Birači najjače oporbene stranke nisu se ni počeli oporavljati od dozlaboga (po)grešnog tretmana svojih vračeva i šamana, a najjača stranka, (ups! - partija) u vladajućoj konjunkturi profesionalnih političara i lezilebovića, egzemplarnih neznalica i arogantnih napuhanaca, iako utemeljena na vjeri u materijalizam, ili baš zato, svoje birače dovela je u stanje zombijevske transcedencije pa, i jedni i drugi, pred lokalne izbore imaju problem - kako, svatko svoje, i ponekog tuđeg, podići iz te posvemašnje letargije, razočaranosti, apatije, beznađa, i dobiti ih makar na jedan dan. Ne bilo koji i ne bilo kakav.

Dan za koji i od kojeg žive

Njima je svejedno. Recept im je uvijek isti. Napravi ogradu, napucikaj paščad jednu na druge i neka laju, neka se kese jedni drugima, neka reže.

Dan je to za koji političari žive i od kojeg, i doslovno, žive. Izbori. Ovaj puta lokalni. To znamo iz opće političke i demokratske kulture. Ne iz onoga što i kako govore političari. Još manje iz onoga što i kako to čine.

Njima je svejedno. Recept im je uvijek isti. Napravi ogradu, napucikaj paščad jednu na druge i neka laju, neka se kese jedni drugima, neka reže. Ograda je tu. Vjeruju u kontrolu, vlastite sposobnosti manipulacije, snagu zaustaviti sve ako im se i kada im se prohtije. Vjeruju, a ne znaju, koliko može izdržati i hoće li i kada će ograda popustiti.

Arsen Bauk, umjesto reformom državne uprave, bakće se Milom Budakom u Slavonskom Brodu. A Budak, ministar u kvislinškoj Pavelićevoj vladi i književnik, nije pitanje samo jednog mjesta pa bilo ono i veličine Slavonskog Broda, već pitanje prave mjere stvari. Kao što ni vukovarska ćirilica nije pitanje Vukovara, već odnosa Hrvatske prema žrtvi i stradanju Vukovara. Država koja, unatoč prekobrojnoj administraciji na svim razinama, nema administrativni kapacitet za potrebe i situaciju ulaska u Europsku uniju pa mu reforma sustava uprave treba biti ispred Budaka i ćirilice.

Željko Jovanović, bio Srbin ili ne, i u jednom i u drugom slučaju posve je irelevantan. Ali kao ministar u aktualnoj vladi umjesto da je ozbiljno ušao u sraz s okoštalim sustavom obrazovanja potpuno neprilagođenim razvojnim potrebama Hrvatske, sustavom stvorenom samo za produciranja regruta za zavod za zapošljavanje i raseljavanje hrvatske mladosti, sustavom u kojem su športski klubovi i udruge građana privatne prćije nezasitnih pojedinaca financirane iz zajedničke nam blagajne, također doprinosi raspirivanju najnižih strasti, ali i ozbiljnoj upitanosti o njegovim stvarnim namjerama sudjelovati u partijskom ideologiziranju hrvatskog društva.

Kampanje su bile i bit će atak na psihu birača

Kampanje su bile i bit će atak na psihu birača. Ni u tom svjetlu nije ostarjela „Divide et impera!" jer psihologija granice, zidova i međa uvijek se pokazivala uspješnom.

Fitilj ufitiljen tamo nekim modulima, odbijanjem Frane Piplovića zbog diplome na ćirilici baš u vrijeme dok se, nȁzōr, ovo hrvatsko pismo uvodi u srpski Vukovar, Mile Budak kao armaturna nit, pa sve tinja, pa se rasplamasa, i „bratoubilačkim ratom" u versih Zorana Milanovića zasvijetli mrakom do nevida jednih i drugih - i korak smo do cilja!

Kampanje su bile i bit će atak na psihu birača. Ni u tom svjetlu nije ostarjela „Divide et impera!" jer psihologija granice, zidova i međa uvijek se pokazivala uspješnom. Osobito u situacijama kad je društvo u letargiji, polusnu iz kojeg se građani najradije ne bi probudili jer je sve manje nade da će drugo jutro biti doista drugo ne samo po redu brojanja.

Kad je Linićev tor prazan, njiva pusta, tvornice oronule, a na stolu samo mrvice, kad nekoga tko ima značajan udio zastupnika u Hrvatskom saboru, kao što je slučaj sa strankom koja drži, za ovakav trenutak, najznačajniji resor u Vladi i respektabilan broj šefova najvažnijih javnih poduzeća, koja ima osobu zamjenika premijera a podupire ju tek nešto više od jedan i pol posto građana,kada se udio onih koji nemaju povjerenje u Vladu približava kvalificiranoj većini - znaju politički stratezi i njihovi gurui za medije - vrijeme je zabiti kolac, podići ogradu, utvrditi se i sebe braniti napadajući druge. Iskustvo je to granice i višestoljetnog života uz granicu.

Najjača utvrda

A iskustvo stoljeća koje je iza nas, stoljeća s najvećim podjelama naučilo nas je kako nema veće i jače utvrde od idejne i ideološke. I nema jače podjele od ove. Nedavna ocjena Hrvatskog helsinškog odbora govori da „hrvatska javna scena iz dana u dan sve više izgleda kao arena prepuna netolerancije i mržnje, umjesto da se zemlja usmjerava prema vrijednostima europskog demokratskog društva, prožetog tolerancijom i dijalogom". Nitko normalan, uvjeren sam, ne može se zakleti kako je to slučajno.

Ne vjerujem kako ne znaju što rade. Ne vjerujem da je Milanović toliko glup da bi javno, pred kamerama, izrekao nešto u što nije siguran, nešto što nije tragikomično kao „Vi mast trast as" već samo tragično kad to osoba u njegovoj funkciji kaže. Finska nije imala građanski rat. Vrong, rekla bi Zadranka Mare. Hrvatska je imala građanski rat. Takvu blasfemiju može izreći samo onaj tko, ili ne poznaje nedavnu povijest vlastite države za čije bi se interese trebao zalagati, ili onaj tko o Hrvatskoj kao „slučajnoj državi" nimalo slučajno ne govori.

Reakcije koje trebaju izazvati reakcije

Iskreno se nadam kako preostalo vrijeme do izbora političari s područja Brodsko-posavske županije neće iskoristiti pa na „Av!" iz jednog dvorišta odgovoriti s „Av! Av!" iz svojega, već da će ponuditi nepatvorene i realne programe koji će doprinijeti uzdizanju ove županije s pozicije koja ne jamči opstanak u ligi.

Razumljiva je reakcija HVIDR-e RH koja je odmah izdala priopćenje u kojem kaže:

- Neprihvatljivo je da premijer jedne države koja je pretrpjela agresiju tih razmjera, a koju definiciju i činjenicu je prihvatilo i Vijeće Europe, može javno iznijeti takvu tvrdnju te agresiju pretvarati u građanski rat i tako činiti nemjerljivu štetu vlastitom narodu i državi koju predstavlja.

Razumljivi su komentari na forumima koji govore:

- To što se on smucao Europom dok je trajao Domovinski rat i gradio karijeru,dok smo mi bili u rovovima, ne znači da fašističke agresije na Republiku Hrvatsku nije bilo.

Razumljivo je i priopćenje s izvanredne tiskovne konferencije Povjerenstva za hrvatske branitelje brodskog HDZ-a u kojem predsjednik te stranačke sekcije Damir Princip, u bitnome, kaže:

- Milanović je pljunuo na 15 tisuća poginulih hrvatskih branitelja i civila, pljunuo im je na grobove sastavljajući listu na kojoj će se naći ljudi, koji će preko leševa mrtvih branitelja, zarađivati 4 000 eura mjesečno. I nakon toga pita:

- Što onda za Milanovića znače oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču? I dali to on možda najavljuje povlačenje tužbe protiv Srbije za genocid koju je Hrvatska podnijela u srpnju 1999. godine? Pa izričito:

- Od Milanovića zahtijevamo trenutnu i neopozivu ostavku!

"Av! Av!" na "Av!", a može i obrnuto

Koliko god Milanovićeva izjava bila važna i, kao takva, činjenica preko koje se ne može prijeći, uz sve prethodno, čini se, njome su vladajući dotkali  i predizborni štof svojih konkurenata za vlast u gradovima, općinama i županijama. Da, i za broj predstavnika u Europskom parlamentu. Iskreno se nadam kako preostalo vrijeme, do izbora, političari s područja Brodsko-posavske županije neće iskoristiti pa na „Av!" iz jednog dvorišta odgovoriti s „Av! Av!" iz svojega, već da će ponuditi nepatvorene i realne programe koji će doprinijeti uzdizanju ove županije s pozicije koja ne jamči opstanak u ligi.

PDF Dokument

Priopcenje HDZ-ovog povjerenstva za branitelje.pdf