SAMO mjesec dana nakon što je dovršen prvi serijski primjerak Rimac Nevere, automobil 001 isporučen je njegovu vlasniku – svjetskom prvaku Formule 1 iz 2016., Nicu Rosbergu.

Prije nego što je automobil poslan u njegov dom u Monaku, Rosberg je stigao u sjedište Rimac Grupe u Hrvatskoj kako bi se upoznao s najnovijim događanjima i vidio svoj primjerak Nevere – po prvi put uživo, objavili su iz Rimac Grupe, o čemu je pisao teleskop.hr. čije su ime, dok su ga citirali, veliki mediji sakrili iza sintagme „jedan portal“.

Teleskop.hr je, tek, prenio pisanje Večernjeg lista

„Proizvodnja Nevere je u tijeku u novom pogonu na periferiji Zagreba. Veliki dio glavnih komponenti automobila dizajnirana je, konstruirana i izrađena u Rimac pogonima tjednima ili mjesecima unaprijed i ugrađena u posljednjoj fazi proizvodnje – sastavljanju vozila koje traje oko pet tjedana po automobilu.

Prikazujući širok raspon opcija dostupnih kupcima, automobil #000 – koji će Bugatti Rimac kompanija zadržati – završen je u Callisto zelenoj boji s alcantara interijerom u boji pijeska.

Za automobil br. 001, Nico je odabrao puno agresivniju specifikaciju opisanu kada je prvi put dizajnirao svoj automobil kao Batmobil spec, javio je Večernji list.

Sa Stellar crnom bojom, poliranim Vertex kotačima i crnim kočionim čeljustima, ova specifikacija pokazuje potpuno drugačiju osobnost Nevere. Unutrašnjost je potpuno presvučena crnom alcantarom, sa suptilnim potpisom “Nico Rosberg” na pločici naslona za ruke koja označava automobil 001/150.

Prvi primjerak Nevere u vlasništvu kupaca nalazit će se u Kneževini Monako, Rosbergovom domu.

Nico Rosberg bio je dio putovanja Rimca otkad je prvi put osobno vidio C_Two – koji je kasnije razvojem i testiranjem postao Nevera – prije nekoliko godina.

Vjerovao je u Matinu viziju Nevere kao hiperautomobila nove generacije, te je postao jedan od prvih kupaca. Rosberg je rekao: “Otkako sam prvi put upoznao Matu i shvatio genija koji stoji iza Nevere, znao sam da želim prvi automobil iz serije. Za mene ovaj automobil predstavlja apsolutno sve što bih mogao poželjeti. Prikazuje najbolje od inovativne tehnologije, unoseći je u automobil dizajniran doslovce od nule da bude, ne samo nevjerojatno brz – ili najbrži, već i stvarno izvrstan za vožnju. Jedva čekam da vidim što može.“

Nakon legitimnog upita, Rimac odvratno uvrijedio novinara

Ovu, ustvari, prikrivenu 'besplatnu' reklamu za Matu Rimca i 'njegov' automobil, portal teleskop.hr završio je benignom konstatacijom: „Zanimljivo je da nije objavljena službena informacija koliko je Rosberg platio svoju Neveru“.

Na tu zadnju rečenicu u članku, plaćenim reklamama planetarno predstavljen kao izumitelj i dični hrvatski muž, Mate Rimac, reagirao je primjereno svom habitusu – kao snaha u Šumi Striborovoj Ivane Brlić Mažuranić. Još jednom, pokazao je supstrat personaliteta, odnosno, karakter razmaženog mezimca iz obitelji lopovskih skorojevića – što, izvan razumne sumnje (beyond reasonable doubt), jesu njegovi otac Ivan i majka Zdenka:

„Odite pitajte Pagani ili Koenigsegg (ili Bugatti) da vam daju informacije koliko im pojedinačni kupac plati za auto, smeća jedna lešinarska“, na Facebooku, prosiktao je najveći hrvatski blefer i pseudo kolos ovdašnje pameti, Mate Rimac.

Pritom, kako i priliči arogantnim potomcima kriminalnih obitelji, ignorirao je činjenicu da informacije o stanju 'njegove' imovine imaju pravo znati svi dionici 'projekta', a pogotovo porezni obveznici Europske unije koji su, zahvaljujući sumnjivim motivima posrednika, Familiji Rimac osigurali više milijardi kuna poticaja za malo korisne poslove i još manje vrijedno reklamiranje 'državnih postignuća'.

Da je Hrvatska toliko poticaja uložila u proizvodnju namještaja od slavonskog hrasta i ličke bukve, na primjer, imala bi nemjerljivo veću korist. Za zajednicu u cjelini, dakako, a ne za gospodarske „lešinare“ koji su premrežili Hrvatsku. Naime, za proizvodnju namještaja, Hrvati imaju najbolju sirovinu u Europi, obnovljiv izvor 'besplatne' energije, industrijsku kulturu i druge komparativne prednosti koje bi omogućile dizanje zaposlenosti s 30 na 50 tisuća ljudi. Koliko ih je u ovoj industrijskoj grani bilo 80-ih godina prošlog stoljeća. 

Djeca ne smiju snositi posljedice zbog zlodjela njihovih roditelja

Notorno je kako za zlodjela roditelja ne smiju biti osuđivani njihovi potomci. Dakako, pod pretpostavkom da i sami nisu uključeni u zločin. Da, na primjer, kriminalno stečen kapital nisu uložili u vlastiti posao. A Mate Rimac je učinio upravo to. Kao mali lešinar, prvih deset milijuna kuna – koje mu je otac mogao dati jer je besramno pokrao poslovnog partnera – uložio je u 'biznis' koji je imao za cilj „jednim udarcem ubiti dvije muhe“. S jedne strane zadovoljiti svoje ekstravagantne želje – imati bijesan auto vlastita imena, a s druge strane – na lažnoj premisi kako se radi o izvanrednom projektu vrhunskog izumitelja – rebrendirati imidž Familije Rimac.

Za fantastičan virtualan uspjeh koji je pritom postigli, treba im čestitati. Ne samo da su skrenuli pozornost s kriminalnog načina prvobitne akumulacije obiteljskog kapitala, nego su sina, u Hrvatskoj, uspjeli nametnuti kao vrhunskog izumitelja, mada – nakon što je, kao dječak, predstavio nikom potrebne 'rukavicu' i 'retrovizor' – ništa novo izumio nije što bi svekolikoj javnosti poznato bilo. Ako se ne misli na, ukradenim novcem, financiranu kolektivnu pamet obrazovanih stručnjaka vidljivu u automobilu čije stvaranje potpisuje pseudoizumitelj i kolosalni blefer Mate Rimac.

Mada izbjegavam reagirati na prepotentne istupe impotentnog hrvatskog 'izumitelja' – jer bi neupućeni mogli pomisliti kako je u pitanju istup nekog gubitnika usmjeren na klevetanje „mlade hrvatske gospodarske nade“ – ovaj put to činim kako bih hvalisavcu bez pokrića i klevetniku novinara uputio poruku:

„Imaj u vidu činjenicu da nema tih marketinških trikova koji mogu prikriti istinu kako 'svoj biznis' razvijaš ukradenim početnim kapitalom, suspektno dobivenim poticajima i tuđim intelektom. Zbog toga, spusti pogled, bježi od javnosti, budi tih i čekaj da vrijeme učini svoje. Pritom, moli Boga da Hrvatska ne postane pravna država sve dok narod ne zaboravi kako si postao to što jesi – lešinar.“