UMJESTO da je otišao u Veliku crkvu na Veliku misu i pomolio se Bogu te svojom nazočnošću uveličao sam skup svjedočeći kako je 'vjera najpreča', jedan od najvrjednijih komentatora na portalu SBplus, u prošlu nedjelju, održao je propovjed svim Brođanima koji bi iole dobro mislili o sredini u kojoj žive. Svima koji bi - i u svome neznanju - odašiljali optimistična razmišljanja; Svima koji na tu 'kasabu' ne gledaju s prezirom; Svima koji ambiciozno 'lupetaju' o perspektivama koje Brod nema; Svima koji potiču na bolje ovdje, a ne na iseljavanje... Svima koji nisu rezignirani niti misle defetistički:

Više vrijedi gram angažirane pameti nego tona zatomljene.

"Brod nikada nije bio ni kulturno, ni sportsko središte, iako je po broju stanovnika među prvih 10 gradova u zemlji, ispražnjen je od sadržaja i poseljačen. Nema kreativnih stanovnika ili oni ne dobivaju dovoljno prostora. Događaju se politička silovanja, nema atmosfere zajedništva, nema jasne vizije razvoja, nema karaktera, prepoznatljivosti. Politička borba i nadjebavanje su pojeli sve to. Svaki lokalni politikant ima prenapuhan ego, koji mu govori da nije do njega i da se drugi trebaju popraviti, pa se ne događa ništa. Trošenje proračuna se svelo na poprilično loše građevinske zahvate, očajne kvalitete i katastrofalnog nadzora, infrastruktura je sve gora (vodovod, toplovodi, komunikacijska mreža, ....) . Doista, jako je malo svijetlih točki radi kojih bi se nekakav mlad, obrazovan, normalan, neopterećen čovjek trebao zadržati, ili vratiti u ovaj grad.", napisao je naš posjetitelj.

Dakle, dugogodišnji korektni komentator, 'na dah' iznoseći uglavnom istinu s, u ovom slučaju, manje važnom neistinom, između ostalog, ustvrdi kako je "vodovod sve gori" mada je, samo u tu oblast, u posljednjih pet godina, Slavonski Brod uložio i/ili ulaže europskih 467 milijuna kuna. Zahvaljujući pokvarenim i glupim hrvatskim vladama siromašni (i) Slavonski Brod, u zadnjih pet godina, iz europskih fondova je uspio 'povući' dva puta po tridesetak milijuna eura, što je veća protuvrijednost od njegova tri godišnja bruto proračuna (2013. - 142 milijuna; 2014. - 145 milijuna; 2015. - 149 milijuna kuna).

Istina jeste da bi Slavonski Brod bio puno napredniji da četvrt stoljeća "politička borba i nadjebavanje" ovdašnjih političara nije uvelike "(po)jela" njegov izvorni kadrovski, kreativni, proizvodni, geografski i svaki drugi  potencijal.

Međutim, puno važnija istina od te jeste činjenica da to "političko nadjebavanje" bit će nastavljeno sa sve više sudionika - koje i polunteligentima možemo zvati - ukoliko ovdašnji pametni i radini defetisti i dalje budu 'prali ruke' izbjegavajući 'valjati se u blatu' s ovdašnjim, ne samo političkim, 'talogom'.

Konačno, istina je i to da nikad i nigdje nikakvog napretka nije bilo ako su kreativno potentni tek rezignirano promatrali "političko nadjebavanje" "društvenog taloga". Ako su moguće uspješni provjereno neuspješnima liderske pozicije u društvu prepustili, a sami podvili rep te pobjegli u sebe ili negdje u svijet, k onima koji će ih 'bolje' voditi.

To da bi opravdani kritičari (i) u Slavonskom Brodu trebali ostati te, privremeno iseljene, na povratak poticati - kako bi zajedno u njemu stvarali bolje sutra - defetistima ne pada na pamet. Jer, puno je lakše iz akademskih niša i s dobro plaćenih pozicija, u rukavicama, diplomatskom, konvencionalnom, a ustvari sterilnom, retorikom, dijagnosticirati stanje, a ne predlagati mjere, radnje i ljude koji bi to stanje u zajednici unaprijedili. Zajednici čija postignuća, u najvećoj mjeri (i) sami konzumiraju.

Mlad i obrazovan, iznadprosječno ambiciozan i pošten vizionar s ispodprosječnom dozom osobnog egoizma, ako nije lumen potreban cijelom svijetu, ima više razloga - nakon obrazovanja i stjecanja određenih iskustava - vratiti se u zavičaj, nego iz njega trajno otići. Ako je zaista iznadprosječno intelektualno potentan, a ispodprosječno egoističan.

Ako, pak, izostanak fundamentalnog znanje iz vlastite struke želi nadomjestiti političkom superiornošću stranke u koju je zbog toga ušao, bolje je da se iz zavičaja seli, odnosno u njega više nikad ne vraća.

Zbog toga što komotni, a ponekad i egoistični, obrazovani, pametni i pošteni ljudi s idejama ne uključuju se u poticanje unapređenja odnosa u društvu i zajednici, nedoraslima prepuštaju tako odgovoran prostor (i) za njihovo "nadjebavanje". Umjesto da se ugledaju, na primjer, u ovu kujicu ili akademskog slikara te sami nešto učine za dobrobit svih, oni uživaju u svojim društvenim dostignućima i pomalo pljuckaju po 'inferiornima'.

Ako ne znate ili ne možete bolje, pročitajte kolumnu Drage Hedla, koju on temelji na Marxovoj antologijskoj (i) 11. tezi o Feuerbachu: "Filozofi su svijet samo različito interpretirali, radi se o tome da ga se izmijeni".

Mada se ponavljam, držim kako je to primjereno i ovdje reći - više vrijedi gram angažirane pameti nego tona zatomljene. U zajednici, a ne samo u profesionalnoj niši.