DRAMA je djelo u kojem se neko zbivanje prikazuje kroz ozbiljnu akciju i još ozbiljniji govor likova, a odlikuje se ozbiljnošću zapleta i dubinom proživljavanja.

Komedija, pak, dramska je vrsta šaljiva sadržaja u kojoj su likovi komični, a događaji suprotni očekivanju, jer su trebali biti ozbiljni, a nisu.

Korak dalje otišla je groteska koja ljude prikazuje u fantastičnom, nakaznom ili karikiranom obliku.

Umjesto tuđih „stranačkih, plemenskih i rođačkih kriterija" nudi svoje „stranačke, plemenske i rođačke kriterije", poručujući biračima kako će im 'vratiti više nego je dobio'. Pritom, ne kazuje što će im vratiti, kad ništa ne nudi osim sebe.

Životinjske drame su plemenitije od ljudskih

Za razliku od životinja – čiji pobjednici nakon borbe za prevlast u čoporu, odnosno čopora u prostoru za lov, svoje protivnike ne ubijaju – ljudi su okrutna bića koja se ne zadovoljavaju tek izbornim ili ratnim plijenom, nego borbu nastavljaju „do istrage vaše ili naše". Mada, treba priznat, poznat je i humaniji pristup u kojem se 'trećina neprijatelja pobije, trećina protjera, a trećina pokrsti'.

Zbog toga, poslije rata i/ili totalitarnih uvjeta življenja, demokratski parlamentarni izbori za čelne političke funkcije u zajednici najveća su drama u kojoj pretendenti na liderske funkcije ozbiljnim govorom prikazuju još ozbiljnije načelne programe i konkretne projekte kojima žele – pliće ili dublje – preorati dotadašnje odnose u društvu.

Nažalost, vrlo često, događa se da neki od mogućih 'šampiona' – zbog neimanja konkretnih vlastitih programa i projekata te načina nuđenja sebe za vođu – dramu pretvaraju u komediju, a ponekad i grotesku.

'Sjaši Kurta da uzjaši Murta'

Da svaku vlast, pa i onu lokalnu u Slavonskom Bordu, Novoj Gradiški, Požegi, Pleternici… treba držati pod 'parom', odnosno puhati joj za vratom s novim idejama, programima, projektima, a potom i ljudima, podrazumijeva se. Međutim, kad kao robu nemaš ni ideju, ni program ni projekt, nego samo sebe, onda si u ozbiljnom problemu u kakvom se nalazi kandidat za požeškog gradonačelnika, SDP-ov Mitar Obradović. Mada bi, zbog partijske funkcije koju pokušava obnašati, bilo normalnije da se kandidirao za požeško-slavonskog župana.

Međutim, lukavac predmnijeva kako ima nekakve teoretske mogućnosti dobiti izbore u gradu Požegi, ali da ni teoretske šanse nema osvojiti fotelju požeškog župana. I, dobro, ako njegovi nemaju ništa protiv, promatračima bi također svejedno trebalo biti. Tim više što je tamošnji SDP postao potpuno irelevantna skupina političkih individua bez pažnje vrijednog pojedinca s personalitetom, ili grupe vrijedne idejnog i/ili programskog respekta.

Zbog toga, povod ovom osvrtu jeste programska platforma s koje je drug Obradović krenuo u osvajanje gradske blagajne i prava na distribuciju samoupravnih prinadležnosti. Platforme koja vrvi policijskom formom tijekom predstavljanja represivnog političkog sadržaja, kako nedavno na prosvjedu tako i netom na tiskovnoj konferenciji. Događajima koje revnosno prati požeški 034portal.

Empirijske, a ne 'alternativne' činjenice

Ono, pak, što je groteskno u tim njegovim teatralno patetičnim nastupima – kojima umjesto ozbiljnih programa i projekata nudi tek kriminalizaciju aktualnih 'uhljeba' i sebe kao alternativu – ustvari, govori više o njemu kakav će biti ako dobije povjerenje građana, nego o onima čije funkcije i ovlasti želi prigrabiti.

Tu tezu neumoljivo potvrđuju empirijske činjenice o kojima smo nedavno pisali u članku Tko o čemu, 'kurva o poštenju'... SDP o 'ratnom plijenu'. Podsjećam, za vrijeme SDP-ova vakta, dr.sc. Dinko Zima bio je dekan Veleučilišta u Požegi; Ivan Vlahović, ing. cestovnog prometa bio je ravnatelj Doma za psihički bolesne odrasle osobe Ljeskovica; Martina Vlašić bila je vježbenica u Gradu Požegi, viši stručni suradnik za socijalnu skrb u Gradu Požegi i ravnateljica Centra za socijalnu skrb Požega; Mitar Obradović, pak, kako i priliči lideru tog kapaciteta, bio je pročelnik Porezne uprave područni ured Požega, ravnatelj Doma zdravlja Požeško slavonske županije, pomoćnik direktora Tekija d.o.o., direktor poslovnice FINA Požega, predsjednik Upravnog vijeća Doma umirovljenika Požega, predsjednik Sanacijskog vijeća Opće županijske bolnice "dr. Josip Benčević" Slavonski Brod, predsjednik NK "Slavonija" Požega.

I nema te Požežanke ili Požežanina koje je moguće uvjeriti kako su drugarica i drugovi, onomad, svoje funkcije u društvu zavrijedili zahvaljujući vlastitoj pameti, inovativnosti, radinosti, stečenom ugledu u zajednici i društvu, vjernosti nauku državne crkve i blagoslovu mjesnog župnika, a ne zahvaljujući partijskom pomazanju. Dakle, nema razumnog čovjeka u Požeškoj dolini kojeg je moguće uvjeriti da Mitar Obradović ne govori o sebi kad o uhljebima zbori.

Umjesto njihovih programa i uhljeba nudi tek svoje uhljebe

I zaista, nakon te činjenice da si i sam već bio uhljeb, moraš biti posebno hrabar ili karakterno invalidan, a politički potkapacitiran da bi se usudio uzjahati političku floskulu 'Požega stručnjacima, a ne uhljebima' i na taj način jurnuti na glavnu gradsku kapiju.

Mada Hrvatice i Hrvati, u nekim pitanjima, nisu puno odmakli od predpolitičkog doba, opasno je podcjenjivati njihovu praktičnu pamet i socijalnu inteligenciju. Opasno je misliti kako su Požežanke i Požežani kratke pameti te da su zaboravili što je sve bio SDP-ov kandidat za gradonačelnika te da to nije postao kao 'stručnjak' nego isključivo kao 'uhljeb'.

„Umjesto da se na odgovorne pozicije biraju ljudi koji će u programu rada imati viziju uspješnog i racionalnog poslovanja, kandidati se biraju prema stranačkim, plemenskim i rođačkim kriterijima, a gradski novac se dijeli po principu 'tko više vrati više dobije'.", kaže čovjek koji umjesto „programa rada" nudi sebe. Kaže čovjek koji umjesto tuđih „stranačkih, plemenskih i rođačkih kriterija" nudi svoje „stranačke, plemenske i rođačke kriterije", poručujući biračima kako će im 'vratiti više nego je dobio'. Pritom, ne kazuje što će im vratiti, kad ne nudi nista novo osim sebe. A 'zna se' koliko je nov.