Onaj tko je ponizan i zahvalan za sve takve Božje darove, stvara raj na zemlji, mir, blagostanje ovdje i sada. Premda su ova Božja načela duhovne naravi i ne možemo ih vidjeti, stvarnija su nego sve opipljive stvari oko nas.
Kako
bi naš svakodnevni rad bio koristan, uspješan, kako bi postepeno došlo do poboljšanja
naše svakodnevnice, moramo početi uvoditi promjene na samom sebi.
'Najveći prijatelj istine je vrijeme, njen najveći neprijatelj je predrasuda, a njen stalni pratilac je poniznost' (Charles Caleb Colton).
Ako
nam nije dobro, a vrlo često nije, moramo razmisliti o promjenama, a jedna od
takvih promjena jeste naučiti kako biti ponizan.
Vrlo
brzo, uočiti ćemo kako nas poniznost nagrađuje.
Osobni
ego je ono što većinu nas određuje kao svoje 'ja'. To je ono što mislimo da
jesmo. U tome su sadržani načini našega svakodnevnog izražavanja, kojima mi pokazujemo
svoje stavove o sebi.
Osobni
ego određuje se našim izgledom, postignućima, onim što imamo, onim što jesmo i
što činimo.
Taj
ego može biti sklon nadmetanju, može se osjetiti povrijeđenim, razljutiti se
kad ne dobijemo ono što želimo….
Naš
ego želi se osjećati važnim, želi biti u pravu, imati sve pod kontrolom i
pokušava nas uvjeriti kako samo ljudskim naporom rješavamo probleme.
Često
ne vidimo potrebu da potražimo i pomoć …
Možda
ovo opisuje dio naše ljudske prirode, ali u nama postoji i iskrica božanskog.
Onaj
tko se oslanja na vlastitu mudrost,moć, ljepotu, sposobnost ili novac, rijetko se osjeća siguran.
Onaj
tko je ponizan i zahvalan za sve takve Božje darove, stvara raj na zemlji, mir,
blagostanje ovdje i sada. Premda su ova Božja načela duhovne naravi i ne možemo
ih vidjeti, stvarnija su nego sve opipljive
stvari oko nas.
Danas
je poniznost u suvremenoj zapadnjačkoj kulturi značajno zapostavljena. Često se
misli da je poniznost karakteristika samo slabih, siromašnih i religioznih
ljudi i da nas u stvarnom svijetu neće odvesti daleko.
Još uvijek znatan dio javnosti ponos, agresivnost,
aroganciju i oholost drže ljudskim vrlinama, iako, vrlo često, takve osobe u nama stvaraju
nemir i nezadovoljstvo. S druge strane na poniznost, koja privlači ljude, gledaju kao na ljudsku slabost.
Možda
ne razumijemo dovoljno značenje
poniznosti, jer često poniznost
izjednačavamo sa samoponižavanjem ili osjećajem manje vrijednosti, što uopće nema veze s poniznošću.
Većina
istinski velikih ljudi kroz ljudsku povijest ( Albert Einstein, Russell, I.
Newton, sv. Franjo, Sh'ia….) bila je
vrlo ponizna.
Najpoštovaniji
ljudi koji su ikada živjeli priznaju kako njihova veličina nije proistekla iz
osobnog 'ja', nego iz više sile koja je djelovala kroz njih.
Ponizan čovjek je slobodan od ega i oholosti, on stvara i radi vrlo uspješno zato što je u većoj mjeri zanemario vlastiti interes,
vlastiti ugled te ne troši energiju, vrijeme i trud da to brani, već je u stanju
činiti velike stvari za svoju zajednicu neuobičajenim savršenstvom.
'Najveći
prijatelj istine je vrijeme, njen najveći neprijatelj je predrasuda, a njen
stalni pratilac je poniznost' (Charles Caleb Colton).
