Kad bi sibinjski općinski načelnik, Josip Pavić, javljao se na telefon (i) novinarima SBplus-a, znali bismo što je, ustvari, htio s usplahirenim dopisom kojeg je u 22:25 sati odaslao na adrese svih hrvatskih medijskih kuća i ovdašnjem šefu Policijske uprave, Anti Zovku. Je li Pavić svog sumještanina i predsjednika Općinskog izbornog povjerenstva, Stjepana Kukuru, odlučio javno prokazati kao provalnika ili kao korumpiranog pravnika.  

Dok je Vuković ostao upamćen po svojoj izjavi kako "Hrvati u obrambenom ratu nisu mogli počiniti ratni zločin", Hrvatin i Mirković ostati će upamćeni po očitom stavu kako predsjednici izbornih povjernstava ne mogu kršiti zakon - jer su kolege suci i pravnici. 

Što je Paviću bio cilj?

Je li cilj tog alarmantnog pamfleta, napisanog u formi koju političari koriste tijekom neposredne ratne opasnosti, Anti Zovku kazneno prijaviti aktualnog predsjednika Općinskog izbornog povjerenstva Stjepana Kukuru - jer je "samoinicijativno i bez odobrenja" općinskog načelnika odlazio u općinske prostorije ili je cilj, predsjedniku Državnog izbornog povjerenstva, Branku Hrvatinu, prokazati Kukuru - jer se sastaje s "predstavnicima (tek) pojedinih političkih stranaka"?

Ako je Paviću bio cilj kazneno goniti Kukuru, trebao je biti upoznat s drugim stavkom 23. članka  Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske koji kaže da, u ovom slučaju, Kukura 'određuje biračka mjesta' i, podrazumijeva se, ne treba tražiti ničiju dozvolu kako bi ušao u prostor koji je sam odredio (uz načelnikovu suglasnost).

Ako je Pavić pak bio uvrijeđen, jer je Kukura sastao se s "predstavnicima (tek) pojedinih političkih stranaka", trebao je znati sadržaj članku 20, stavak 4, Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske, kojim je određeno da "članovi biračkih odbora i njihovi zamjenici ne mogu biti članovi niti jedne političke stranke".

Toliko o znanju i ne znanju  općinskog načelnika o izbornim procedurama i njegovoj noćnoj (samo)potkazivačkoj aktivnosti.

Namjerno kršenje Zakona - bez konzekvenci

Puno važnije je (ne)znanje predsjednika Općinskog izbornog povjerenstva, diplomiranog pravnika Stjepana Kukure i njegovog šefa, predsjednika Gradskog izbornog povjerenstva, Zlatka Mirkovića. Oni, pravnici i suci, trebali bi 'poznavati pravo' - a, očigledno, ne poznaju ga.

Naime, ako je Zlatko Mirković, još 2009. godine, znao kako u izbornim povjerenstvima i odborima za izbor predsjednika Republike ne smiju biti članovi političkih stranaka niti oni koji nisu diplomirani pravnici, a ipak ih je Hrvatinu predložio, onda je svjesno i namjerno prekršio Zakon. Ako pak nije znao, onda 'ne poznaje pravo'. Isto vrijedi i za opetovan, a zahvaljujući SBplus-u spriječen, pokušaj kršenja Zakona 2014. godine. U prvom i drugom slučaju, njegov šef, predsjednik Vrhovnog suda i DIP-a, Branko Hrvatin, trebao je Mirkovića smijeniti s funkcije predsjednika Gradskog izbornog povjerenstva. A nije!

Isto tako, ako je Stjepan Kukura znao kako članovi biračkih odbora za izbor predsjednika Republike ne smiju biti članovi političkih stranaka, onda je svjesno i namjerno kršio zakon - pozivajući "predstavnike pojedinih političkih stranaka" na dogovor o sastavu tih odbora. Ako pak nije znao, onda 'ne poznaje pravo'. U prvom i drugom slučaju, predsjednik Županijskog suda i Gradskog izbornog povjerenstva, Zlatko Mirković, trebao bi svom šefu Hrvatinu, predložiti smjenu Kukure s funkcije predsjednika Općinskog izbornog povjerenstva. A neće. Vjerojatno.

Što je dopušteno sucima nije dopušteno običnim smrtnicima

Parafrazirajući latinsku poslovicu: Quod licet Iovi, non licet bovi (Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu) mogli bismo kazati: Što je dopušteno sucima nije dopušteno običnim smrtnicima. 

Nažalost. Niti će Hrvatin smijeniti Mirkovića - jer je zbog njegovog prijedloga počinio skandaloznu svinjariju protuzakonito imenujući 58 (35 posto) članova izbornih povjerenstava u Brodsko-posavskoj županiji, niti će Mirković predložiti Hrvatinu smjenu Kukure - jer se protuzakonito konzultirao "s pojedinim predstavnicima stranaka" o izboru članova biračkih odbora.

Izgleda, ništa u državi "koju ima mafija" (S. Mesić) promijenilo se nije od bivšeg predsjednika Vrhovnog suda Milana Vukovića do danas. Dok je Vuković ostao upamćen po svojoj izjavi kako "Hrvati u obrambenom ratu nisu mogli počiniti ratni zločin", Hrvatin i Mirković ostat će upamćeni po očitom stavu kako predsjednici izbornih povjerenstava mogu kršiti zakon - jer su kolege suci i pravnici.