nikome nije trebalo pojašnjavati na koga je Krstanović mislio kad je govorio o 'ćelavim ljudima', sve da Mandarić i nije bio jedini ćelavac na blagdanskom doručku. Kojeg je, ponavljamo, Župan priredio za sve tamošnje novinare, a ne samo za one koji imaju kosu, niti samo za one koji se međusobno uvažavaju, toleriraju ili tek podnose. Dakako, niti samo za one koji o Županu pišu isključivo afirmativno.

Zbog toga, nije bilo ni vrijeme niti mjesto, međusobni, unutarcehovski, profesionalni ili osobni animozitet, iznositi izvan 'obitelji', jer se na taj način, u društvu i zajednici dezavuira sam ceh, a time i članstvo. Kako pojedinačno tako i kolektivno.

E sad, 'tko je potpisnik ovog priloga da valorizira ponašanje svojih kolega. Kako je uopće došao na ideju miješati se u unutarcehovske probleme požeških novinara', s pravom, može reći svaki žurnalist iz Zlatne doline.

Kao opravdanje za pisanje o događaju trebali su poslužiti nedostatak tema i blaga zajebancija na račun dvojice kolega. Međutim, od crtice nastala je prava mala (samo)kritika o našem ponašanju u javnosti koje, zaista, šteti struci kao takvoj.

Jer, dok se mi bavimo sami sobom - uglavnom glođući nečiju kost - ne možemo se baviti onima kojima bismo se, primarno, baviti trebali. Onima koji, između ostalog, bacaju koščice kako bismo se mi imali oko čega glodati.

A novinarstvo je jedina struka na svijetu koja može i treba potpuno kontrolirati državu, ako ne želi da država potpuno kontrolira društvo. U onoj mjeri u kojoj država (premijeri, župani, gradonačelnici, načelnici, suci…) kontroliraju novinare, u toj mjeri je ona totalitarna i obrnuto, u onoj mjeri u kojoj novinari kontroliraju državu…, u toj mjeri je ona demokratska, a njezino društvo slobodno.

Zbog toga, loši novinari i nejaki mediji, ponajviše, koriste nedemokratskim političkim sustavima i onima koji takav sustav gaje: neradnicima, neznalicama, lopovima, ideološkim i vjerskim idiotima i sličnom društvenom talogu. Prokazujući neradnike, neznalice, lopove, ideološke i vjerske idiote i sličan društveni talog - novinari, ustvari, štite demokraciju i slobodu društvenih zajednica.