OVIH dana, nije samo snijeg u zraku... to je i ljubav! No, za razliku od snijega, ljubav je ta koja bi trebala biti sveprisutna, a ne samo određenih dana u godini, kao što je Bog dio nas, uvijek, a ne samo oko Božića!

No, mi smo ti koji, u određenom vremenu, stvaramo euforiju oko nečega. Postajemo nešto što nismo inače, predani vjernici i odani ljubavnici. Smisao života je živjeti jedno i drugo, svaki dan.
O ljubavi se piše, analizira ju se i proučava. Traže se odgovori na pitanje kako izgleda savršena, prava, ona 'sudbonosna' ljubav!

Ljubav se osjeća! Ako nema osjećaja, nema ni ljubavi. Ako mi ne osjećamo voli li nas netko, kako nas bilo tko drugi u to može i treba uvjeriti?!

U 'potrazi' za odgovorima ide se u krajnosti, od toga - koji nam astrološki znak najbolje odgovara za partnera? do toga - kada ćemo se vjenčati?

Najvjerojatnije će sada mnogi biti razočarani ali, odgovore na ta pitanja, zapravo, moramo znati sami. Oni leže u nama. Naime, ljubav nema veze sa astrološkim znakom. Ljubav je energija i osjećaj koji se uz nekoga razvija. To je ona 'kemija' koja se treba pojaviti .

Na pitanje - kada ću se udati?, odgovor je jedan i jedini: kada osjetite 'kemiju' s osobom koja je uz vas, bila ona Djevica, Ovan ili Škorpion, ma koliko vam netko davno rekao kako ćete se udati za Blizanca! To su predrasude i zablude jer, nitko od nas nije 'samo' Blizanac niti bilo koji drugi astrološki znak.

Naš karakter je puno složeniji i temelji se na utjecaju puno toga, od Ascedenta, koji je zadužen za onaj prvi dojam koji ostavljamo na druge, do aspekata planeta koji se, bez obzira na astrološki znak u kojem je ta naša ljubav rođena, mogu naći upravo u tom podznaku.

Astrologija nema odgovor kada ćemo se vjenčati, ona ukazuje na vrijeme kada netko može ući u naš život, a što će od te veze biti, ovisi isključivo o nama! Ništa nije određeno i ne treba se sa predviđanjima, kada i kakav će on/ona biti, povoditi niti opterećivati.

Ljubav je osjećaj povezanosti sa nekom osobom. To je energija koja ispunjava i nas i nju. To je osjećaj o nazočnosti voljene osobe, i kada nije uz nas. Kad nas se ne moramo 'tjerati' neka mislimo na nju nego je ona dio naših misli! Kad se uz nekoga osjećamo sretno, a ne nesretno! Ljubav je jednostavno dio nas. Teško je to spoznati ali, ljubav je kao i vjera!

Rodimo se i odgajaju nas da vjerujemo. Netko manje, netko više vjeruje. Oni koji manje vjeruju, s vremenom osjete posljedice njenog nedostatka, a oni koji žive u vjeri, ne postavljaju si pitanje: voli li nas On?! Tako je i sa ljubavlju, onaj tko je odgajan i 'njegovan' s ljubavlju, zna taj osjećaj dok oni koji nisu, vječno su u potrazi za njim.

Upravo jedno od najčešćih pitanja je - Voli li me on/ona?! Samo je jedan odgovor - Ako mi to moramo pitati nekoga drugoga, onda nas ne voli!

Ljubav se osjeća! Ako nema osjećaja, nema ni ljubavi. Ako mi ne osjećamo voli li nas netko, kako nas bilo tko drugi u to može i treba uvjeriti?!

Često kažemo - Ljubav je komplicirana!

Kad i nađemo ljubav ne vjerujemo svom osjećaju kako je to - to jer nam toliko toga kod nje ne odgovara, nije savršena! Kažu, savršena osoba ne postoji. Ali, za nas, savršena je ona osoba uz koju se osjećamo voljeno.

Ne, nije komplicirana ljubav, mi smo komplicirani pa i nju zakompliciramo. Ono čega moramo postati svjesni jeste naš karakter. Moramo upoznati sebe - što volimo, što ne volimo. Moramo osvijestiti način na koji volimo i što očekujemo od drugih. Upravo tu nastane prvi problem nakon zaljubljivanja - naša očekivanja! Mi očekujemo da osoba, osim što osjeća kao mi, treba misliti kao mi, imati istog slobodnog vremena kao mi ili da smo joj jedini prioritet kao i ona nama.

To je problem! Nismo isti, samo je osjećaj i 'zakon' ljubavi isti za sve! Različiti smo jer svatko ima svoj karakter. Nije istina da netko voli drugačije. Ne, svi mi volimo na isti način ali način na koji pokazujemo ljubav, različit je. Ako nam se način, na koji netko ne pokazuje svoju ljubav ,ne sviđa, to je naš problem. Očito nama treba 'pokazivanje' više od toga kako se uz nekoga osjećamo.

Prvo moramo naučiti voljeti sebe i prihvatiti sebe sa svim svojim karakternim osobinama jer, ako nešto sami ne volimo kod sebe, kako očekivati da netko, to, zavoli u nama. Srodna duša je upravo to, drugi dio nas i često se traga za njom kao za nekakvim 'savršenstvom'! Ona je savršena točno onoliko koliko smo mi savršeni sami sebi, zato ju i ne možemo prepoznati jer, često se ne sviđamo sami sebi .

Kad i nađemo ljubav ne vjerujemo svom osjećaju kako je to - to, jer nam toliko toga kod nje ne odgovara, nije savršena! Kažu, savršena osoba ne postoji. Ali, za nas, savršena je ona osoba uz koju se osjećamo voljeno.

Ne samo u današnje vrijeme, postavljana su pitanja - je li osoba lijepa, pametna, bogata… jer je, nekima, to bilo važnije od osjećaja. Pristajalo se na gaženje preko samoga sebe jer bi taj, netko, možda dobro 'stajao' uz nas! Međutim, ne postoji savršena osoba, postoji savršen osjećaj!

Ostaje pitanje - a što je sa sudbinom?! Sudbonosna nam je svaka osoba koja nam promijeni život, koja nas nauči kako se u nekakvom odnosu želimo ili ne želimo osjećati, ona koja nas osvijesti gdje smo do sada griješili i otvori put ...nama namijenjenoj ljubavi !

A astrologija? Ona služi da upoznamo svoj karakter i karakter voljene osobe jer, samo tako možemo znati hoće li nam ljubav, uz nju, biti svaki dan ili samo na ...VALENTINOVO !