Već prije napisah nešto o svojoj sklonosti prema ovom Danu, pa u nedostatku "meteo" inspiracije rekoh da nešto natipkam ovim povodom. Gospođu Claru Zetkin pamte stariji jer o njoj smo učili u školi, stoga samo kratki podsjetnik da je na njezinu inicijativu održana Prva međunarodna ženska konferencija u Kopenhagu 1908 od kada se i obilježava Međunarodni dan žena.

Žene su u modernim društvima emancipirane (ma što god to značilo) i "istopravne" s muškarcima (u većoj ili manjoj mjeri). U društvima koje volimo ocijeniti zaostalim, polu-civiliziranim ili nedovoljno demokratičnim, žene su i dalje građani drugog reda. Ne želim ulaziti u političke ili vjerske razloge, niti u druge (pra)povijesne izlike i opravdanja.

Muči me nešto drugo. Sada, kad su žene ravnopravne je li im bolje i lakše nego prije ili ne?

Danas su iz više razloga, kako zbog tekovina modernog načina života, manje sredstava za život, dokazivanja, karijere i napose materijalne neovisnosti, prvenstveno "radnice". To znači: radnice-djelatnice, vlasnice firmi i obrta, direktorice i ravnateljice, menadžerice, ministrice, predsjednice, državnice....

Danas su sve to, ali koliko im je suvremeni život ostavio vremena da budu majke, kućanice i supruge? Uopće ne dvojim da su žene u mnogim poslovima bolje od muškaraca, ali isto tako ne dvojim da neki poslovi kao i neki sportovi nisu za žene, ali dvojim jesu li ravnopravne ili su ipak malo više "ravnopravnije". Dakle, pored "tradicionalnih, ženskih" poslova, suvremeno društvo ih je uhvatilo u zamku (kao i nas same) i natovarilo svima nama nove norme ponašanja. "Bitno" je imati posao, plaćati račune, sve stizati, školovati, preživljavati i bar jednom nedjeljno, kao obitelj, sjesti za stol. I to je to. Ne tonemo, plutamo!

Previše je toga i na njihovim i na našim (muškim) plećima i samo "timskim" radom i ponekim mađioničarskim trikom uspijevamo držati glavu iznad vode. Kronično nam nedostaje vremena, a o nekim trenucima za sebe i neke svoje potrebe niti ne razmišljamo.

Stoga, u ovoj ludoj utrci sa životom i vremenom želim dati svoj prilog - prijedlog. Kako još nismo (hvala Bogu) na američkoj razini da ručkove svakodnevno podgrijavamo u mikrovalkama, imam jedan brzinski, dvadesetominutni recept za rado viđeno jelo na našoj trpezi.

Za početak su potrebna pileća ili pureća prsa, ali mogu krilca, bataci kao i druge vrste mesa. Šnicle popržimo na ulju. Zatim dodamo sitno nasjeckanu glavicu crvenog luka. Ako je sezona možemo dodati na prugice izrezanu svježu papriku. Oguljenu jednu ili dvije jabuke izrežemo na kockice ( veličine kockica šećera) i sve to pržimo desetak minuta. Dodamo kiselo vrhnje, a nakon toga i malo vode. Slijede standardni začini s tim da ja stavim i čilija u prahu.Iscijeđen narančin sok se pokazao više nego dobar u ovoj kombinaciji. I gotovo.Kao prilog može kuhana riža ili njoke.

Svakako ovo probajte i dobar tek !

Za sve one čitateljice Sbplusa koje neće nazočiti večerašnjem koncertu Zdravka Čolića u Areni Zagreb, utješni klipić i vesela pjesmica.