VJEROJATNO poštujući maksimu ovog portala, preuzetu od doktora Vladimira Jerkovića Čoleta – koja glasi: Male su gluposti dopuštene svakome, a velike nisu nikome – nakon našeg otkrića njegovog nepoštivanja propisa, predsjednik Općinskog suda i slavonsko-brodskog Gradskog izbornog povjerenstva na proteklim izborima za lokalnu samoupravu, Vedran Pavelić, ispravio je svoj osobni mali propust te dao velik prilog promjenama u najgorem državnom tijelu – pravosuđu.

U pravnoj državi, propust građanke Lemaić zbog ne prijavljivanja troška, ne opravdava suca Pavelića što propust nije uočio te zakonito reagirao.  

Podsjećam, jučer smo objavili članak naslova: U kakvom su odnosu sudac Pavelić i vijećnica Lemaić? kojim smo problematizirali činjenicu da je, svojom odlukom, sudac Pavelić gradskoj vijećnici Lemaić dodijelio 8.000 kuna, mada ih dodijeliti nije smio jer mu je to, nedvosmisleno, bilo zabranjeno člankom 8. Odluke o isplati naknade troškova izborne promidžbe… koju je donijela hrvatska Vlada.

Unatoč svoj suspektnosti koja prati tog suca nakon otkrića (i) portala SBplus na koji je način uspio steći stan od 97 metara četvornih za samo osam tisuća kuna - i to cijeli novoizgrađen stan, a ne jedan njegov četvorni metar - korektno je pohvaliti promptno ispravljanje male greške za njega, a velike za sustav u kojem još uvijek ima status uglednika.

Naime, ni časa ne časeći, nakon što je pročitao još jednu priču o sebi na portalu SBplus, Pavelić se munjevito ispravio donijevši „Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o isplati naknade troškova izborne promidžbe za izbor članova Gradskog vijeća Grada Slavonskog Broda. Onog dokumenta kojeg je sam donio".

Dakle, ispravljajući sam sebe, „Naložio je nositeljici Kandidacijske liste grupe birača, Slavici Lemaić, neka u roku 15dana od stupanja na snagu (te) Odluke izvrši povrat iznosa od 8.000,00 kuna  u proračun Grada Slavonskog Broda".

I, mada se Pavelić trudio tijekom donošenja druge odluke biti što kvalificiraniji, odnosno što vjernije interpretirati volju zakonodavca - čak je citirao i SBplus s mjesta na kojem smo mi citirali Odluku hrvatske Vlade na kojem je navedeno kako „Visina naknade troškova izborne  promidžbe ne  smije se isplatiti u iznosu većem od  ostvarenih troškova izborne promidžbe" - u tome nije sasvim uspio. Ni stručno ni pošteno.

Mada je sudac Pavelić suspendirao jednu od odredbi iz svoje prve odluke te u drugoj ispravio vlastiti propust, niti u toj „ispravljenoj" odluci nije postupio sasvim korektno niti sukladno Zakonu, odnosno podzakonskom aktu što Vladina Odluka jest.

Ako je Vlada odredila da lokalna samouprava ima obvezu podmiriti troškove izborne promidžbe svim strankama koje osvoje minimalno jedan mandat u vijeću, a da pritom „visina naknade troškova izborne promidžbe ne smije biti isplaćena u iznosu većem od  ostvarenih troškova izborne promidžbe" onda je sudac Pavelić, nepravedno i protuzakonito, zakinuo vijećnicu Lemaić ne priznavši joj stvarne troškove koje je imala isključivo po osnovu izborne promidžbe svoje liste.

Unatoč činjenici da je Slavica Lemaić, svih 73.129,53 kuna prikupljene za izbornu promidžbu potrošila na sebe kao kandidatkinju za gradonačelnika, a nula (0) kuna za listu koju je nosila - što samo po sebi govori koliko cijeni sebe, a koliko kandidate s liste npr. Miju Ferića, Duška Medakovića, Kseniju Maduna, Ratka Lovrića i dr. - nedvojbeno je i za listu imala trošak u minimalnom iznosu od 12,00 kuna. Naime, otvaranje računa je uvjet bez kojeg nije moguće predati izbornu listu (condicio sine qua non).

Budući da Pavelić „poznaje zakon" - inače ne bi bio imenovan za predsjednika Izbornog povjerenstva - morao je primijetiti kako kandidatkinja Lemaić nije prijavila trošak obveznog otvaranja posebnog žiro računa za izbornu promidžbu. Dakle, morao je upozoriti podnositelja Financijskog izvješća o financiranju izborne promidžbe kako je ono sastavljeno neistinito, jer u njemu piše kako su utrošili nula (0) kuna, a to nije moguće jer su morali utrošiti minimalno 12,00 kn za obvezno otvaranje žiro računa namijenjenog isključivo za evidentiranju prihoda i rashoda izborne promidžbe.

Dakako, iznos nije velik, ali sučev krimen jest. Za Slavicu Lemaić šteta možda jest mala, ali za pravosudni sustav je kolosalna. Država je propustom svoga pravosudnika građanki Lemaić uskratila zakonom joj dodijeljena prava, a pravo ne može biti malo ili veliko, nego ga može biti ili ne biti. Neovisno o čemu i/ili komu se radilo.

U pravnoj državi, propust građanke Lemaić zbog ne prijavljivanja troška, ne opravdava suca Pavelića što propust nije uočio te zakonito reagirao.