SVATKO od nas, kod kuće, u školi, ili na poslu, može doživljavati razne, teške, stresne situacije .

Kad stvari ne idu kako treba, a idu, često ćemo se uhvatiti kako kritiziramo druge, tvrdeći da su nam oni krivi zbog toga. Možda, držimo kako će nam pronalaženje tuđih mana, ili pogrešaka, pomoći biti zadovoljniji sobom i situacijom u kojoj se nalazimo.

"Ako ne možeš reći nešto dobro, bolje uopće ne govori"

Također, često vidimo kako, u svakoj skupini ljudi, postoje nezadovoljnici koji nemaju niti jednu lijepu riječ za osobe i događaje oko sebe. Svijet u kojemu žive, mjesto, posao... takvim ljudima izgledaju poput mjesta za propast.

Ili je možda moguće da jad i čemer jednostavno vole imati društvo.

U tim trenucima potištenosti,  kroz koje prolazimo skoro svaki dan, možda je najbolje šutjeti. Ako doista nismo u stanju kazati nešto korisno i lijepo (o) osobama oko nas.

Naša iskustva pokazuju kako riječi destrukcije, najčešće, donose destruktivne posljedice.

Osim izazivanja nepotrebne boli i patnje osobama oko nas, naše negativne riječi često samo pojačavaju naše vlastite probleme.

Imamo li poteškoća u nošenju sa životnim iskušenjima, moguće je da će nam se činiti kako imamo pravo kad se služimo grubim i uvredljivim riječima.

Svi mi, svakodnevno, opterećeni smo brojnim nerazjašnjenim emocijama i mnogim osjećajima, koje ni sami često ne razumijemo.

Na kraju, ipak, uviđamo kako probleme nećemo riješiti omalovažavanjem, ogovaranjem i ponižavanjem osoba oko sebe.

Ljubaznim riječima punim razumijevanja i običnim suosjećajnim slušanjem, naučimo drugima pružiti potporu i tako početi primati potporu iz okoline i pronalaziti ju u sebi.

Lijepe riječi donose obećanje o životu. One će dodatno obogatiti i onog tko daje i onog tko prima.

U svemu što činimo trebali bismo se služiti pozitivnim riječima, pozitivnim mislima i djelima.

Bog je stvorio svijet u kojemu se događa puno više dobrih nego loših stvari.

Naše životne katastrofe uznemiruju nas - ne samo zbog toga što su bolne - nego zbog toga što su rijetke i jedinstvene.

Kad stojimo vrlo blizu nekog velikog predmeta vidimo samo taj predmet. Tek kad učinimo nekoliko koraka unazad, ugledati ćemo i prostor oko njega.

Kad nas neka tragedija posve zatekne i prenerazi, vidimo i osjećamo samo tu tragediju. Tek s vremenom, iz određene udaljenosti, tragediju ćemo ugledati u kontekstu čitavog života i čitavog svijeta.

Kad bismo u teškim, kaotičnim  i uznemirujućim životnim trenucima mogli naučiti šutjeti sve dok nam pogled ne bude jasniji, moguće je kako bismo izbjegli puno nepotrebnih destruktivnih riječi, a s tim nečije boli i patnje.

U različitim životnim područjima, ljudi opterećeni problemima, na sebe i na druge mogu ostvariti presudno loš utjecaj. Takvi ljudi, na primjer, umjesto pozitivnog, naglašavaju negativno …

Stara izreka: "Ako ne možeš reći nešto dobro, bolje uopće ne govori" može biti mjera za riječi koje izgovaramo cijeli dan.

Svi mi imamo teške trenutke, kad nismo zadovoljni sobom, no moramo paziti neka naše riječi ne povrijedi ljude oko nas. Možda su i drugima potrebne riječi potpore, a ne destrukcije. Važno je što govorimo drugima i biti svjesni snage svojih riječi.

Naše riječi svakidašnje trebaju dati poticaj osobama oko nas, na poslu, u obitelji, medijima, mjestu gdje živimo... kad je to potrebno.

Pokazalo se kako, u našem životu, radost ne donose stvari, nego mi u sebi sa svojim riječima i svojim djelima.

Ružni trenutci bit će zaboravljeni brže od ružnih riječi.