Zbog obnovljenog interesa nekih naših posjetitelja za odgovor na pitanje: 'Otkud Zovku prvi milijun', opetovano donosimo članak objavljen na ovom portalu 1. lipnja 2011. godine. A koliki je stvarni interes javnosti za tom temom bit će vidljivo u razlici njegove čitanosti između dosadašnjih 4110 pregleda i onih koji slijede.

NEDJELJOM U 2, kod Aleksandra Stankovića, 29. svibnja 2011., gostovao je Ante Prkačin, poduzetnik, političar, ratnik i glumac iz Slavonskog Broda. Odgovarajući na pitanje voditelja (parafraziram) – kakav je njegov odnos prema SDP-u, jer, po svoj prilici, ta stranka će na narednim izborima osvojiti vlast, Prkačin je odgovorio kako ni toj stranci nije sasvim za vjerovati jer (parafraziram) – i ona ima svojih privatizacijskih repova, kao na primjer u Slavonskom Brodu, gdje je, za vrijeme njihova vladanja, njihovim ljudima, prodana Slavonija DI za desetak milijuna kuna, iako ta tvrtka vrijedi pedeset.

Ne zbog toga što svatko, imalo upućen u poslovno političke procese u Slavonskom Brodu, zna kako je Prkačin mislio na potpisnika ovog članka, nego istine radi, Stankoviću sam, napisao e-mail sljedećeg sadržaja:

Prkačin nije kazao istinu

Kako je Vaš gost, Ante Prkačin, iznio dvije netočnosti, a odnose se i na mene osobno, dopustite da ih demantiram.

Prvo. Mada je istina kako su dvojica hrvatskih građana, kao vlasnici tvrtke „Rim i Zov", 2001. godine kupili „Slavoniju" DI iz Slavonskog Broda za „desetak milijuna kuna" , nije istina da su oni bili članovi SDP-a niti je istina da je SDP imao ikakve veze s tom transakcijom. Naime, „Slavonija" DI, od 1992., nije bila u vlasništvu države nego jedne talijanske banke koja je svoju imovinu prodavala putem tri javna natječaja, od čega je jedan bio međunarodni.

Drugo. Nije istina kako Slavonija DI vrijedi „pedesetak milijuna kuna". Temeljem sudskih procjena, ona vrijedi puno više unatoč trostrukoj kriminalnoj preprodaji 2005. te, nastavno do danas, njenoj nemilosrdnoj programskoj i financijskoj devastaciji teškoj, evidentiranih, stotinjak milijuna kuna.

Hoće li Stanković moj demanti objaviti ili ne, ne znam (objavio je, op.a.) ali znam kako oni koji sada, više ili manje stidljivo, frustrirani, upiru prstom na urednika ovog portala i potpisnika ovog članka, želeći ga žigosati kao brodsku „sramotu iz privatizacijske utrke", nisu ništa drugo doli gubitnici koji svoju svekoliku impotentnost pokušavaju, prije svega pred sobom, umanjiti busijaškim pljuvanjem na one u čijoj koži bi rado bili, ali nisu, jer za to nemaju ni mozak ni jaja.

Sve je bilo nemoralno, ali zakonito

Dakako, ne zbog tih gubitnika, nego zbog javnosti koja ima pravo znati istinu o svakoj transakciji društvenog u privatno vlasništvo, evo nekoliko egzaktnih činjenica u vezi s promjenom vlasničke strukture Slavonije DI od 1992. do 2005. godine.

• 1. veljače 1991. otvoren je stečajni postupak nad društvenim poduzećem Slavonija DI, a 26. listopada 1992. PBZ Investholding d.o.o., u sto postotnom vlasništvu Privredne banke Zagreb, iz stečaja je kupio Slavoniju DI. Tom "prodajom, društveno poduzeće pretvoreno je u društvo koje ima u cjelini poznatog vlasnika".
  Dakako, nemoralno je kad državna banka, lihvarskim kamatama, tijekom Domovinskog rata, državnu tvrtku otjera u stečaj, a onda ju, za sitniš, kupi tijekom stečaja. Ali, sve je bilo zakonito.

• 17. prosinca 1999. Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) potpisala je ugovor o prodaji 66,3 posto dionica Privredne banke Zagreb za 301 milijun eura (2,3 milijarde kuna) talijanskoj Banca Commerciale Italiana (BCI) iz Milana.
  Dakako, nemoralno je kad državni činovnici a la Borislav Škegro, metodom klanja tuđeg vola zbog vlastite šnicle, spašavaju državu od bankrota pred kojeg su ju sami doveli. Ali, sve je bilo zakonito.

• 15. veljače 2002. PBZ Investholding d.o.o., u sto postotnom  vlasništvu Privredne banke Zagreb, koja je, podsjećam, u 66,3 postotnom vlasništvu Banca Commerciale Italiana (BCI) iz Milana, nakon tri neuspješna natječaja, jer se nitko nije javio, prodala je Slavoniju DI hrvatskoj tvrtki Rim i Zov d.o.o. koja je u 50 postotnom vlasništvu tvrtki Rimc d.o.o. i Zovak & sinovi d.o.o.
  Dakako, nemoralno je da novi vlasnici banke, koji su svoj ulog otplatili dvogodišnjom dividendom, „čiste portfelj" od prljave, radno intenzivne i nisko profitabilne, proizvodnje, a zadržavaju samo visoko profitabilnu „industriju" - kupoprodaju novca. Ali, sve je bilo zakonito.

Otkud Zovku "prvi milijun"?

Iako je sve bilo transparentno i zakonito, najvažnija stvar za društvene dušebrižnike jeste - otkud tvrtki Rim i Zov d.o.o. novac da kupi Slavoniju DI? Ili, još konkretnije, otkud Jerku Zovku "prvi milion" kako bi uopće mogao sjediti za istim stolom s onima koji su, valjda, neupitno moralni.

Iako su to "nemoralna pitanja" u pokvarenom sustavu kakav kapitalizam bez dvojbe jeste, sukladno svom karakteru, svaku zajednicu držim lopovskom ako ne dopušta provjeru porijekla imovine svih njezinih građana. Posljedično tom stavu, za sve one koje to žarko zanima, evo kako sam "jednostavno i slučajno", zaradio svoj "prvi milion" i malo više. 

Tijekom 2001. godine, koristeći vlastite reference stečene minulim radom te njemački i hrvatski jezik, radio sam na poslovima kupoprodaje građevinskog zemljišta u Hrvatskoj za poznatog kupca iz Njemačke. Nakon godinu dana intenzivnog rada, na natječaju, od jedne vjerske zajednice u Zagrebu, tvrtka za koju sam radio, kupila je 20.000 m2 građevinskog zemljište za deset milijuna njemačkih maraka (DM). Zbog uspješno obavljenog posla, kupac nam je isplatio dogovorenu zaradu u visini od 15 posto kupoprodajne transakcije. Tako sam zaradio svoj "prvi milijun". Još bolje je prošao moj partner, na nekim drugim projektima. 

Nemoralan je kapitalizam u kojem živimo  

Uzgred, godinu dana ranije, a nakon pet godina mukotrpnog rada (1994.-1999.), zahvaljujući lihvarskim kamatama, bankrotirao sam radeći u maloprodaji robe široke potrošnje, gdje je marža često bila veća od 15 posto. Niti moj partner, prije nego je mene upoznao, nije bio uspješniji. Na primjer, 2001. poslovnu godinu završio je s 13.000 kuna dobiti. Takav vam je kapitalizam - nemoralan. U njemu neki rade puno a zarade malo, dok drugi, čak i legalno, rade malo a zarade puno.

Podrazumijeva se da je država uredno oporezovala moj "prvi milijun" pa je, po tom osnovu, zakonit, ali, socijalistički i izvorno kršćanski, nije moralan. No nisam ja birao sustav u kojem svatko, preko noći, može postati milijunaš. Sustav u kojem je moja obitelj, 2000. godine, bezmalo, kruha gladna bila, a puno hrvatskih obitelji je, nažalost, to i danas - nije moj izbor. Rado bih vratio samoupravni socijalizam i bio nesvrstan, ali, ni moje kolegice i kolege u SDP-u, koji su me dvije godine prije kupnje Slavonije DI ekskomunicirali iz stranke, niti birači na izborima, to nisu dopustili. I jedni i drugi su me natjerali da, oprosti mi Bože, postanem hrvatski kapitalist.

Moja osobna muka, koju proživljavam zbog toga što je, u međuvremenu, partner me besramno pokrao i, korumpirajući dio pokvarenog pravosuđa, nastoji predstaviti me kriminalcem kako bi relativizirao svoj kriminalni način življenja, zasad, javnosti nije interesantna.

Pišući i na ovom portalu, lakše sve podnosim. Vjerojatno je isto i s gubitnicima koji me svojim birtaškim komentarima blate pogrešno misleći kako sam jedan od uzroka njihovu jadu. A nisam. Rado bih im pomogao kad bi to bilo moguće. Međutim, ni njima niti meni, nažalost, više nije moguće pomoći, jer smo mentalno ostali u 'samoupravnom socijalističkom', a živimo u hiperkorumpiranom hrvatskom društvu.

Dokument

SLAVONIJA DI - kronologija 16 stranica.docx