Do prije 'događanja naroda' u Srbiji, osamdesetih godina 20. stoljeća, u općini Slavonski Brod bilo je više od sedam tisuća članova Saveza komunista Jugoslavije i nešto manje od sedam komunista. Jedan od njih bio sam i ja - dok nisam shvatio kako motorna snaga čovječanstva nisu religije i ideologije, nego ljudski egoizam. Komunist. 'Kako to gordo zvuči' - da parafraziram, navodno, Maksima Gorkog koji je to kazao za čovjeka.

Dakako, ni Gorki i njegovi 'ljudi s dna' niti Mujo i njegova rakija - nemaju nikakve veze s Verom Bartek i Nadom Samardžić Tomas. Dapače, one nemaju veze ni sa čime. Osim, možda, sa sebičnošću.

Gorki je bio radnik, zanatlija, potucalo i skitnica, kojemu je cilj bio upoznati Rusiju i među Rusima pronaći najmanjega čovjeka. U svojim prvim pripovijetkama Gorki je opisivao egzistenciju ljudi s dna. U nizu članaka prikazao je svoje neprijateljstvo prema fašizmu i malograđanskoj sebičnosti. Bio je i komunist.

Za takve, ljude s dna, a ne fašiste i sebičnjake, prije par godina, navodno na inicijativu lidera brodskih socijaldemokrata, Roberta Lujića, gradonačelnik Mirko Duspara uveo je novu socijalnu mjeru za najugroženije Brođanke i Brođane - jednokratnu pomoć od 1000 kuna namijenjenu onima koji su dobili otkaz, a nemaju čime platiti hranu za obitelj, na primjer.

U tu svrhu propisan je obrazac kojeg kandidati za pomoć ljudima 's dna' trebaju popuniti te uz njega priložiti: Rješenje o otkazu, Uvjerenje o prijavi na Zavodu za zapošljavanje, Potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o stažu, kopiju osobne karte i broja žiro računa na koji bi trebalo uplatiti, za sirotinju, predviđenih tisuću kuna.

Kao na svakom sličnom birokratskom dokumentu, velikim slovima, dominira riječ 'predmet', koji u ovom slučaju glasi: 'Zamolba za priznavanje prava na jednokratnu novčanu pomoć za osobe koje su ostale bez zaposlenja'. U nastavku slijedi tekst: 'Molim da mi se prizna pravo na jednokratnu novčanu pomoć zbog gubitka radnog mjesta zbog poslovno uvjetovanog otkaza. Slijedeće podatke dajem pod materijalnom i kaznenom odgovornošću...

Sve do upita 'zovem se' bilo je primjereno i očekivano za takvu vrstu dokumenata, kojeg smo imali prilike vidjeti. Međutim, pročitavši, urednim službeničkim rukopisom, napisana imena iznad za to predviđene crte, malo smo se štrecnuli. Mladen Delić bi kliknuo: 'Ljudi moji jeli to moguće'.

Ni sami nismo bili daleko od Delićeva čuđenja upitavši se - Ljudi moji jeli to moguće da se, kao 'tehnološki višak', s 80 odnosno 120 tisuća kuna otpremnine, nedavno otpuštene iz Gradske uprave: Vera Bartek i Nada Samardžić Tomas, drže 'ljudima s dna'. Naime, da ne misle kako pripadaju 'ljudima s dna' nikad ne bi potpisale dokument predviđen za takve - radnike koji su, nakon višemjesečnog rada bez plaće, dobili otkaz, a 1000 kuna pomoći iz gradske blagajne predstavlja im izvor za financiranje osnovnih životnih potreba obitelji na rubu gladi.

Potpisavši 'Zamolbu za priznavanje prava na jednokratnu novčanu pomoć za osobe koje su ostale bez zaposlenja', vjerojatno ne samo potpisnika ovih redaka, dvije bivše dugogodišnje djelatnice gradske uprave podsjetile su na priču o Muji i zlatnoj ribici.

Legenda kaže kako je Mujo, prije nego je od pijanog Bosanca postao trezveni Bošnjak, na adi kod Bosanskog Broda, lovio ribu. Kao i svakom pijancu, u jednom trenutku dogodi mu se sreća - ulovio je zlatnu ribicu koja mu obeća ispuniti tri želje, ako ju vrati u vodu.

Sav sretan, bez razmišljanja, Mujo zatraži neka savska voda postane rakija - i bi tako. Nakon što se uvjerio kako je voda zaista postala rakija, popi Mujo poduži gutljaj i poče razmišljati za što iskoristi drugu želju. Tražiti sretan život ili zabranu stvaranja trećeg entiteta? Nakon kraćeg razmišljanja, kako i priliči trezvenom Bošnjaku, zatraži od ribice neka onemogući stvaranje trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini. I bi tako. Zasad.

Već pomalo opijen od posljedica ispunjenja prve dvije želje, ne pade Muji na pamet poželjeti neko opće dobro nego odluči, za sebe, zatražiti još jednu litru rakije.

Dakako, ni Gorki i njegovi 'ljudi s dna' niti Mujo i njegova rakija - nemaju nikakve veze s Verom Bartek i Nadom Samardžić Tomas. Dapače, one nemaju veze ni sa čime. Osim, možda, s malograđanskom sebičnošću.