U netom objavljenom članku odgovorili smo zašto je kružni tok u ulici književnika i doktora Mile Budaka duplo skuplji od onog na spoju ulica Matije Gupca i Nikole Zrinskog. Utvrdili smo kako tome nije uzrok neupitno monumentalnija uloga Mile Budaka u hrvatskoj povijesti - u odnosu na uloge Matije Gupca i Nikole Zrinskog - nego razlika u veličini objekata. Prema našim spoznajama, u cijenama izgradnje ta dva rotora ništa sporno ne bi trebalo biti. Osim malo ozbiljnijeg (ne)opravdanog dizanja cijena u građevinarstvu hrvatske.

Međutim, cijene izgradnje dva puno veća objekta u Slavonskom Brodu itekako bi suspektne mogle biti. Naime, prema našim analizama, cijena izgradnje novih stanova za mlade i cijena izgradnje nove školske sportske dvorane - za koje je brodska Gradska uprava ovih dana okončala proces javne nabave - ili su posljedica  'kartelskog' dogovora ponuđača ili se nešto strašno ozbiljno dogodilo na tržištu građevinarstva. Toliko ozbiljno da to zaslužuje pozornost većih eksperata od onog kojeg na raspolaganju ima portal SBplus u potpisniku ovog priloga.

Stanovi za mlade 24 posto skuplji

Naime, 2015. godine ugovoreni stanovi za mlade - koji su u međuvremenu izgrađeni i djelomično useljeni - imali su cijenu od 825,00 eura po metru četvornom. Isti izvođač radova, za istovjetne objekte, tri godine kasnije, Gradu je ponudio cijenu od 1.020,07 eura po metru četvornom. Dakle, svoje robe i usluge 'Gradnja slavonska' d.o.o poskupila je za 24 posto, mada je inflacija u tom vremenu bila manja od pola tog iznosa.

Ako investitor, Grad Slavonski Brod, i proguta poskupljenje izgradnje tih stanova, rast cijena koji se dogodio u ponudi za izgradnju dvodijelne školske sportske dvorane Osnovne škole Bogoslav Šulek, sigurno će mu zastati u grlu. Sve kad bi brodska Gradska uprava koristila i nešto za podmazivanja - a da koriste to bi represivna tijela HDZ već znala - ne postoji sredstvo koje bi im omogućilo bezbolno gutanje tako drastičnog poskupljenja roba i usluga koje je ugledna brodska tvrtka Šprajc THD ponudila u intervalu od samo dvije godine.

Svojevremeno smo pisali kako su, nakon provedenog javnog natječaja, brodski gradonačelnik, Mirko Duspara, i predstavnici tvrtke Šprajc THD d.o.o., Tomislav i Hrvoje Šprajc, 15. svibnja 2016. godine, potpisali 7,3 milijuna kuna vrijedan Ugovor o izgradnji dvodijelne školske sportske dvorane Osnovne škole Hugo Badalić Područne škole Jelas. Dvije godine kasnije, ista ta tvrtka, istom investitoru, dvoranu veću od prethodne za 3,2 posto, ponudila je izgraditi za ukupno 92 posto veću cijenu, odnosno za 86,2 posto veću po metru četvornom u odnosu na prethodnu.

Međutim, to nije najspektakularnija informacija iz tog natječaja. Naime, i s tom cijenom, ponuda tvrtke Šprajc THD bila je niža u odnosu na ostale. Jer, također ugledna građevinska tvrtka, Presoflex gradnja d.o.o. iz Požege, ponudila je iste radove izvesti za 15.396.670,33 kuna, što je 119 posto više u odnosu na cijenu izgradnje takve dvorane prije dvije godine, dok treća tvrtka, Tehno-elektro d.o.o. iz Đakova, koja na području Slavonskog Broda uglavnom djeluje kao podizvođač drugim tvrtkama, isti objekt ponudila je izvesti po cijeni od 16.892.708,91 kuna, što je za 132 posto više od cijene po kojoj je takav objekt izvela tvrtka Šprajc THD prije dvije godine na Jelasu. Sve bez 'tehničke zaštite' i 'opreme dvorane'.

Nema inflacije, ima li razuma?

Budući da Hrvatska više nije u 'socijalističkom mraku' - kad su 'radnička klasa, seljaci i poštena inteligencija' kuće gradili kreditima čija vrijednost je za kratko vrijeme padala na razinu par kutija cigareta - inflacija je beznačajna, posljedično, takav bi trebao biti rast cijene rada i repromaterijala.

Zbog toga, držim sasvim legitimnim postaviti pitanje ponuđačima radova i investitoru: Je li u slučaju natječajnog procesa za izgradnju školske sportske dvorane sve normalno? Dakle sve i pritom mislim na radnje, a ne svi, jer ne mislim na ljude koji bi me mogli tužiti za uvredu časti, nanošenje duševnih boli, smanjenje dobiti i slično, da sam upitao: Jeste vi normalni?

Opreza radi, posebno ističem kako ne mislim da u ovom slučaju netko pokušava sebi ili drugome pribaviti protupravnu imovinsku korist dovodeći nekoga u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica kako bi ga naveo da učini nešto na štetu tuđe imovine.

Dapače, držim kako hrvatsko pravosuđu ima previše ozbiljnog posla da bi se bavilo neozbiljnim razmišljanjem o mogućem postojanju kartela u hrvatskom gospodarstvu i dolasku do "kruha bez motike".