BUDUĆI da je „griješiti ljudski, a praštati božanski", zajedno s prijateljem Agom, mirno stojim uz rub središnjeg kolnika novog priloga slavonskobrodskom vizualnom identitetu – Autobusnog kolodvora – i 'profesionalno' motrim neobičan šušur kojeg čine nesavjesni vozači dok se svojim automobilima agresivno guraju između „motornih vozila za prijevoz većeg broja putnika u javnom prometu", što je službeni opis autobusa i putnika koji se ni sami ne snalaze baš najbolje u tom neobičnom zdanju.

Mada im je ulaz u kolodvor izričito zabranjen, na što upozorava dobro vidljiv prometni znak postavljen uz pristupnu cestu, neki vozači automobila tu činjenicu rutinski ignoriraju. I, ništa sporno u tome ne bi bilo – jer hrvatski je pravni sustav odavno u smeću – kada prekršitelji svoj egoizam drugima ne bi nametali kao poštovanja vrijednu činjenicu te istodobno kriminalizirali one koji ukazuju na njihove nepodopštine. 

- Zašto nas slikaš? Znaš li ti da je to zabranjeno! - vičući kroz spušten prozor vozača pita i ujedno ustvrdi vozačica automobila registracijskih oznaka NG - 909 - BZ.

Uobičajeno je da na ovim prostorima agresivni prekršitelji uspješno 'postrojavaju' prijavitelje njihovih svinjarija

Da sam kojim slučajem mlađi, manje iskusan i više tolerantan prema učestalim idiotizmima koji me okružuju, vjerojatno bih ignorirao nepoznatu mi čangrizalicu i nastavio svojim poslom. Međutim, nisam.

- Fotografiram javni prostor i Vas u prekršaju - rekoh bahatoj vozačici VW karavana i nastavih raditi posao kojeg neki i novinarstvom zovu. Dakako, nije mi palo na pamet nepoznatoj agresivki objašnjavati kako famozna 'Opća uredba o zaštiti podataka' (Hrv. GDPR - General Data Protection Regulation) ne služi za prikrivanje protuzakonitih svinjarija, nego je donesena s ciljem zaštite identiteta, kao što su podatci s osobne iskaznice, IP adrese, RFID (radio frequency identification), rasa, etnička pripadnost, zdravstveno stanje i genetički podatci, spolna orijentacija, itd.

- Zvat ću policiju i prijaviti vas zbog uznemiravanja - povišenim tonom i vidljivo ljuta nastavila je siktati prkosna gospođa, ne mičući svoj 'das auto' sa središnje prometnice Autobusnog kolodvora. Kao da je pripadnica političkog establišmenta koji Hrvatsku i njezina državna tijela drži ćaćevinom, ostavljenom joj za hirovitu egoističnu upotrebu.  

Ignorirajući potpuno suludu scenu - u kojoj jedna osoba povišenim tonom prijeti drugoj da će pozvati represivni aparat kako bi bila zaštićena tijekom počinjenja prometnog prekršaja - nastavio sam raditi posao zbog kojeg sam došao na Kolodvor. Nastavio sam snimati i laiku vidljive nedostatke i/ili propuste na netom završenom gradskom objektu. Zgradi tlocrtne površine 3.200 metara četvornih, vrijedne 27 milijuna kuna koja je uporabnu dozvolu dobila neposredno prije nejavnog otvorenja, 4. prosinca u 4 sata i 44 minute, 2021. godine.

Ni najveće ime arhitekta ne može zasjeniti ni najmanji propust na građevini 

Vedran Pedišić, ime je arhitekta koje i kolege mu s respektom izgovaraju. Brođanima je postao poznat nakon projektiranja i izgradnje Bazena Slavonski Brod te zgrade Kajak kanu kluba, o kojima su stručnjaci i korisnici govorili isključivo u superlativu, a po njegovom projektu gradi se nogometni Stadion kraj Save. Zato, govoriti i pisati o Autobusnom kolodvoru, kojeg je projektirao taj u Hrvatskoj ugledni arhitekt, niti ekspertima nije jednostavno, a kamoli laiku kakav je potpisnik ovog priloga. Dapače, nešto samoljubiviji niškoristi pripadnici (i) ovdašnje akademske zajednice mogli bi se propeti na zadnje noge ržući kako građaninu vulgarisu nije dopušteno raspravljati o tako složenim temama kao što su umjetnost, arhitektura i građevinarstvo.

Unatoč tome, pažljivijem promatraču i/ili putniku namjerniku zdrave pameti i srednje obrazovanosti stečene u 20. i/ili 21. vijeku, neće biti teško primijetiti nekoliko propusta na objektu koje si niti manje zvučno arhitektonsko ime ne bi smjelo dopustiti.

Na prvu, pozornost na sebe skreće bezmalo nevidljiva čelična ograda koja bi, primarno, trebala putnike štititi od pada s deniveliranog perona. Zbog vulgarne arhitektonske nemaštovitosti, drske protupropisnosti i bezobrazne zanatske aljkavosti - umjesto čvrstog i funkcionalnog ukrasa duž cijelog objekta - na klimave noge postavljen je ružan 'flahajz' koji više liči gromobranskoj traci nego središnjoj ogradi estetski ambicioznog i financijski vrijednog objekta.

Manje uočljiv, ali ne manje ružan propust jesu koševi za otpatke napravljeni od skupog rostfraja i 'umetnuti' u drvene klupe na peronu. Očito, i kod ovog detalja, vidljivo je kako arhitekt Pedišić funkcionalnost radikalno podređuje estetici. Ne želeći da mu koševi strše iznad klupa, napravio ih je previše plitkima. Zbog toga nemaju poklopce, što za posljedicu ima činjenicu da putnici sjede tik uz smeće koje uzrokuje nelagodu, a u težim slučajevima i odvratnost. Druga dimenzija problema jest iscjeđivanje sadržaja koša na bijeli beton što uzrokuje ružne tamne fleke te cijeli okoliš čini, ne neurednim, nego prljavim.

Jedan od ozbiljnijih nedostataka vidljiv je upravo u estetici objekta, na kojoj arhitekt navodno toliko inzistira. Naime, skupi Corten čelik - kojim je obložena fasada objekta - nedopustivo je neujednačene boje, što cijelu zgradu ne čini razigranom nego nekonzistentnom.

U kojoj mjeri je objekt deficitaran raznim instalacijama nije vidljivo, ali ono što svatko može primijetiti jest činjenica da su ulazno/izlazne rampe - koje bi trebale sprečavati nesmetan promet kroz perone Autobusnog kolodvora - najčešće podignute, a manipulacija njima je moguća tek pomoću dva dugmeta koja se nalaze u prometnom uredu. Posljedično, slobodno možemo reći kako je većeg prometnog reda i efikasnosti bilo na autobusnom kolodvoru u Tuzli 70-ih godina prošlog stoljeća, kad je njihova zaposlenica pred mirovinu, pod kišobranom koji je i u funkciji suncobrana bio, sjedila uz rampu i, po potrebi je, ručno, podizala, odnosno, spuštala. 

Piktogramom, odnosno, 'slika nekog predmeta kao simbol određenog značenja', naziva se (i) oznaka za WC, 'sanitarno mjesto za vršenje nužde; toalet, zahod'. Koliko je Pedišićeva autorska oznaka za tu namjenu svrsishodna vidljivo je iz činjenice da je osoblje Kolodvora bilo prinuđeno na komadu papira napisati što se nalazi iza određenih vrata.

Na koji će način Gradska uprava riješiti aktualni problem „miješanja" autobusa za gradski promet s onim za koji je novi Autobusni kolodvor primarno izgrađen - međunarodni i međugradski - ostaje vidjeti.

Ono, pak, što bi trebalo ozbiljno zabrinuti investitora, izvođača radova i nadzorni organ jest, na više mjesta, ispucali skupi bijeli 'štokovani' beton, čije će planirano tekuće održavanje biti veoma skupo.

Policija ostala u funkciji prekršitelja

I, dok smo moj prijatelj Aga i ja s nevjericom gledali u ispucali pod Kolodvora, prišla su nam dva čuvara reda, dvije 'službene osobe', dvojica policajaca u uniformi te, vrlo sumnjičavo, istina samo od mene, zatražili osobnu iskaznicu.

- Oprostite, nemam je kod sebe nego u autu koji je parkiran tu na kraju Kolodvora - rekoh pitaču, držeći kako se radi o nasumičnom legitimiranju, a ne onom s povodom. Međutim, nakon drugog pitanja shvatio sam kako je prekršiteljica prometnog propisa čiji sam auto netom fotografirao, zaista, organe reda pozvala iz Grada i stavila ih u funkciju očuvanja osobnog statusa društvene štetočine.

- Prijavljeni ste zbog uznemiravanja građana jer ste ih fotografirali - pojasnio mi je policijski službenik razloge njegova 'postupanja' te nastavio s pitanjem - Zbog čega fotografirate ljude? -

- Ne fotografiram ljude nego javne objekte i prostore te događanja u njima - rekoh nešto tišim glasom jer sam počeo osjećati nelagodu zbog činjenice da me policija legitimira 'na otvorenoj sceni', što nigdje u svijetu nema pozitivnu konotaciju.

Nakon što je policajac u svoju bilježnicu zapisao moje osobne podatke, upitao sam ga - I, jeste li kaznili prijaviteljicu moga fotografiranja? -

- A zbog čega bismo je trebali kazniti? - odgovori mi protupitanjem državni službenik za zaštitu javnog reda i mira? -

- Pa zbog toga što je automobilom ušla u Autobusni kolodvor - rekoh pomalo začuđen pitanjem.

- Bilo je to slučajno - odgovori mi policajac.

Namjenski objekt ima primarnu funkciju i nije tek skulptura u prostoru

Izbjegavši polemiku s čovjekom koji nosi službeni samokres (hrv. pištolj) i ima diskrecijsko pravo provesti nasilničko discipliniranje i onih građana koji manje griješe od samog disciplinatora, nastavio sam snimati Pedišićeve anomalije za koje bi neki samozvani intelektualac mogao kazati kako su u pitanju meni nerazumljivi detalji avangardnog arhitektonskog zdanja. Kako je u pitanju umjetnost koju moja neukost ne može adekvatno percipirati. Kako je u pitanju 'ukus o kojem se ne raspravlja'.

Držeći kako nema potrebe podsjećati na poruku iz Andersonove bajke 'Carevo novo ruho', u kojoj je dječak okružen oportunističkom ruljom nevino kliknuo: - Car je gol - kad je vidio ludog monarha kako visoko uzdignute brade hoda bez odjeće, tek, reći ću: Ugledniče, spusti se na zemlju jer stadion bez reflektora i Kolodvor bez propisane ograde govore kako ni tvoj umjetničko-akademski plašt ne može prikriti baš sve. Zbog toga, malo ćemo ozbiljnije opservirati izgradnju Stadiona kraj Save.