Pitanje što ćemo dobiti od života za svakog od nas ima temeljnu važnost. Svi uglavnom želimo imati udoban dom, hranu, zdravlje, posao, djecu, prijatelje i radost.

Međutim, mnogi od nas trebali bi ostvarili načelo po kojem, da bismo nešto dobivali, moramo najprije početi nešto i davati.

Nakon pet tisućljetnoga eksperimentalnog razdoblja i matematičkih istraživanja ušlo se u strukturu prirode.Iako se znanost brzo razvija za potrebe čovječanstva ona ne rješava čovjekovu želju za srećom, zadovoljstvom, mirom i boljim položajem svijetu.

'Ovdje nismo kako bismo iz života za sebe izvukli sve što možemo, nego kako bismo pokušali usrećiti druge'  W. Osler

Čovjek želi vidjeti izlaz iz vječitih kriza, depresija...

Prisjetimo li se kako je razdoblje lova bilo najduže u ljudskoj prošlosti, a uz lov su  se razvijale i druge  vještine, kao npr. pripitomljavanje životinja, a onda i ratarstvo (uzgoj biljaka, sjemenarstvo i slično) u tom je razdoblju, uglavnom, došlo do povećanja broja stanovnika na Zemlji i razvoja intelektualnih čovjekovih sposobnosti.

Sve je ovo prethodilo razvoju znanstvene misli, koja je postala glavni pokretač našeg daljnjeg razvitka i opstanka  na Zemlji.

Možemo si postaviti pitanje: postajemo li time bolji, sretniji, mirniji, zadovoljniji, bolji susjedi, roditelji, građani.

Zbog nezadovoljstva vlastitim stanjem, imamo svakodnevno potrebu pisati, razgovarati o odnosu dobrog i lošeg, odgovornosti i neodgovornosti, nade i očaja, nacionalnom i univerzalnom - miru, ratu, uspjehu, neuspjehu… o svemu.

To nas potiče na pisanje, čitanje o  istraživanju i mijenjanju čovjekova položaja u društvu.

Naša svakodnevna znatiželja za izgovorene ili napisane ljudske riječi traženje je odgovora ili rješenja za konflikte koji nas  prate.

I dalje se pokazuje da je davanje i primanje u samim temeljima uspješnog i skladnog života svakog čovjeka.

Prestanimo biti zaljubljeni u vlastite stavove, usmjerimo se prema pronalaženju rješenja i mogućnosti da damo riječi podrške i ohrabrenja.

U ovom vremenu velike nezaposlenosti ako tražimo posao i ne možemo ga trenutno  pronaći, pogotovo mladi, a i svi drugi, možemo se uključiti u dobrovoljni rad (volontiranje) kojim stječemo iskustvo, veze, pomažemo društvu, stječemo nova znanja, razvijamo veliko srce humanosti, razvijamo želju za boljitkom pojedinaca.

Tako će i posao koji nam treba s vremenom postati naš.

Lako zaboravljamo davati, jer nas sustav stalno potiče da u životu nešto uzmemo i napredujemo.

Možda nas je toliko zaokupilo iskorištavanje svega onoga što nam život nudi da se rijetko sjetimo nešto i darovati.

Kada učinimo prvi korak da se predamo onome što želimo, to nešto, također će učiniti prvi korak kako bi se predalo nama.

Ako mislimo da nemamo što dati, možemo dati svoju pomoć, riječ, utjehu, svoje slobodno vrijeme.

To je jedan od načina  kako barem malo poboljšati svoj položaj u svijetu i ponuditi naša mala  rješenja za izlazak iz vječitih kriza.