Kažu da jedna od definicija ludila je - uporno pristupati problemu na isti način, a očekivati drugačije rezultate!

Po toj definiciji i po ovome što nam se nudi za izbor na nadolazećim izborima, 'opamećivanje' nije ni na vidiku.

Što ja znam, da nisam došla k' pameti nakon što me svaka greška skupo koštala i ja bih se sada pitala - kuda ide ovaj svijet!?

Ako si 'prav' u glavi i srcu, dobro ti je ma gdje bio i s kim bio... slobodan si i u zatvoru. Ako nisi 'prav', zarobljen si i na slobodi.

No, srećom, shvatih da se u životu uvijek vrati ono što si sam odasalo. Da ti rodi ono što si posijao, il' ne rodi jer se oko istoga nisi brinuo.

Nema onoga tko za svoje neće odgovarati, a tko to osvijestio nije, neka se i dalje nad tuđim greškama zgraža i tuđe postupke osuđuje, dok se za svojima nema vremena baviti, a upravo mu se po njima…sudbina piše!

Ne zna svatko da se čovjek presudom kažnjava, a istinom oslobađa, ni da se pravda srećom za tuđim mišljenjem ne povodi nego svoje zakone ima. Kada bi to znao, svatko bi se sretan budio i svojim se poslovima bavio.

Nažalost…  nit' je tako niti ima šanse da se svaki čovjek osvijesti, jer nije svakome svjesnost namijenjena, već mu je namijenjeno da svojom nesvijesti druge opterećuje.

Eto recimo političari… to su osobe koje nisu svjesne svoje nesvijesti, a narod vjeruje da je zapravo ta nesvijest super stanje jer su oni kao naučeni i školovani i samim time adekvatni da odlučuju o sudbini onih koji sami o sebi ne znaju odlučivati. Oni su kao 'glava kuće' koja misli o svojim 'nejakim' ukućanima, jer tata zna najbolje, nema veze jel' pametan ili nije, on je tata!

No, brate mili, svaki ukućanin odraste samo u ovoj našoj državi masa ostaje na nivou dječjeg vrtića.

Tako valjda mora biti… svatko je dobio baš takvu pamet kakva mu treba, prema toj pameti djeluje i po tim djelima… život mu je osuđen!

To je sudbina… Ne tamo nečijom odlukom vođena nego svojim djelima privučena.

Što me briga tko je koliko ukrao, sebi je ukrao… što priča i koliko laže... sebi laže… tko je za što zakinut nek' se pita koga je nekad zakinuo… tko je prevaren, koga li je prevario…

Evo, stalno slušam ili čitam na 'statusima'  (zidu 'pameti' na fejsu) nadanja tipa: 'Živim za dan kada će mi se dobro dobrim vratiti!'

Ok, slažem se s tim načinom utjehe, a i tom tvrdnjom da se dobro dobrim vrača, samo mi nije jasno, kako oni koji su u 'zlu' ne prepoznaju taj isti 'zakon svemira' ili ti bumerang da im se zlo nečim davno odaslanim, vratilo!

Nikada zlo ne dođe u obliku koje smo odaslali nego dođe kroz osjećaj koji smo nekome prouzrokovali, ili nepravdu koju smo nekome nanijeli. Naravno da ona neće doći od iste osobe niti za isto djelo ali će doći taj osjećaj nemoći, tuge ili gubitka.

Problem je što nitko sebe ne vidi, što je svatko sebi najbolji, najpravednji najpošteniji… Malo sutra!

Da smo takvi kakvima se zamišljamo, bili bi svi sveci!

Kako je meni po mojim zaslugama tako je brate tebi po tvojim…a ne po 'susjedovim' ili 'ministrovim'! Ne dobije netko otkaz zbog direktora nego zbog sebe…

Ukoliko u određenoj situaciji netko drugi prouzrokuje ono što nas 'dopalo'... u konačnici, uvijek je po nas dobro jer će nam se kroz drugi oblik vratiti zasluženo.

Priznajem samo nagradu ili kaznu od Onoga gore. On točno zna koja veličina kome odgovara i za čega mu je namijenjena.

Najteži je zapravo put do te spoznaje…

Za svaki svoj postupak dobijemo ili kaznu ili nagradu, ali nikad u vremenu u kojem se nadamo niti onako kako priželjkujemo.

Priznajem samo nagradu ili kaznu od Onoga gore. On točno zna koja veličina kome odgovara i za čega mu je namijenjena.

Pogledajmo oko sebe… što imamo?!

Eto, mi smo dobili ovu kaznu i nema tko je nema. Svaka kazna je osobna ma koliko kolektivna izgledala. U našoj obitelji svatko od nas četvero s ovim se nosi kako mu je namijenjeno. U istoj situaciji mi smo različiti… različito se osjećamo i različito ju podnosimo. Naime, život nam vraća na osobnoj, a ne na kolektivnoj razini.

Ako si 'prav' u glavi, u srcu, dobro ti je ma gdje bio i s kim bio… slobodan si i u zatvoru… ako nisi 'prav', zarobljen si i na slobodi, na razne načine.

Tako će biti i sa svakim pojedincem u državi…

Glasali mi za 'Tepavca' ili 'Barbaru' biti će nam kako smo si sami svojim izborom 'smjestili'.

Sve što imamo ili nemamo, sve što nas čeka na to smo svojim postupcima i odlukama osuđeni.

Koliko dugo?!

Dok se tom spoznajom ne oslobodimo!

Dakle, vođeni tom spoznajom uopće se ne bi trebali bojati, bar nekolicina nas od 16 posto kako će nam biti u ovoj ili narednih par godina na koga već budemo osuđeni da nam bude 'tata' ili ned'o Bog 'mama'… jer mi smo htjeli pridonijeti promjenama u našoj 'kući'.

Mi smo dovoljno odrasli da shvatimo kako je potrebno ipak promijeniti način da bi došli do drugačijih rezultata tko to nije… bit će mu ludilo!