NAKON prvog infarkta, s kojim sam se upoznao dan uoči 2005. Uskrsa i ugradnje cjevčice od metalne mrežice (hrv. stenta) u koronarnu arteriju, ugledni brodski kardiolog dr.sc. Đeiti Prvulović propisao mi je terapiju koja se, primarno, sastojala od svakodnevne šetnje i čaše crnog vina - dnevno.

- Kog vraga radite? I nakon 48 godina još uvijek pokušavate naučiti svirati - pitam ih i sjedam na kauč pored Nene.

S vinom problema nije bilo, ali je postojala mogućnost da me Andrijevčani proglase čudakom, ili u najmanju ruku neradnikom, jer besposlen selom nitko drugi šetao ne bi doli seoska luda ili linac. Zbog toga, odlučio sam sat-dva dnevno 'živjeti zdravo' u polju s prijateljem Pašom.

Nakon drugog infarkta pak, 2009. doktor Ivica Dunđer ugradio mi je Elektrostimulator srca (hrv. Pacemaker) te potvrdio 'Prvulovićevu terapiju' - šetnju. Vino nije spominjao.

Držeći kako bi do većih posljedica moglo doći nakon posrtanja i pada u polju, nego od mogućih mjesnih prijekora zbog besposlena hodanja selom, svoju terapiju počeo sam uzimati u Zagrebačkoj ulici, koju narod od 1919. i početka rada 'Našičke pilane' Ličkim krajem zove. Činim to iz dva razloga: prvo, zbog toga što je najduža i drugo, zbog toga što su u njoj smještene sve seoske birtije.

Budući da je moj 13-godišnji prijatelj Paša napunio 91., a ja 65. godina, obojica hodamo sporije. On zbog bolova u zadnjim nogama, a ja zbog njega. Ipak se prijatelja ne ostavlja u nevolji. I tako, bezmalo iz dana u dan, prelazimo nas dvojica svoju četiri kilometara dugu terapiju, od Omladinske ulice koje više nema, do Ličkog kraja koji se tako nikad službeno zvao nije.

Večeras, tri dana prije 2018. Uskrsa, pri kraju sela, iz Špoljine kuće čujem kako odzvanja stari rokenrol (hrv. rock n' roll). Stao sam i počeo slušati, a Paša pored mene dig'o glavu i samo gleda jer, nažalost, ništa ne čuje. Nakon što sam se uvjerio kako je u pitanju svirka uživo, ušli smo u kuću gdje sam ugledao četiri stara rokera kako miluju svoje instrumente i na njima proizvode zvuk koji sam na ulici čuo. Bili su to legendarni andrijevački Kingsi - "na probi".

Učitelj i vođa Nenad Seletković Neno sjedi na kauču i prebire po Fenderici iz 1976. godine, a Franja Dorić Emerson s moćnim prstima po klavijaturama šeta, dok mu iza leđa, po napetoj kož, piano, bubnja domaćin Josip Špoljar Joža. Samozatajni Dinko Rosandić, nervozan jer mu Joža u tom prostoru ne da pušit', svira bas gitaru. Jedini među njima koji pjevat' zna zove se Bego Šehić i nije iz Andrijevaca, nego iz Valpova.

- Kog vraga radite? I nakon 48 godina još uvijek pokušavate naučiti svirati - pitam ih i sjedam na kauč pored Pater familias.

- Pazi, ti malo i provociraš. Nije to 'kog vraga'. Mi znamo svirati i praviti raspoloženje, a sastajemo se i vježbamo stari rock n' roll. Ja sam u duši rocker i tako se ponašam. Mislim da spadamo u jednu od najstarijih grupa u 'Rvackoj - kaže ovdašnja rokerska legenda, bez imalo ljutnje zbog moje šale.

Kako zvuči njihova svirka danas, a kako im zbori vođa moguće je čuti u amaterski snimljenim video prilozima.

Povijest grupe

'Kings' je rock sastav osnovan 1970. godine u Donjim Andrijevcima. Predvođen Nenom Seletkovićem,  sastav je postao jedna od najpoznatijih i najdugovječnijih rock skupina. Kao rock družina nastupali su do kraja osamdesetih, a od tada nastavili su kao zabavnjački bend.

Svi prvi članovi grupe Kings bili su Andrijevčani: Željko Damjančić (vokal i ritam gitara), Nenad Seletković (gitara),Tihomir Šimić (bas gitara) i Tomislav Šarić (bubnjevi). Ubrzo, neki su članovi otišli na odsluženje vojnoga roka, zbog čega je, umjesto Željka Damjančića, u sastav došao Josip Boras, a jedno vrijeme pjevao je Tomislav Popović.

Najpoznatija postava Kingsa, s najdužim stažom, bila je ona iz 1975. godine u sastavu: Neno Seletković (gitara), Franjo Dorić (klavijature), Nikola Draženović Džinks (bas gitara) i Tomislav Šarić (bubnjevi).

Novu opremu uvezli su iz Engleske za Vrpoljačku gitarijadu na kojoj su 1977. godine osvojili drugo mjesto. Za gitarijadu u Vrpolju pojačali su se ženskim pratećim vokalima, flautom, klavirom (uz klavijature), još jednom gitarom te nastupili s autorskom pjesmom, obradom teme iz filma Dobar loš zao. Te godine u sastav je došao novi pjevač, Zdravko Jordan - Pic.

U prosincu 1979. sastav je doživio tragediju, kad je u prometnoj nesreći život gubi Josip Barić, a Bego Šehrić (koji je mijenjao Zdravka Jordana) dobio teške tjelesne ozljede.

Na mjesto klavijaturiste tada je došao Svetozar Popović - Pop s novim repertoarom Doorsa.

Tijekom osamdesetih, opet zbog odlaska u JNA, dolazi do promjena u postavi pa jedno vrijeme s Kingsima nastupaju Borislav Sundać Srna, Nando Kos (gitara) i Boris Ružojčić (gitara).

I dalje su svirali po zabavama i seoskim kirvajima. U to vrijeme, na mjesto vokala došao je Milan Arsenović Mile, koji je u sastavu ostao do kraja njegova djelovanja, a polovicom osamdesetih, na mjesto bubnjara, u sastav je doveo Zlatka Ludwiga Arsu.

Krajem osamdesetih, Kingsi su prerasli u zabavnjački bend koji se bazirao na sviranje svatova.

Jedna od ustaljenih postava bila je: Đuka Andrić(vokal i harmonika), Neno Seletković (gitara), Karlo Smuda (bas gitara) i Mile Arsenović (bubnjevi). (Izvor: sbrock.net)