Ovih dana pažnju, ne samo lokalnih, medija privukli su organizirani prosvjedi protiv – 13 godišnjeg djeteta! Takvo što nije moglo ostati „mala seoska priča" belišćanskog prigradskog naselja Bocanjevci, već su priču, kao kuriozitet, skandal, pokazatelj nebrige društva za odgoj djece – ovisno od medija do medija – dotakli svi važniji hrvatski mediji. Ukazala se i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić.

"Klinjo" je počeo „ozbiljnije operirati" s jedanaest godina a u samo dvije godine izvršio je preko dvije stotine krađa, provalnih krađa, otuđenja tuđih stvari (motornih vozila) pljački...

I došla voda do grla svim stanovnicima seoceta pa se dvadesetak obitelji na čelu sa župnikom vlč. Nikolom Kerčovom okupilo na prosvjed protiv, kako rekoše, „neizdrživog terora." Vele da je dobro instruiran jer nikada nije otuđio vrijednost veću od 1000 kuna pa su oštećeni uvijek upućivani na privatne tužbe. S policijom izbjegava susrete, a roditelje nitko „ne dira" jer se oni koji bi po funkciji i pozivu trebali nešto poduzeti pribojavaju kako bi se njihovo djelovanje moglo okarakterizirati kao usmjereno prema i protiv pripadnika nacionalne manjine jer mali je Rom. Bocanjevčani su posebno ljutiti na Centar za socijalnu skrb u Valpovu, a nemaju više vjere ni u sustav.

Karakter i osobnost se razvijaju od najmlađeg doba

Ljudski život se sastoji od četiri ključne faze koje nisu jasno odijeljene pa, kao boje u spektru imaju i nijanse. Te faze su: imitacija, negacija, afirmacija i stagnacija.

U fazi imitacije, koja obuhvaća razdoblje od rođenja do pred puberteta, djeca su podložna „nametnutim" uzorima: roditeljima, tetama u vrtiću, učiteljicama i učiteljima u školi, susjedima. To je razdoblje kada „moj tata je najjači, moja mama je najljepša!" U toj fazi najvažnije je ponašanje i odgojna „taktika" roditelja a presudne su prve tri godine djetetova života.

U fazi imitacije, koja obuhvaća razdoblje od rođenja do pred puberteta, djeca su podložna „nametnutim" uzorima: roditeljima, tetama u vrtiću, učiteljicama i učiteljima u školi, susjedima.

U drugoj fazi, pred i pubertetskoj pa sve do adolescencije, djeca se počinju sukobljavati s ranijim uzorima (pa „tata i nije najjači, a mama nije najljepša") i identificiraju se, odnosno ideal im postaju idoli koji za koje se ne odlučuju razumski, već pod utjecajem veće ili manje skupine uglavnom vršnjaka a najčešće iz masmedijima usmjerene „ponude" idola. Ovim dvjema fazama zajedničko je učenje i stjecanje iskustva - organizirano, svjesno ali i ono usputno, nesvjesno.

Treća faza je od prijelaza iz adolescencije u afirmaciju i, kasnije, kao zrelost, traje najdulje – sve dok smo sposobni i željni, dok imamo motivaciju i cilj a područja afirmacije pojedinca kao osobe su različita i makar nekoliko ih je istovremeno međusobno uskladivo.

Stagnacija, kao posljednja faza, kreće smanjivanjem motivacije do njenog potpunog nestanka i umiranja.

Loši uzori i nikakav odgoj

Očito je „Klinjo" u fazi imitacije imao i ima loše uzore te nije obuhvaćen oficijelnim odgojnim procesom i mehanizmima, a pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, u prvom redu zabrinuta zbog trenutne situacije koja je po njoj istovjetna „atmosferi linča" u svojem priopćenju veli :

"Budući da zbog zaštite djetetovih interesa ne možemo komentirati konkretnu situaciju, odgovor na vaše pitanje načelne je naravi. Ako dijete iskazuje složene probleme u ponašanju, kao što je činjenje kaznenih djela, to ukazuje na ozbiljne propuste u njegovu odgoju i zadovoljenju njegovih emocionalnih potreba. Ozbiljni poremećaji u ponašanju djece ne razvijaju se preko noći, njihova težina i učestalost ukazuju na dugogodišnje probleme i niz propusta u ranim intervencijama, odnosno na neadekvatno postupanje odraslih osoba koje su dužne o djetetu skrbiti kada ono tek počne iskazivati poteškoće u ponašanju. U slučaju da roditelji nisu dovoljno kompetentni u odgoju, institucije su im države dužne pružiti potrebnu pomoć, a djetetu adekvatne mjere zbrinjavanja, podrške i odgoja u prevladavanju teškoća. Državu na te mjere obvezuje i Konvencija o pravima djeteta...”

Stanovnicima jednog brodskog naselja sve ovo zvuči poznato. Naime, učestale krađe iz automobila, sa stubišta, podruma i iz stanova koje je, prema nekima od oštećenih, počinila te i dalje nesmetano čini obiteljski povezana skupina dječaka, u spomenute stanovnike unijele su rezignaciju i zabrinutost „je li sve na oku" i „je li sve dobro zaključano" koja im je pokvarila raniju opuštenost do mjere da ih uz jutarnju kavu sa susjedima više ne iznenađuju vijesti o nekoj novoj krađi bilo bicikla, bilo dječjih kolica, novčanika, putovnice ...

Brodski klinci, na koje se ovo odnosi, čak s određenom dozom nekog čudnog ponosa, govore o više stotina prijava protiv njih i njihovih roditelja. Brođani (za sada) ne prosvjeduju.