- Ubit ću te! Mrtav si! - ili na sličan način, navodno, zaprijetio je Požežanin Ivan Menđel mladom požeškom novinaru Mateu Pejakoviću. Događaj se zbio 22. lipnja oko 01:30 u jednoj od najboljih požeških birtija nakon uspješne općenarodne veselice koju je na središnjem gradskom trgu organizirala tamošnja Turistička zajednica.

Ako je kazneno djelo počinjeno … prema novinaru u vezi s njegovim poslom, bit će kažnjen kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. 

Dva su razloga zbog kojih ovaj incident nije moguće podvesti pod uobičajeno seosko-prigradsko đilkošenje frustriranih, neostvarenih, iskompleksiranih, ili na neki drugi način asocijalnih ljudi. 

Prvo, čovjek je ozbiljno zaprijetio jednom novinaru zbog načina na koji je pisao o njegovoj supruzi. 

Drugo, Menđelova supruga, Andreja Menđel, kao pročelnica Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i gospodarenje Grada Požege, javna je osoba. 

Dakle, želeći ograničiti radno-profesionalni i osobno-intelektualni kapacitet novinaru portala Požeški.hr - elektroničkog medija registriranog u Knjizi pružatelja elektroničkih publikacija pod brojem 47/21, gospodin Menđel je - navodnom prijetnjom koju požeška policija službeno opservira - najmanje, posegnuo za ugrožavanjem temeljnih radnih i ljudskih prava jednog od slobodnih građana u, navodno, pravnoj i demokratski uređenoj zemlji kakvom se Hrvatska (ne)utemeljeno predstavlja. 

To što hrvatski posttotalitarni Zakon o medijima novinara tretira kao „fizičku", a ne pravnu osobu ne znači da novinar nema poseban status u ovakvim slučajevima. Vidljivo je to iz članka 139. Kaznenog zakona koji glasi: 

„(1) Tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. 

(2) Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. 

(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. 

(4) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po privatnoj tužbi, a kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka progoni se po prijedlogu, osim ako je djelo iz stavka 1. ili 2. počinjeno iz mržnje, prema djetetu ili osobi s invaliditetom ili članu obitelji." 

Zaključno, nitko ne smije prijetiti nikome, a naročito su opasne prijetnje upućene novinarima zbog njihova profesionalno obavljenog posla. Zbog toga, takve prijetnje i/ili fizičke nasrtaje na novinare, treba osuditi kao postupke vrlo opasne po društvo u cjelini. 

Ono pak što iz ovog slučaja neki žele kapitalizirati - nedopustivo je. Naime, nedopustivo je da pojedinci i/ili grupe, putem 'ulice' i/ili medija, izvaninstitucionalno, žele kadrovirati u Gradskoj upravi vršeći pritisak na gradonačelnika Željka Glavića neka smijeni pročelnicu Menđel. Drugim riječima, prizivaju „Sipenhaft" s ciljem da gospođa Menđel snosi konzekvence za djelo koje je moguće počinio njezin muž. 

Sippenhaft ili Sippenhaftung njemački je izraz za pravilo da obitelj dijeli odgovornost za zločin koji je počinio jedan od njezinih članova. Kolektivno kažnjavanje, kao pravni princip, proizašao je iz germanskog prava u srednjem vijeku, a najdrastičnije je primjenjivan za vrijeme vladavine Josifa Visarionoviča Staljina u Savezu Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). 

Napad na novinara opasan je postupak protiv društva u cjelini, a moguća primjena Sipenhafta bilo bi izravno rušenje temelja demokracije i pravne države.