SREDINOM 2016. godine - po tko zna koji put - objavili smo prilog o komunalnom (ne)redu u Slavonskom Brodu. Na pisanje tog članka potaknula nas je anarhija koja vlada na glavnom gradskom trgu: vozila za snabdijevanje ugostiteljskih i drugih objekata dolaze i odlaze kad im se ćefne; automobili, kamioni i bicikli, tom najskupljom i najljepšom gradskom površinom, prometuju kao da je riječ o maloj andrijevačkoj industrijskoj, a ne o velikoj brodskoj pješačkoj zoni. 

Zahvaljujući (i) Željki Perković, koja desetljećima tolerira i/ili potiče urbani vandalizam kojeg, zbog njegovih razmjera, slobodno terorom možemo zvati, niti ovaj šator nije maknut.

Prema informacijama koje dolaze do redakcije ovog portala, građani najviše negoduju zbog nekorektnog i ružnog načina korištenja gradskih površina za potrebe poslovnih ljudi: ugostitelja i trgovaca te prigodnih manifestacija.

Jedan od zornijih primjera neprimjerenog korištenja gradskih površina u poslovne svrhe jest zatvorena terasa ugostiteljskog objekta 'Kuća piva' u Starčevićevoj ulici. Pored činjenice da ta birtija, a ne terasa, izgleda kao vašarska mehana u nekom od pitoresknijih mjesta južnog Balkana, ona zatvara pola pješačke zone, onemogućuje nesmetan prolaz protupožarnom vozilu i, najvažnije, vizualno nagrđuje taj dio grada. Više od oronulih fasada u okruženju. 

Nakon pogleda s Korza na pješačku zonu u Starčevićevoj ulici - s neprimjerenim žardinjerama i odurnom terasom na njezinoj sredini - dakle, nakon uneređenja srca secesijske gradske jezgre, svaka druga neurednost izgleda benigno. Zbog toga, prije pet godina, od Gradske uprave javno smo zatražili neka maknu to ruglo iz srca grada. Očito uzalud.

Ovih dana, pak, pisali smo o oplemenjivanju tog dijela grada inventivnim, dakle, domišljatim, duhovitim, kreativnim i maštovitim aktivnostima tamošnjih ugostitelja. Kuća piva i susjedna joj Alfa šire lepezu svoje ugostiteljske ponude ne samo sadržajno nego i ambijentalno, a preko puta njih, uskoro će biti otvorena moderna slastičarnica.

Vjerojatno i sami svjesni rugobe u kojoj, godinama već, svoje usluge građanima nude; očito, znajući kako tom nakazom umanjuju vrijednost ostalih objekata u svome vlasništvu te njihovu konkurentnost u odnosu na okruženje, vlasnici šatora kojeg restoranom zovu: Alisa, Denis i Anđa Špalat - odlučili su ga malo umiti.

Umiti, a ne maknuti.

Mada su većina susjeda, prolaznika i drugih dobronamjernika vjerovali kako će to 'ružno pače' brodskog ugostiteljstva, konačno, biti maknuto kada njegovi vlasnici komšiluk oplemene Pivskom baščom (hrvatski rečeno: Biergarten) to se dogodilo nije.

Dapače, ta urbana neman i dalje stoji 'postojano kano klisurina' zahvaljujući (i) Željki Perković koja desetljećima tolerira i/ili potiče urbani vandalizam zbog čijih razmjera ga slobodno terorom možemo zvati.

A zašto bi ga micali kad, osim portala SBplus, nitko dosad reagirao nije: niti za to dobro plaćena čuvarica ovdašnje kulturne baštine, jer nema potreban profesionalni karakter; niti za to nadležne državne inspekcije, jer im se može; niti za to nadležan komunalni redar, jer ga šefovi nisu poticali na postupanje; niti za to nadležna gradska politička oporba, jer im je prioritet zaštita poduzetničkih kapitalaca; niti susjedi, jer se 'ne bi šteli mešati'.

"Svi junaci nikom ponikoše
I u crnu zemlju pogledaše.
Al' ne gledi Ture, momče mlado..."

Pa zbog čega onda SBplus stalno piše o komunalnom (ne)redu? Zbog čega i on ne šuti? Ne bi li mu lakše bilo kad ne bi 'talasao'? Ne bi li mu bolje bilo da mazi 'ruke iz kojih jede'?

Dakako, puno bolje bi nam bilo kada ne bismo 'zvrndali'. Dakako, naši partneri puno bi sretniji bili kada bismo manje gledali, a više slušali. Unatoč tome, tako ne možemo jer, podsjećamo, nismo tek glasilo Udruge za promicanje lokalne uprave i samouprave, nego i njezin instrument za poticanje na veću efikasnost dužnosnika, službenika i namještenika.

Uostalom, u primarnoj smo funkciji građana, a ne onih političara i pravosudnika koji im – iz dana u dan – ne osiguravaju bolje uvjete rada i življenja. Naime, građani su nam važniji od općinske, gradske, županijske i/ili državne uprave - bilo koje i bilo čije. Trudimo se biti u službi čistog rada i istine, a ne prljavog kapitala i laži.