PRIJE desetak godina, po odlasku u mirovinu, moja prijateljica Blaženka Gogić, poznata brodska klinička psihologinja, s mužem Slobodanom, preselila je iz Slavonskog Broda u Zagreb kako bi bila bliže Saši, svome sinu jedincu i njegovoj mladoj obitelji. Zbog toga, morala je prodati stan u brodskom 'Bloku B' i vikendicu u Vinogorju.

Budući da je lakše rastajala se od obiteljskog stana u kojem je živjela od 1953., nego li je mogla zamisliti da bi nekome drugom, osim njezinoj obitelji ili prijateljima, predala vikendicu koju je prije 40-ak godina gradila zajedno s mužem, predložila mi je da ju kupim. Kako nisam imao novaca, podigao sam kredit i tako postao vlasnik male brodske vikend ljepotice.

Jednog jesenjeg poslijepodneva 2010., u taj mirni kutak brodskog brda, na čašicu Babića došli su mi prijatelji - veliki čovjek Vladimir Jerković, dugogodišnji šef brodske kirurgije u mirovini i veliki cinik Stribor Uzelac Schwendemann, ponajbolji brodski pisac-publicist.

Vidjevši hrpu papira, karata i knjiga razasutih po policama, stolu i podu, Stribor me upita: "Što to radiš?".

- Pišem knjigu o ratu u Bosanskoj Posavini - odgovorih mu otvarajući vino.

- A zašto nisi otišao na brodsku kirurgiju, uzeo skalpel i počeo operirati ljude - sebi svojstvenim, izravnim, nemilosrdnim retoričkim pitanjem, ošamari me brodski mag.

Točeći nam izvrsno vino, uživao sam u društvu dvojice velikih Brođana, što je svjedočila i krasotica od dosjetke koju je Stribor upravo odapeo u centar mog trenutnog zanimanja - pisanje. I sam svjestan s kakvim osobnim predispozicijama sam usudio se započeti tako ozbiljan posao, bez imalo taštine, Striborov cinizam držao sam, bezmalo, primjeren trenutku.

Na tu inteligentnu dosjetku podsjetila me zadnja Striborova kolumna objavljena na lokalnom ljevičarskom, primarno, press clipping portalu sbperiskop.net. u kojoj je osvrnuo se na netom završene lokalne izbore. Na njemu svojstven, ciničan, način Stribor je podsjetio brodsku javnost što je sve novoizabrani brodski gradonačelnik, Mirko Duspara, naslijedio od svojih prethodnika zadnjih 12 godina. Dakle, što je naslijedio od samoga sebe.

I, mada je forma u koju je uobličio svoju osobnu odbojnost prema Mirku Duspari cinična dosjetka, sadržaj je ispod Striborove razine općeg znanja, inteligencije i načelnog političkog habitusa. S neozbiljnom konfabulacijom i ozbiljnom profašističkom konotacijom, sadržaj (i) ovog Striborovog uratka posljedica je njegova, prečesto, olako arogantnog soljenja pameti - prašinom.

Evo što Stribor tvrdi, a što je istina

Stribor tvrdi: "U minulih desetak i više godina, Duspara je iza sebe ostavio pustoš".

A istina je: U minulih desetak i više godina, Slavosnki Brod iskoračio je iz ubrzano stvaranog socijalističkog industrijskog centra u srednjeeuropski grad, unatoč maćehinskom odnosu središnje države prema njemu i Slavoniji u cjelini.

Stribor tvrdi: "Ogromni gradski i gospodarski problemi doveli su do toga da se iz Broda iselilo dvadesetak tisuća građana koji su imali prijavljeno boravište…"

A istina je: Ogromni državni, a ne gradski, problemi doveli su do toga da, prema evidenciji Policijske uprave brodsko-posavske, Grad Slavonski Brod, 2005. godine, imao je 74.485 prijavljenih građana, a 31.12. 2016. bilo ih je 64.730. Dakle, 9.755, ili 13 posto manje.

Prema popisu stanovništva, koje vodi Državni zavod za statistiku, brojke su nešto drukčije.

U svakom slučaju, od kad Mirko Duspara pretežito kreira gradsku politiku, a Hrvatska je dio europske države, iz Slavonskog Broda nije iselilo "dvadesetak tisuća građana", nego je manje prijavljenih 9.755. Pritom, dakako, presudnu ulogu nije imao brodski gradonačelnik, kao što tvrdi Uzelac, nego neki drugi parametri koje, primarno, kreira središnja državna vlast. Posljedično, samo zadnjih godinu dana, Hrvatsku je napustilo 82 tisuće radno sposobnih ljudi.

Stribor tvrdi: "Samo u jednoj ulici, u najstrožem centru grada, koja broji 67 kućnih brojeva, ima devedesetak praznih i napuštenih poslovnih prostora. I to nije sve. U toj, Starčevićevoj ulici, napušteno je i pet stambenih prostora (četiri prizemnice i jedna katnica). Ovakav povijesni fenomen neviđen je još od doba Turaka. Problem podcrtava i to što su ti prostori bezvrijedni. Ne mogu se ni prodati, ni iznajmiti, niti besplatno ustupiti jer su režije abnormalno visoke. Pretpostavlja se kako u cijelom gradu zvrji prazno između petsto i šesto napuštenih poslovnih prostora".

A istina je: Kao i svi napredni europski gradovi, zadnjih desetak godina, Slavonski Brod postao je pravo malo trgovačko središte ovog dijela Slavonije. Modernizacija i potrošački civilizacijski iskorak vidljiv je u promjeni kupo-prodajne paradigme kojom su male trgovačke 'potleušice' otišle u povijest, a njihovu ulogu preuzeli su mega trgovački centri, zbog čega kupci više ne moraju hodati cijeli dan po gradu kako bi kupili ono što kupiti žele. 

Što se tiče kakvoće uspješnosti gospodarenja 'otpisanim' prostorima, ona je vidljiva u statusu tih privatnih, državnih i gradskih lokala. Budući da je ovdje riječ o Gradu, treba reći da on raspolaže s 85 poslovnih prostora. Trenutno je iznajmljeno njih 79, za dva poslovna prostora u tijeku je natječaj (Trg pobjede 28 i Starčevićeva 4) dok se četiri manja poslovna prostora ne iznajmljuju jer su u lošem stanju te ih je potrebno urediti. Od toga, dva se nalaze u spomenutoj Starčevićevoj ulici. Cijena režija u tim prostorima je ispod hrvatskog prosjeka.

Stribor tvrdi: U Slavonskom Brodu nisu samo prazni poslovni prostori. Prazan je i napušten Hrvatski dom, prazna je i napuštena dvorana Hrvatskog sokola, na glavnom gradskom trgu sablasno je prazna i velika robna kuća, a bogami i nekada najveći hotel u gradu.

A istina je: U proračunu grada Slavonskog Broda za 2017.godinu planirana su sredstva za obnovu Hrvatskog doma i Hrvatskog sokola koji su u vlasništvu Grada Slavonskog Broda. U obnovu Hrvatskog doma do sada uloženo je 872 tisuće kuna, a u proračunu za 2017. godinu planirana su sredstva za nastavak vanjskog i unutarnjeg uređenja doma u iznosu od dva milijuna kuna.

Što se pak hotelskih kapaciteta i njihove kvalitete tiče, oni su narasli sa 273 ležaja, koliko je Slavonski Brod imao 2003. na 448 ležajeva koliko je Brod imao 2014. godine. Međutim, problem je četvrtstoljetni maćehinski odnos središnje države prema Slavoniji što za posljedicu ima njezino svekoliko zaostajanje za ionako sporim razvojem države. Vidljivo je to i u činjenici da je 1984. godine u Slavonskom Brodu ostvareno 90.829 noćenja, a 2013. godine 27.924, što je 3,25 puta manje.

U 2017.godini planirana je obnova zgrade Hrvatskog sokola u iznosu od osam milijuna kuna s ciljem njezine prenamjene u sportski vrtić. Projektna dokumentacija je izrađena i slijedi raspisivanje natječaja za izbor izvoditelja radova. A, da projekt i nije u toj fazi, to ne bi značilo da Mirko Duspara - ili bilo koji druga gradska uprava - nemaju želju, nego to znači da nemaju s čime objekt sanirati i staviti u funkciju.

Stribor tvrdi: "Brod je glavni grad županije, koja ima najveći indeks siromaštva u Hrvatskoj, a Hrvatska je u svjetskim razmjerima (od 200 zemalja) na nevjerojatnom dvanaestom mjestu po visini indeksa siromaštva. Europska Bocvana, jebote. Prethodnici novoizabranog gradonačelnika gospodina dr. Duspare Mirka na to se ni osvrnuli nisu. Oni su promatrali ne samo kako Brod gospodarski propada, nego su ga i financijski dokusurili…".

A istina je: Proračun Grada Slavonskog Broda do sada je uvijek imao pozitivan financijski rezultat, Grad sve svoje obveze prema dobavljačima izmiruje u rokovima plaćanja, a u prethodnom razdoblju znatno je povećana vrijednost imovine grada. Ukupni prihodi proračuna Grada za 2005.godinu bili su 113 milijuna kuna, a 2016.godine ostvarenje proračuna iznosilo je 175 milijuna kuna. Mada su u tom razdoblju lokalnoj samoupravi smanjeni prihodi zbog poreznih reformi koje su uvijek išle na teret proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Osim toga, u tom razdoblju, imovina grada uvećana je za 4,56 puta. Na kraju 2005. godine vrijednost sveukupne gradske imovine iznosila je 353 milijuna kuna, a na kraju 2016.godine 1.6 milijardi kuna.

Stribor tvrdi: "Dopustili su da gradska komunalna poduzeća nabijaju cijene vode i grijanja kako im se nadigne. Komunalna naknada utjerivana je ovrhama. Sredstvima poreznih obveznika gradilo se biračko tijelo".

A istina je: Komunalne naknade u Slavonskom Brodu među najnižima su Hrvatskoj.

Iako je cijena vode i odvodnje povećana zbog uvođenja nove usluge pročišćavanja otpadnih voda i nadalje je grad Slavonski Brod među najjeftinijim po cijeni vode.

Brod-plin ima najnižu cijenu plina i najmanju distributivnu razliku od svih 34 opskrbljivača u obvezi javne usluge u Hrvatskoj, što znači da građani Slavonskog Broda plaćaju najnižu cijenu za isporučenu količinu plina u Hrvatskoj. Od 1. travnja 2017. cijena je 0,2162 kn/kWh bez PDV-a.

Osim toga, Brod-plin ima najmanji iznos (trošak) tarifne stavke za toplinsku energiju od svih gradova koji imaju slične načine proizvodnje, distribucije i opskrbe u Hrvatskoj (pa čak i od gradova koji su u sustavu HEP toplinarstva), osim Osijeka i Zagreba koji isporuku toplinske energije imaju osiguranu iz termoelektrana/toplana.

Stribor tvrdi: "Klijentelistički se uvezivalo i sustavno uništavalo gradske institucije - zaobilazeći ih. Nijedna bitnija odluka, nigdje, nije mogla biti donesena bez znanja i suglasnosti bivšeg gradonačelnika. Sve bitnije dozvole odobravao je gradonačelnik… Neznanje i primitivizam u kulturi vašim prethodnicima, gospodine gradonačelniče dr. Mirko Duspara, bili su imanentni. Njih je bolio kurac za kulturu. Kultura je za njia nepotrebni trošak, a kulturni djelatnici ljudi koji dosađuju, vuku za rukave zbog pizdarija".

A istina je: U proračunu Grada Slavonskog Broda 2017. godine, za kulturu je planirano 17 milijuna kuna, odnosno 7,14 posto ukupnog proračuna, od toga za programe s područja kulture (Ustanove u kulturi, udruge s područja kulture, izdavačka djelatnost, manifestacije u kulturi i dr) 9,3 milijuna, a za kapitalna ulaganja u kulturu 7,7 milijuna kuna.

Usporedbe radi, izdvajanja za kulturu 2005.godine iznosila su ukupno 9,7 milijuna kuna, od čega za programe u kulturi (Ustanove u kulturi, udruge s područja kulture, izdavačka djelatnost, manifestacije u kulturi i dr) 5,5 milijuna, a za kapitalne objekte 4,3 milijuna kuna.

Stribor tvrdi: "Bivši gradonačelnik je to i otvoreno davao do znanja ne dolazeći na kulturne događaje, čak i kad su u pitanju bili ugledni hrvatski akademici i vrhunski priznati umjetnici čiji radovi ukrašavaju brodski glavni gradski trg (Kuzma Kovačić i Marija Ujević)".

A istina je: Brodski gradonačelnik Mirko Duspara, neovisno o svojim zamjenicima koji su to također činili, tijekom 2016. godine, bio je na 143 kulturna događanja. Pritom, puno je važnije koliko je trudio se osigurati uvjete za rad institucija, ustanova i udruga u kulturi a ne koliko je sam konuzumirao kulturnu ponudu Grada. Ilustracije radi, za kulturu u svome gradu Vukovar izdvaja 5,47 posto svog proračuna; Pula 5,88 posto; Velika Gorica 6,61 posto; Slavonski Brod 7,14 posto; Sisak 7,39 posto; Varaždin 8,21 posto...

Zaključak

Poentirajući na kraju rafalne paljbe po čovjeku, a ne po njegovim djelima - jer Duspari pripisuje ono što mu pripisati nije moguće - Stribor ponavlja: "S ovakvim naslijeđem (od samoga sebe. op.a.) gospodine novoizabrani gradonačelniće, dr. Mirko Duspara, neće biti nimalo lako gradonačelnikovati našim, pardon, vašim, jedinim nam i vječnim Bosanskim, izvinjavam se, Slavonskim Brodom".

I, pored činjenice da je potka kolumne izvrsna zajebantska dosjetka ('Mirko Duspara bio je katastrofalno loš prethodnik Mirku Duspari') nedopustivo je Striborovo segregacijsko dociranje von oben kako se, ustvari, radi o Bosanskom, a ne Slavonskom, Brodu, pri čemu poruka ima za cilj uvrijediti 'manje vrijedne' Bosance. K'o biva, Stribor i njegovi su Mitteleuroper, a Duspara i njegovi su Südländer.

Za ovoliko laprdanja i pljuvanja po Duspari osobno, jednima treba veći a drugima manji motiv. Očito, Striboru se nakupilo jer ga Duspara godinama ignorira, mada ga ignorirati ne bi trebao. Barem ne toliko. Naime, Stribor je jedan od društveno najkorisnijih Brođana, ma što netko mislio o njegovu karakteru. Sam Duspara, onomad, 'odlikovao' ga je visokim gradskim priznajem - zbog čega mu Schwendemann tako obilato zahvaljuje ustrajnim javnim vrijeđanjem.

Nažalost, njegovu satiru, cinizam i vrijeđanje svi ljudi ne doživljavaju kao produkt umjetničke slobode, što čini potpisnik ovog priloga. Šteta - veća za Grad nego za Stribora - jer takvih kao što je On Brod može nabrojiti 'na prste jedne ruke'. Naime, držim kako je ovdašnje društvo trebalo više koristiti njegovu pamet stečenu obrazovanjem i visokim društvenim ulogama u Hrvatskoj, Jugoslaviji i Europi, a ne često ignorirati ga, jer za takve ljude ignoriranje je gore od smrti.

Unatoč permanentnom segregacijskom pljuckanju po pripadnicima zavičajnih skupina koje su u Slavonski Brod doselile poslije njega i povremenom provincijalnom elitizmu - zbog njegovih publicističkih uradaka - ime Stribora Uzelca Schwendemanna bit će boldirano kao jedno od ponajboljih brodskih pera. Ovaj uradak tek je mali prilog nastojanju da to boldiranje bude korektno izvedeno. 

U nastavku prenosimo jedan od promotivnih filmova 'Svjetskih umjetničkih igara' koje, za sredinu kolovoza 2017. godine, organizira prvi ...brodski 'Bosanac', Mirko Duspara i nekoliko 'njia'.