O zagađenju zraka u Slavonskom Brodu i okolnim općinama pisali su svi kojima je to zanat, a govorili oni koji su morali zbog  njihova 'državničkog' posla te oni koji su od toga imali nekakvu korist, ili štetu. Vjerojatno, SBplus je na tu temu potrošio najviše 'tinte'. Izvijestili smo o svim događajima relevantnim za (ne)rješavanje problema, te oštro komentirali događaje kako bismo odgovorne potaknuli na brži rad i veću učinkovitost.

Prema sadržaju i formi izlaganja Kurdjašova, kažu oni koji su ga slušali, čovjek drži da ih Hrvatska tvrtka Crodux, ustvari, ucjenjuje jer traži "30 puta veću cijenu od uobičajene" za distribuciju plina od Plinsko mjerne distributivne stanice u Slobodnici do pet kilometara udaljene Rafinerije u Bosanskom Brodu.

Nakon najveće ekološke katastrofe koju su u svojoj povijesti doživjeli Slavonski Brod i okolne općine, napisali smo seriju članaka demistificirajući jedan od slučajeva u kojem je država svoje ingerencije i resurse, nekritički, stavila u funkciju privatnog biznisa tvrdeći kako na taj način, ustvari, rješava brodski ekološki problem.

Svjesna političkog naboja kojeg sobom nosi ta tema, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović upravo je (ne)čist zrak učinila centralnim događajem tijekom svoje permanentne izborna kampanje za drugi mandat, koju je 9. i 10. listopada 2018. vodila u Slavonskom Brodu koristeći, upravo za te potrebe kreiran, tzv. "izmješteni ured".

Tijekom glavnog sastanka o kojem ovdje izvještavamo, izgleda, izrečena je kapitalna informacija koja otkriva što je temeljni uzrok sporog rješavanja ključnog problema koji uzrokuje zagađenje zraka. Izgleda, iznesen je razlog zbog kojeg kasni plinofikacija Rafinerije Bosanski Brod.

Naime, na sjednici zainteresiranih i implementiranih političkih i gospodarskih subjekata - generalni direktor vlasnika Rafinerije, tvrtke Zarubežnjeft, Sergej Kurdjašov, svima prisutnima, a posebno predsjednici države Grabar Kitarović, ministru zaštite okoliša i energetike Tomislavu Ćoriću predsjedniku uprave Plinacra Ivici Araru te direktoru Croduxa Branku Radoševiću dao je do znanja kako ih nitko ne može ucjenjivati. Poslao im je poruku - njet.

Prema sadržaju i formi izlaganja Kurdjašova, kažu oni koji su ga slušali, čovjek drži da ih Hrvatska tvrtka Crodux, ustvari, ucjenjuje jer traži "30 puta veću cijenu od uobičajene" za distribuciju plina od Plinsko mjerne distributivne stanice u Slobodnici do pet kilometara udaljene Rafinerije u Bosanskom Brodu.

Dakle na onoj dionici koju je - iz zasad nepoznatih razloga - država dodijelila Croduxu kao strateškom partneru u kapitalnom poslu plinofikacije Rafinerije. Jedan od argumenata zbog čega je Država upravo Čermakovu tvrtku imenovala ekskluzivnim  partnerom, bez natječaja, bio je kako Rusi isključivo od njega žele kupovati (svoj) plin.

Nakon dužeg vremena, na mala vrata, saznali smo kako to, izgleda, nije istina. Kako Čermak nije ruski, nego hrvatski, partner za velike trgovačke poslove čija je godišnja bruto vrijednost, u ovom slučaju, oko 150 milijuna kuna.

Mada neki veliki (hrv. mainstream) mediji pišu kako je do nesuglasica između zlatnog kupca plina, tvrtke Zarubežnjeft i hrvatskog veletrgovca došlo zbog garancija za plaćanje, koje Crodux očekuju od Rusa, izgleda, uzrok leži u pokušaju Čermakove tvrtke da svojom pozicijom monopolističkog distributera, Ruse ucjeni bezobrazno visokom cijenom distribucije plina kroz pet kilometara plinovoda, kojeg je Hrvatska, bez natječaja, iznajmila Croduxu.

Kakav status ima Čermakova tvrtka Crodux u državnoj tvrtki Plinacro vidljivo je iz činjenice da su proljetos ušli 'u posjed' produktovoda kao da je njihov - bez zakonom propisane dokumentacije - te, usput, uzrokovali ekološku nesreću na ovim prostorima nezapamćenih razmjera i posljedica.

Nehotice, na tom velikom sastanku, potvrdio je to sam direktor Plinacra, Ivica Arar, pohvalivši se kako su konačno osigurali dozvole za "ispuštanje naftnog derivata iz produktovoda, dijagnosticiranje i rekonstrukciju" te da će za desetak dana započeti s tim radovima.   

Zbog toga, na sastanku prisutni ruski veleposlanik u Hrvatskoj, Anvar Azimov, ostavio je dva mjeseca rok za usaglašavanje stavova oko tri temeljna načela:

Prvo. Cijena plina za Rafineriju ne smije biti veća od cijene koju plaćaju industrijski potrošači u Slavonskom Brodu.

Drugo. Cijena distribucije plina kroz prenamijenjeni produktovod, ili novi plinovod, ne smije biti veća od cijene za druge gospodarske subjekte u Slavonskom Brodu.

Treće. Ruski partneri zainteresirani su za što brže dijagnosticiranje stanja produktovoda i njegovu prenamjenu, za što su spremni djelomično participirati u troškovima.

Nakon ove ruske zapovjedi (командe), bit će interesantno pratiti razvoj događaja u igri 'malog lije' i 'velikog medvjeda' ako, poslije današnjeg sastanka, Čermak ne odluči prodati plinski biznis jer, izgleda, neće biti ekstraprofita u količini koja bi zadovoljila tog poznatog hrvatskog generala i uspješnog hrvatskog biznismena.