Ulaganje u obrazovanje je ulaganje u budućnost. Obrazovanje donosi boljitak ekonomiji i društvu u cjelini kroz: razvoj vještina; mogućnost zapošljavanja; inovativnost; razvoj aktivnog građanstva; jednakost i socijalnu koheziju...

Obrazovanje i osposobljavanje, svakom pojedincu, treba ponuditi najbolje mogućnosti za stjecanje znanja tijekom cijelog života.

Europska suradnja podupire reforme zemalja članica u području odgoja i obrazovanja. Ta suradnja povezuje sve zemlje članice Europske unije.

Što može i mora učiniti Republika Hrvatska?

Mora uskladiti svoje školstvo s potrebama Europskog gospodarskog prostora. Uložiti napore u podizanju ukupne kvalitete općeg i strukovnog obrazovanja kao i cjeloživotnog učenja. Treba potvrditi našu podršku široj europskoj strategiji za rast i stvaranje novih radnih mjesta.

Na taj način ističemo važnost ulaganja u politike obrazovanja te vještine koje s jedne strane podižu zapošljivost, pomažu smanjiti trenutačni nesrazmjer vještina te olakšavaju prijelaz u svijet rada, a s druge strane promiču osobni razvoj pojedinaca i time pridonose podizanju kvalitete života.

Nužno je poboljšavati dijalog i suradnju sa socijalnim partnerima te ostalim relevantnim dionicima, kao što su komore i razne nadležne institucije.

Strategija mora pridonositi podizanju kvalitete i privlačnosti 

Strategija odgoja i obrazovanja mora pridonositi podizanju kvalitete i privlačnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na svim razinama obrazovanja, poticanjem daljnje suradnje među socijalnim partnerima, pružateljima obrazovanja, polaznicima, roditeljima, poduzećima, OPG, javnim službama za zapošljavanje, komorama, nastavnicima, savjetnicima za usmjeravanje i ostalim dionicima.

Nužno je ulagati više napora kako bismo bolje razumjeli vještine koje su potrebne na tržištu rada, između ostalog i pozornim praćenjem sektorskih i regionalnih trendova i nastojati iskoristiti to razumijevanje za unaprjeđenje politika obrazovanja i osposobljavanja.

Strategija odgoja i obrazovanja svake države posvećuje se dugoročnoj politici u području odgoja i obrazovanja snaženjem strateških partnerstva i pojačanom suradnjom kako bi se promicale inovacije u obrazovanju te razvoju izvrsnosti u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju kako bi se pojačala prohodnost i fleksibilnost putova prema povezanom europskom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju.

Trebali bi biti odlučni u namjeri da nastavimo pridonositi međunarodnoj konkuretnosti radne snage koja se razvila unutar europskih sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, a također i boljoj prepoznatljivosti strukovnih kvalifikacija u Europi, kao i šire.

Briga za obrazovanje je odgovornost svake zemlje

Briga za obrazovanje je odgovornost svake zemlje, pa tako i Hrvatske, koje se susreću s istim izazovima.

Europska suradnja podupire reforme zemalja članica u području odgoja i obrazovanja. Ta suradnja povezuje sve zemlje članice Europske unije.

Europsku komisiju i sve čimbenike procesa, koji uče jedni od drugih dijeleći iskustva, dokaze, analize te smjernice za budućnost obrazovanja i poboljšanja obrazovnog sustava.

Od 2009. do 2020. zemlje članice EU odlučile su usredotočiti s na jačanje cjeloživotnog učenja i mobilnosti; poboljšanje kvalitete i učinkovitosti obrazovanja; promicanje jednakosti, socijalne kohezije i aktivnog građanstva; poticanje kreativnosti i inovativnosti. Ta suradnja poznata je pod nazivom Obrazovanje i osposobljavanje do 2020. godine.

Potrebno je djelovati i dalje te je EU u suradnji sa zemljama članicama usuglasila šest novih prioriteta od 2016. do 2020. s fokusom na razvoj kvalitetnih vještina i kompetencija to su: zapošljivost, inovativnost, aktivno građanstvo, inkluzivno obrazovanje, jednakost, nediskriminacija i građanske kompetencije.

Treba nastaviti započete promjene

Prioritet je otvoreniji i novativniji pristupu poučavanju i učenju; jaka podrška nastavnicima, transparentnost, prepoznavanje vještina i kvalifikacija te održivo i učinkovito ulaganje u obrazovne sustave.

Ulozi su visoki pa je Europska suradnja u području obrazovanja ključna za Hrvatsku. To zahtjeva aktivno uključivanje svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa u Hrvatskoj.

Prioriteti koje treba ostvariti do 2020. moraju biti smjernice budućih reformi u Hrvatskoj i zemljama članicama Europske unije.

Kako bi navedeni ciljevi mogli biti ostvareni, treba nastaviti započete promjene u poboljšavanju hrvatskog obrazovnog sustava, a ne zaustavljati ga i stalno vraćati na početak.