Učili su me da, 'tko laže taj i krade, a tko krade taj je lopov' i nekako mi je to ostalo kao prijetnja da se ne daj Bože ne usudim nešto slagati. Tko zna kud bi me to dovelo.

U vrijeme moga djetinjstva nije bilo telefona, ok, bilo je, ali ne u našoj kući, možda jedan ili dva u selu, a o mobitelu i prikazu broja da ne govorim.

Ne bih rekla da je to razlog ali mislim si, možda zbog toga nisam naviknuta na laž, odnosno nisam svjedočila ničijem laganju kao današnja djeca pa se njome ne znam ni koristiti.

Naime, svi mi, 'pravi' roditelji, učimo djecu od malih nogu neka ne lažu... da se mora priznati sve što se napravi i odgovarati za svoja djela i nedjela, a sve gledam kad god zazvoni kućni telefon i dijete se javi vičemo... reci da nisam kod kuće!

Eto, to recimo nije uopće laž... to se smije... to je samo izbjegavanje neke tamo dosadne tete koja nas je poželjela čuti baš u vrijeme omiljene nam sapunice... i da, to je opravdano. To nije ništa strašno... pa to su sitne laži, nitko nije povrijeđen... jer teta ne zna istinu. Nije da se nama s njom ne priča, ali sapunica nam je važnija od nje.

Ona misli da nismo kod kuće, ne znajući da jesmo, a što ne zna i ne boli...

I tako to krene... malim slatkim lažima kojima se, Bože moj, svatko od nas ponekad koristi. Ne iz loše namjere, nego iz svoje koristi.

Onda to isto naše dijete, koje nas je par puta moralo zatajiti, obraniti i spasiti od neželjenih nam situacija, s vremenom počne koristiti te iste metode, ne videći u tome ništa loše.

U početku to budu ocjene, koje zataji, onda pušenje, za koje tvrdi da je samo 'pridržao' prijateljevu cigaru, pa alkohol, lažući da je popio samo čašu bambusa, a ne njih šest, ili tuču, u kojoj je samo branio slabijeg, a ne bio vođa pobune...

Samo jedna laž je dovoljna da baci sumnju na sve dotadašnje istine...

I onda... završi u politici...

Šalim se!

Sve u svemu, laž je nešto što izgovaramo, ne da bismo zaštitili druge od istine, nego da bismo zaštitili sebe od njihove reakcije na istinu.

Nije istina da ih ne želimo povrijediti - pa zato šutimo, istina je da se zapravo bojimo biti loši u njihovim očima.

Tako to krene... sitnim lažima k sitnijim nedjelima, koje onda prikrivamo velikim lažima. I sve zato jer smo vidjeli da se to smije i da u tome zapravo nema ništa loše, da nema nekih većih posljedica.

Kažu, samo jedna laž je dovoljna da baci sumnju na sve ostale istine...

No, u današnje vrijeme sumnjamo u sve i svakoga bez obzira jel' uhvaćen u laži, ili nije. Neka zanimanja, u startu,  predodređena su za 'lažove', a u njima će većina rečenog bit laž. Razlikuju se samo po tome tko u trenutku 'demokratskih' izbora ima više onih koji u te laži vjeruju i ništa drugo.

Svjesni toga ili ne sami biramo buduće 'lažove', a što drugo, s vremenom, oni mogu postati nego lopovi, jer, lakše je postati ono u što narod vjeruje nego ih razuvjeravati.

Nitko više ne vjeruje kako postoji puno istine u obećanjima. Zbog toga pobjeđuje onaj koji svoje sljedbenike uvjeri kako laže manje od drugih.

Nitko više ne vjeruje kako postoji puno istine u obećanjima. Zbog toga pobjeđuje onaj koji svoje sljedbenike uvjeri kako laže manje od drugih.

Tužno je to... svi se bore za nekakvu visoku poziciju. Zaslijepljeni svojom ambicijom, prestaje im biti bitno to što će ih, za koju godinu, strpati u isti koš s prethodnicima. Nisu svjesni kako su oni 'gore', za nas 'dole', svi isti ... lažovi, kojima smo u početku vjerovali. Ili jesu svjesni, ali unatoč tome žele biti 'gore'.

Mijenjaju svoj obraz za 'uspjeh' na određeno i prezir na neodređeno vrijeme.

Nema toga za kim se neće 'pljuvati' - s argumentima i bez bnjih. Dovoljno je da procuri nekakva vijest, bolje rečeno trač, na pravom mjestu u pravo vrijeme i gotovo... lažov je, lopov je... Nema tu provjeravanja jel' to istina ili nije.

Danas sve ovisi o karakteru onoga tko uređuje portal ili tisak, a ne o karakteru onoga o kome se piše.

Ne pomaže nakon toga ni kunjenje, 'Nisam kriv majke mi' ... ma koliko u djetinjstvu dobar bio i učili ga poštenju. Nema toga tko bi mu obraz spasio. Zaboravi se ona poštena 'familija' iz koje je potekao i rodno selo koje ga je kao 'dobričinu' poznavalo...

Mijenjaju svoj obraz za 'uspjeh' na određeno i prezir na neodređeno vrijeme.

Kaže se 'ženu i kravu uzmi u svom selu', iz znanih nam razloga... Prema tome, ako biramo političara iz svog 'sela' na kraju ispada da je cijelo selo, koje je iza njega stajalo, na istom principu laganja odrastalo.

Jednostavno, kada dođe vrijeme da se nekoga miče, nije važno jel' istinu govorio, nego za koga nije htio lagati, jer i tako uvijek bude kažnjen samo onaj tko je neposlušan.

Ako lažeš nije dobro po tebe, ako ne lažeš nije dobro po druge. Nekima će pak reći - Ako ne lažeš, nije dobro za tebe, a ako lažeš nije dobro za druge.

Kako god se uzme, danas biti iskren i nije nekakva vrlina, čak bi se moglo kazati kako je to nedostatak snalaženja u borbi za opstanak.

Nitko, čak ni tuđoj muci, ne vjeruje jer, bit će da je i ona postala lažna u ovoj 'idili od života'. Valjda da bi opstali lažemo kome je od nas teže.

Da kažemo da nam je dobro...bil' nam vjerovali ?!