STARIJI čitatelji sjetit će se vica čija bi jedna od varijanti mogla glasiti ovako:
Nakon cjelodnevnog rintanja kod seoskog kulaka-tajkuna, umoran, na starom biciklu vozeći se kući blatnjavom seoskom cestom, bogobojažljivi Stipa nehotice je okrznuo pijanog seoskog đilkoša Miku. Ljutit zbog toga, Mika, zajedno s biciklom, gurne Stipu u zapušteni cestovni jarak pun vode.
Nakon što se Stipa skoro izvukao iz kanala, Mika ga opet gurne u vodu.
Uvidjevši kako se sam neće riješiti napasti, Stipa u pomoć pozove slučajnog prolaznika Andru, koji se često hvalio kako poznaje borilačke vještine.
Zauzevši kočoperan gard, Andra povika na Miku: 'Hajde probaj ga još jednom gurnuti'.
Ni časa ne časeći, Mika zgrabi Stipu i baci ga treći put u vodu.
Nakon što Andra zausti da će ponoviti prijetnju, Stipa zavapi: 'Molim te Andra, nemoj me više braniti.' 

Na potpuno isti način, suspektni blefer Andrej Plenković - od kojeg njegovi snishodljivi suradnici i takvi mediji prave kult osobnosti (hrv. kult ličnosti) - 'brani' Slavonce od jada i čemera u kojem se nalaze zahvaljujući i njegovu programskom, odnosno, kadrovskom beznađu. Pritom, što ih slatkorječivi Andra više brani, to Slavonci gorče i dublje propadaju. Nažalost, nema nikog da mu kaže: 'Molim te Andra, nemoj nas više braniti!'. 

Besramno podmetanje roga pod svijeću 

Neovisno o tome je li se Plenković osobno dosjetio marketinškom triku - da dio redovitih dotacija, koje Hrvatska po raznim osnovama dobiva iz raznih europskih fondova, oglasi posebne pažnje vrijednim sredstvima za ubrzani razvoj Slavonije, Baranje i (zapadnog) Srijema - ili je to učinio netko od njegovih lukavih 'pobočnika', dosjetka im je prozirna i jadna, a njezin sadržaj besraman čak. 

Ta licemjerna ideja o pompoznom isticanju navodne namjere pozitivne diskriminacije Slavonije u odnosu na druge tri hrvatske regije, formalizirana je 8. ožujka 2017. godine osnivanjem - pazi sad -  „Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem kao savjetodavnog tijela na području koordinacije provedbe i praćenja korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI), instrumenata i programa Europske unije, Europskoga gospodarskog prostora i nacionalnih izvora u okviru Projekta Slavonija, Baranja i Srijem". 

Naziv Savjeta dug je, bezmalo, koliko i niz Slavonaca trajno iseljenih u manje plodne regije Europe. A kolike je koristi od njega imala Slavonija, najbolje govore vladini službeni podaci o visini ugovorenih sredstava iz EU fondova po regijama za razdoblje 2014. - 2020. godina. 

Podaci koje u nastavku donosimo, informiraju, a ne dezinformiraju. Oni govore o razlici u ukupno uloženim sredstvima u Slavoniju i tri ostale statističke regije. Oni govore kako hrvatska država ne samo da nije ubrzala revitalizaciju, ratom i bestijalnom pljačkom pod državnim pokroviteljstvom najdevastiranije regije, nego je demonstrirala razinu svoje bešćutnosti. Jer, dok Vlada teatralno niže dekontekstualizirane informacije o razvoju zemlje, podaci govore o kontinuiranom svekolikom zaostajanju Slavonije u odnosu na ostatak zemlje.

 Ako laže koza ne laže rog 

Iz 'rasporeda' europskih 14,48 milijardi eura uloženih u Hrvatsku tijekom promatranih šest godina, vidljivo je koliko se hrvatska država trudila uravnotežiti daljnji razvoj zemlje.    

Sjeverna Hrvatska      14,12 milijardi kuna -  1,86 milijardi eura
Grad Zagreb                35,85 milijardi kuna -  4,72 milijardi eura
Jadranska Hrvatska    31,37 milijardi kuna -  4,13 milijardi eura
Panonska Hrvatska     28,65 milijardi kuna -  3,77 milijardi eura 

Prema popisu iz 2021. godine, grad Zagreb imao je 769.944, a Slavonija (Panonska Hrvatska) 669.781 stanovnika. Iz objavljenih podataka vidljivo je kako je iz EU fondova Zagreb 'dobio' 6.130 eura po glavi stanovnika, dok je u Slavoniju uloženo 5.628 eura, odnosno, 8,2 posto manje.

Dapače, u ukupnom iznosu, Slavonija je dobila 20 posto sredstava manje od Zagreba, mada je prostorno višestruko veća, tijekom rata bačena na koljena te, kao takva, od države i njenih štićenika koji „imaju Hrvatsku", iznadprosječno opljačkana.

I zbog toga je bruto domaći proizvod Zagreba 2018. godine (170.882) po stanovniku bio 3,42 puta veći od bruto domaćeg proizvoda po stanovniku Brodsko-posavske županije, odnosno, 3,22 puta veći od bruto domaćeg proizvoda po stanovniku Slavonije.    

Umjesto da osjeti 'pozitivnu diskriminaciju' u razvoju regija, o kojoj hrvatska Vlada neprestano govori navodeći projekte koji su financirani, navodno, zahvaljujući upravo famoznom (a ustvari fantomskom) Programu Slavonija, Baranja i Srijem', svjedočimo kontinuiranom, iz Zagreba nadziranom, 30-godišnjem diskriminirajućem odnosu prema toj regiji. 

Takva politika vladajućih nomenklatura, za posljedicu je imala činjenicu da je, od 1991. do 2021. godine, iz Slavonije odselilo 31,47 posto građana, dok je, prosječno, Hrvatsku napustilo 'tek' njih 18,72 posto.    

Budući da je 'Program Slavonija…' izmišljena političko-marketinška floskula (isprazna tvrdnja; tlapnja), namijenjena dnevno-političkom zamagljivanju istine o kontinuiranom propadanju najpotentnije hrvatske regije, čudi da niti jedna politička stranka tu činjenicu nije suvislo artikulirala nekim svojim demistificirajućim dokumentom. 

Posebno je besprizoran podanički mentalni sklop koji vlada u redovima slavonskog HDZ-a, stranke koja tom regijom, neprekidno, upravlja 32 godine. 

Unatoč činjenici da profesionalci političku karijeru ne osiguravaju svojim statusom kod birača nego, primarno, svojim konformizmom u stranci i bespogovornoj odanosti vođi, u ovom slučaju Andreju Plenkoviću, nevjerojatno je do koje mjere su (i) ovdašnji lideri spremni trpjeti nepravdu koju vodstvo stranke, odnosno, njezin vođa, čini Slavonkama i Slavoncima. Nevjerojatno je s kojom lakoćom svoj status u stranci drže važnijim od statusa Slavonaca u Hrvatskoj. 

'Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše' 

Mada smo od požeško-slavonske županice Antonije Jozić i brodsko-posavskog župana Danijela Marušića dobili obećanje kako će nam – dan nakon 13. sjednice Savjeta, održane 13. srpnja u Okučanima – u pisanom obliku dostaviti svoje stavove izrečene na samoj sjednici, do stavova došli nismo. A imali smo dobru volju javnosti predstaviti formu i sadržaj njihove osobne borbe za prosperitet županija na čijem su čelu. Jer, tamo se trebala bitka biti, primarno, za dobrobit ovog dijela Hrvatske, a ne za marketinšku sliku HDZ-a i njegova vođe. 

Umjesto hladnokrvnog faktografskog iznošenja istine na vidjelo te izvođenja premijera na brisan prostor upitom, na primjer: „Planirate li te, ako da, kada, na koji način i u kojoj mjeri, novom fiskalnom politikom favorizirati razvoj Slavonije kako bi ona, nakon izvjesnog vremena, opet zauzela mjesto na razini hrvatske razvijenosti koja joj po njezinim prirodnim i ljudskim resursima pripada, ili i dalje namjeravate skromne, odnosno, poražavajuće rezultate predstavljati napretkom?" – slavonska politička šarža postupila je sukladno frazi iz narodne pjesme: „Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše". 

Dapače, svi su - pazeći na osobno, netalasajuće, retoričko umijeće i neizostavnu snishodljivost prema „učitelju i vođi" - patetično hvalili programe (ne)realizirane u Slavoniji, izbjegavajući usporediti ih s vrijednošću projekata ostvarenih u drugim regijama i na taj način dokazati kako je svih 13 sjednica Savjeta, ustvari, skupa propagandistička farsa s blagim okusom hedonizma. Bogata 'kirbajska' zabava za ljude koji Slavoncima nisu „ni rod nit' pomozi Bog". A sve na njihov račun koji je u debelom minusu. 

Posebno je zastrašujuće, pak, da Slavonci, kao porezni obveznici i birači, 32 godine kliču hvalospjeve stranci koja ih sve to vrijeme nemilice upropaštava. I to puno brže i više nego ostatak Hrvatske.