Slažemo se s jednima i s drugima. Zaista, za tako malu, posebno za dnevno informiranje, neiskusnu redakciju, bio je to obiman posao. Ali, i to je točno, da smo manje radili, manje bismo griješili. U konačnici, da ništa radili nismo – bili bismo bezgrešni. Jer, šutnja je kao i sagnuta glava, a sagnutu glavu sablja ne siječe.

Kada, o susjedima i znancima, s kojima, bezmalo svakodnevno, u istim kafićima pijete, u istim trgovinama kupujete, istim ulicama hodate, javno želite pisati, a sve s ciljem unapređenja uvjeta rada i življenja na prostoru u kojem zajedno obitavate, treba vam malo više od same ambicije i poznavanja struke. Treba vam osobne hrabrosti. Jer, jedno je pisati o događaju koji se desio tamo negdje s tamo nekim, a drugo je pisati o događaju koji se desio ovdje, u našem sokaku, čiji je sudionik netko ovdašnji, netko 'naš'. Jedno je pisati o čovjeku kojega nikada vidjeli niste, a nešto sasvim drugo je pisati o čovjeku kojem svakodnevno u oči gledati morate.

Jedno je, kao 'veliki novinar', velike medijske kuće, u metropoli, biti svjestan kako na tvojoj zaštiti i sama Vlada svoju 'europeiziranost' demonstrira, a nešto sasvim drugo je, 'mali novinar', malog lokalnog medija biti, na kojem svaka šuša, i za birtaškim šankom, svoju kabadahijsku moć trenira.

Iako svjesni, trenutne, neuravnoteženosti naših i kabadahijskih moći – počeli smo pisati. Istina, ni dovoljno često ni dovoljno jasno ni dovoljno glasno, ali, počeli smo. Prije sto dana objavili smo prvi, a 19. ožujka 2011., tisućiti prilog. U onoj mjeri u kojoj sam uvjeren kako, na ovom mjestu, nije neprimjereno citirati kinesku narodnu poslovicu koja glasi - i za najduži put nužno je napraviti prvi korak, u toj mjeri sam uvjeren kako će, nakon nekog vremena, ovim povodom, netko parafrazirati Neila Armstronga i ustvrditi: bio je to mali korak za njihovu redakciju, a velik za demokratizaciju lokalnog političkog prostora. Kao što mi govorimo za 'Novi brodski list'.

Iako svjestan nedostatne usklađenosti, s jedne strane ciljeva, koje je redakcija pred sebe postavila, a s druge strane instrumenata koji joj, u realizaciji tih ciljeva, stoje na raspolaganju, bez imalo okolišanja, čestitam i zahvaljujem svim dosadašnjim suradnicima na pokazanom entuzijazmu i postignutom rezultatu.

Kako bismo, uspješnije, nastavili sa započetim poslom i ovim putem pozivam sve koji misle da je javnost rada najbolji čuvar javne imovine i javnih ljudi – pridružite nam se. U informiranju javnosti mogu sudjelovati svi. Od onih koji nam, opravdano ljuti, ili radosni, dostave općekorisnu informaciju, do onih koji tu informaciju žele, na dobrobit svih, putem ovog portala, objaviti.

Nije bitno koja društvena oblast Vas zanima, jer, kvalificirana i poštena, javna, prosudba svih ljudskih djelatnosti jeste nužna – ako želimo naprijed. A naprijed želimo, zar ne?