UVJERLJIVO najaktivnija požeška gradska vijećnica, Tamara Puač, tijekom svog mandata pokrenula je niz aktivnosti s ciljem sudjelovanja u zaštiti hrvatskog pravnog sustava. Jedna od akcija po kojoj će, vjerojatno, ostati upamćena u Zlatnoj dolini jeste 'Operacija Sportska dvorana' koju je, u prosincu 2017. godine, Grad Požega počeo graditi sredstvima osiguranim u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije za potrebe požeške Osnovne škole Dobriša Cesarić.

Sudac Vlašić je ustanovio da su rješenja vrhovnog suda RH dostavljena bez ovjere, odnosno pečata te da nemaju propisanu formu. 

Budući da je iz svojih izvora dobila informaciju kako je, temeljem 'građevinske situacije', Ministarstvu ispostavljen račun za radove u vrijednosti oko milijun kuna, koji nisu niti započeti, u siječnju 2018., na aktualnom satu Gradskog vijeća, vijećnica Puač je gradonačelniku Darku Puljašiću postavila pitanje kojim je tražila neka se referira je li to istina.

Nakon tog pitanja ta, desetljećima čekana, Školska sportska dvorana postala je jedna od crnih kockica u povijesnom mozaiku požeške samouprave na način da se njome bavi ovdašnje pravosuđe, a ne tamošnji prosvjetni radnici sa svojim đacima ili sportski klubovi s njihovim članstvom. Nakon tog pitanja, ta Dvorana ušla je u urbanu legendu kao objekt zbog kojeg je Grad Požega izgubio već dobivenih milijun Eura, jer je 'prerano' povukao milijun kuna.

Posljedica je to činjenice da je vijećnica Puač, nezadovoljna odgovorima koje je dobila od gradske uprave, Općinskom državnom odvjetništvu podnijela kaznenu prijavu koja je kasnije, 'iz tehničkih razloga', predana u nadležnost Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu - te o svemu obavijestila javne medije.

Saznavši od zamjenice županijske državne odvjetnice, Mire Baričević, kako „požeška policija tvrdi da je proces izgradnje Dvorane tekao po zakonu te da nema razloga dalje istraživati predmet", Tamara Puač je, u ožujku 2018., podnijela kaznenu prijavu i protiv tih policajaca.

Uglavnom, vijećnica Puač nije prihvatila opravdanom - u socijalizmu često korištenu - sintagmu: „društveno opravdana malverzacija". Dapače, ona tvrdi kako je „uvjerena da ni požeški gradonačelnik Darko Puljašić niti bilo tko od njegovih suradnika, za sebe, nisu uzeli niti jednog filira". Tek, zahtjeva neka pravosuđe sankcionira protuzakonito postupanje tijekom plaćanja radova koji još nisu bili izvedeni, neovisno o tome hoće li, zbog toga, financiranje izgradnje Dvorane pasti isključivo na krhka pleća požeških poreznih obveznika i njihov gradski proračuna.

Očito, zahvaljujući upornosti bivše SDP-ovke Tamare Puač - koja je „pisala premijeru, predsjednici, ministru pravosuđa, saborskom Odboru za pravosuđe, medijima…" i permanentno surađivala s odvjetništvom - Županijsko državno odvjetništvo je, 13. siječnja 2020., na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu, podiglo optužnicu protiv požeškog gradonačelnika Darka Puljašića i suradnika mu Jasminke Vodinelić, Domagoja Stojakovića, Josipa Lukića te Grada Požege i izvođača radova L-projekta iz Jakšića, „zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja poslovne isprave i/ili subvencijske prijevare" 'teške' 996 tisuća kuna.

Sudsko vijeće sastavljeno od županijskih sudaca: Nenada Vlašića kao predsjednika te članova Mirka Svirčevića i Draženke Ilak, sastalo se 6. ožujka 2020. kako bi donijelo odluku o (ne)prihvaćanju podignute Optužnice. Međutim, pravomoćnu odluku nisu mogli donijeti jer je, 1. veljače 2020., u Odgovoru na optužnicu, obrana I-okrivljenika, Darka Puljašića, predložila „neka se iz spisa predmeta …, kao nezakonit dokaz, izdvoji Zapisnik o ispitivanju svjedokinje Tamare Pauč, sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu 15. siječnja 2019…".

Pravorijek o tome trebao je donijeti Vrhovni sud Republike Hrvatske i on je to učinio.

Revna vijećnica Puač je, „uvidom u e predmet Županijskog suda u Slavonskom Brodu KOV 1/2020 i Vrhovnog suda RH I-Kž -201/2020", utvrdila kako je 20. travnja 2020. održana nejavna sjednica Vijeća Vrhovnog Suda u sastavu Ana Garačić predsjednica te Zdenko Konjić i Damir Kos članovi, na kojoj su donijeli Rješenje - kojim su odbili Puljašićevu žalbu - i 8. svibnja 2020. otpremilo ga u Slavonski Bord.

Zbog toga je Puač predsjedniku Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Mirku Svirčeviću, poslala upit u kojem je tražila informacije: „S kojim datumom je zaprimljeno Rješenje Vrhovnog suda RH u Županijski sud u Slavonskom Brodu te kada će se ponovno sastati Optužno vijeće Županijskog suda u Slavonskom Brodu i postupiti prema Rješenju Vrhovnog suda RH od 20. travnja 2020. godine?".

Držeći kako je Zakon o pravu na pristup informacijama važan koliko i Zakona o kaznenom postupku - koji strankama u postupku drži tek odvjetništva i optuženika s braniteljem, a ne i podnositelje kaznenih prijava, odnosno svjedoke - sudac Svirčević pristojno je odgovorio na upit građanke Tamare Puač:

„Izvješćujem vas da je rješenje Vrhovnog suda RH broj IKž-201/2020. od 20. travnja 2020., zaprimljeno u Županijskom sudu u Slavonskom Brodu 11. svibnja 2020. i 12. svibnja 2020. dostavljeno  u Stalnu službu u Požegi. Uređujući sudac je od 11. do 19. svibnja 2020., sukladno Odluci o radu za vrijeme COVIDA-19, upućen na korištenje starog godišnjeg odmora, a po povratku je ustanovio da su rješenja vrhovnog suda RH dostavljena bez ovjere, odnosno pečata te rješenje nema propisanu formu. Čim ovjereno Rješenje stigne bit će dostavljeno strankama. Zakazivanje nove sjednice očekuje se u drugoj polovini lipnja ili prvoj polovini srpnja 2020., obzirom na angažiranost uređujućeg suca u Izbornom povjerenstvu za predstojeće parlamentarne izbore".

Zbog opravdanosti stalnog nadzora javnosti nad radom političkih i pravosudnih tijela, dobro je da predsjednik Suda građanki Puač nije uskratio pravo na pristup informacijama. Što je, pak, predsjednika Županijskog suda u Slavonskom Bordu, Mirka Svirčevića, navelo da tako javno denuncira aljkavost službi Vrhovnog suda Republike Hrvatske - koje nižem sudu dokumente distribuiraju „bez ovjere odnosno pečata" - ili još gore, što ga je motiviralo da predsjednika Vrhovnog suda, Đuru Sesu, ustvari (hrv. de facto), predstavi kao nesposobnog organizatora rada u toj instituciji, ostaje vidjeti.