Najčešća, prva riječ koju izgovorimo... najčešća riječ kad zatrebamo pomoć... najčešća riječ-uzvik kad nam se nešto loše dogodi... najčešća riječ-psovka kad nekoga želimo jako povrijediti.... riječ bez koje ne bi ni nas bilo.... riječ - Mama!

Danas je Majčin dan. Dan kada bi trebali pokloniti malo više pozornosti i ljubavi, nego to inače činimo, onima koje su uz nas od našeg prvog dana, prvog plača, prve bolesti, prvog koraka... Onima koje su dijelile, ili još dijele, naše radosti, tuge, brige i veselja. Onima koje su izabrale biti majke. Onima koje su bez obzira ne nezavidne situacije, osude, prijekore, izopćenja... same protiv svih i svega... ipak, odlučile biti majke. Onima koje nisu mogle biti biološke, ali su željele biti i jesu majke. Danas je dan svih njih.

Mnoge su zemlje i narodi svijeta kroz povijest iskazivali poštovanje i zahvalnost majkama određenim danom u godini. Činili su to stari Rimljani, ali i Grci koji su posebno štovali božicu Reu, majku olimpskih bogova. U mnogo bližoj povijesti spominje se američko-engleski pokret žena Mothers Day Meetings(1865.godine) kao preteča prazniku koji će svoju definiciju dobiti 1914. godine. Te godine, američki predsjednik Woodrow Wilson Majčin dan proglasio je nacionalnim praznikom. Većina europskih zemalja ga obilježava u drugu nedjelju svibnja, dok Britanci to čine u ožujku.  

Uloga majke u životu svakog živog bića je neizostavna i teško zamjenjiva. Majka je prva spona nas i života i prvo naše utočište. Dokazano je kako novorođenče, čak u prvim satima života, prepoznaje majku po mirisu. Kad progleda, u nizu sličnih žena, beba nepogrešivo prepoznaje majku i tek tada joj se povećava nagon za dojenje. Čvrsta je veza majke i djeteta i kad ta veza ne funkcionira prirodno i obostrano, nastaju problemi, praznine, pa čak i neki poremećaji u ponašanju. Slušao sam priče koliko život bez majke u djetinjstvu može poslije ostaviti traga u životu odraslog i formiranog čovjeka. Kažu da tu prazninu ništa više ne može ispuniti i nadomjestiti. Stoga, lijepo je imati majku sa svim onim atributima koje ta riječ podrazumijeva.

Bog ju spominje u četvrtoj zapovijedi: "Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!"

Stara židovska izreka kaže: "Bog ne može biti svugdje, zato je stvorio majke".

Velika većina nas je kao školarci pisala pjesmice i sastave o majci, trudeći se da svaka naša mama bude najbolja i najljepša, često namjerno pretjerujući "raskošnim" dječjim opisima. Mnoga svjetska, umjetnička, književna i ina djela su posvećena majkama, a jedna od, po meni, najljepših Tadijanovićevih pjesma kaže:

"Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O, majko žalosna!kaži, što to sja
U tvojim očima

Dugo u noć,u zimsku bijelu noć?"

Krajem osamdesetih pojavila se pjesma, mega-hit "Mojoj majci" iliti "Ruža Hrvatska". Jasenko Houra (autor) pjesmu je napisao i posvetio svojoj preminuloj majci. U nizu "opjevanih" majki, ide klip Miše Kovača s pjesmom "Najljepše su oči moje majke" uz opasku – dok god imamo roditelje svi smo mi djeca, i ne trebamo se stidjeti pokazati svoje osjećaje, kako riječima tako i djelima, onima koje nas jako dobro znaju, poznaju i vole - upravo baš takve kakvi jesmo.