Kako počinje korizma neki kršćani se pripremaju za veće ili manje žrtve i odricanja. Neki se tako odriču mesa, neki kolača, neki pića, neki seksa, a neki pak pušenja. Vjerojatno vođeni tim primjerom veliki zagovornici nepušenja u Hrvatskoj, kao katoličkoj zemlji, od 2003. godine obilježavaju na prvi dan korizme tj. Pepelnicu – Hrvatski dan nepušenja, koji ove godine pada 22.veljače.

Ideja je nagovoriti pušače da na taj dan ne zapale niti jednu cigaretu

Ideja je nagovoriti pušače da na taj dan ne zapale niti jednu cigaretu. Uvjeriti ih da to nije nemoguće i animirati ih da tako nastave još koji dan...

Australski znanstvenici su, nakon završenog proučavanja i istraživanja, mišljenja da samo čvrsta volja pobjeđuje pušenje.

Hm, jedan moj poznanik redovito svake godine, tijekom korizme, ne puši. Dakle, ima čvrstu volju. S prvim danom Uskrsa pali jednu za drugom kao i prije. Eto čovjek ima volju, ali se vraća pušenju. Slijedi pitanje - Je li on ovisnik?

Upućeniji tvrde da nisi ovisnik ako zapališ kad hoćeš pa tako popušiš i kutiju dnevno, ali ako sutra nemaš potrebu zapaliti, ili ne želiš, ti i ne zapališ. Naime, po tome, ovisnik je onaj koji ima potrebu samo jednu cigaretu dnevno popušiti i mora to i učiniti. Zanimljivo!

One, jeftine, hrvatske cigarete zvane Kolumbo ustvari imaju smisleno ime. Cristoforo Colombo (Kristofor Kolumbo) je od Indijanaca "prepisao" zadaću i donio "nekakvo lišće" tj. duhan u Španjolsku. Dakle, prvi Europljani pušači su Španjolci ili još točnije Kolumbovi mornari.

Povijest je zabilježila da je neko vrijeme duhan slovio i kao lijek

Povijest je zabilježila da je neko vrijeme duhan slovio i kao lijek (herba santa), no ne zadugo. Sveti oci Urban VIII i Inocent X pušače bi eskomunicirali (izopćili iz Crkve).

Kineski car je u 17. stoljeću proganjao rasturače duhana kao i pušače, te je ukazom odredio smrt za svakog takvog. U carskoj Rusiji bi za narod priređivali "predstavu" javnog bičevanja ili prosijecanja nosnica pušačima. Nerijetki bi bili prognani i u Sibir.

Turski sultan Ahmed IV je kažnjavao pušače tako da su im probijane nosnice njihovim vlastitim ćibukom, a Murat IV je sve to zaokružio smrtnom kaznom.

Znanstvenici tvrde da je pušenje direktan ili indirektan uzrok za više od 50 bolesti od kojih je 20 smrtonosnih. Tako se pušenje povezuje s bolestima srca, krvnih žila, dišnih putova, moždanim udarom, karcinomom itd. Neki pušenje zovu "izbježivi" čimbenik za određene bolesti koje kao krajnji rezultat, mogu izazvati smrt.

Hm, s ovim se vrlo vjerojatno na bi složio Thomas Mann koji je jednom zgodom rekao: "Ne razumijem kako netko može da ne puši - on se takoreći lišava onog što je najbolje u životu. Dan bez duhana bio bi vrhunac bljutavosti, potpuno prazan i otužan dan. Kad bih si izjutra morao reći - danas nema pušenja, ne bih imao hrabrosti ustati. Ostao bih u krevetu".

Kad smo već kod citata, o pušenju su se očitovali ili pisali mnogi poznati....

"To vam je, gospođo, jedina stvar na svetu koja se isplati. Pušenje."

Bela Hamvas: "Jelo je tjelesni čin, pijenje duševni, a pušenje duhovni čin. Uvijek treba započeti s jelom, završiti dimom".

Danilo Kiš: "To vam je, gospođo, jedina stvar na svetu koja se isplati. Pušenje."

Ivo Andrić: "Tada je uvidio kakvo je blago ta stalna vatrica pred vidom i taj modrikast dim koji golica oči i grlo, i omogućuje čovjeku da pusti suzu bez plača, da udahne duboko i izdahne zrak, a da se to ne zove uzdah. Otad mu je godinama svijetlila ta vatra pred očima ili sagorijevala među prstima. Taj dim, uvijek isti ali i uvijek drukčiji, odvraćao mu je misao od onog čega se bojao, i u izuzetno sretnim satima odvodio ga u potpunu izgubljenost i zaborav; hranio ga je kao kruh i tješio kao drug. Noću je sanjao da puši kao što drugi sanjaju susret sa onima koje vole."

Emil Cioran: "A ako je bilo vrijeme kad sam bio ljubomoran na one egipatske monahe koji su kopali svoje grobnice da bi u njih lili suze, ja ću sad iskopati svoju i puštati da u nju padaju jedino opušci."

Među strasne pušače se ubrajaju Sartre, Krleža, Poe, Freud, Flaubert .... Pušenje se godinama ukorijenilo u sve pore društva i ponašanja, pa poznavatelji tvrde kako su najpoznatije slike Camusa i Malrauxa one sa cigaretama među usnama.

Istomišljenici tvrde kako su tri najljepše stvari na svijetu: piće prije seksa i cigareta poslije.

Tri najljepše stvari na svijetu su: piće prije seksa i cigareta poslije.

Ipak, najnoviji podaci govore kako se u Americi više umire od cigareta, nego od alkohola, AIDS-a, automobilskih nesreća ili droga. Svjetska zdravstvena organizacija, statistike Europske unije (Zeleni dokument), Hrvatski liječnički zbor – svi mašu zastrašujućim crnim podacima o preranim smrtima i bolestima pušača, ali i osoba izloženih tzv. pasivnom pušenju. Izbrisao sam cijelu karticu teksta o tome, jer sve su to brojke dok netko od nas i među nama ne "zakači" nešto. Tada se "ono - nekim drugima", počinje događati i nama, a tada,  na žalost, i mi postajemo dio tih crnih brojki i statistika. Volim reći kako svatko ima glavu za sebe i svatko odlučuje o sebi ali, neki pušači, svjesno ili nesvjesno, ugrožavaju i zdravlje drugih. Stoga jesam za odvojene prostorije u restoranima, kafićima... jesam za posebne objekte gdje se smije i gdje se ne smije pušiti, ali nisam za hajku i diskriminaciju.

Zabranom pušenja na javnim mjestima neke su zemlje istakle smanjenje akutnog infarkta miokarda za 11% (Italija) odnosno 15 % ( Francuska). Nakon, godinu dana donošenja zabrane, Irska i Švedska bilježe poboljšanje zdravlja radnika u ugostiteljstvu.

Sve je ovo u redu i da se regulirati, ali što učiniti kad roditelji puše u prostorijama gdje obitavaju mala djeca? Njihova djeca! Više sam se puta u to uvjerio i nepopularno negodovao.

Smijem li pitati je li to manjak ljubavi, nekultura, bezobrazluk, neobzirnost ili nešto još gore? Nemar ?!

Ma s kojim pravom ti ljudi (namjerno ne kažem roditelji) truju svoju djecu? Smijem li pitati je li to manjak ljubavi, nekultura, bezobrazluk, neobzirnost ili nešto još gore? Nemar ?!

Kako od takvih očekivati da obrate pozornost na druge?

Dok sam pušio nikada nisam zapalio cigaretu u kući gdje se ne puši, a danas (kada nisam pušač) svaki gost kod mene može slobodno zapaliti. Jest da poslije tri dana zračim kuću, ali eto...

Ne želim ovim tekstom kao bivši (tvrdokorni - i do tri kutije dnevno) pušač dijeliti lekcije i posipati se pepelom. Dapače, često znam reći kako mi je, dok sam pušio, ujutro najdraže bilo popiti kavu i ispušiti par cigareta. Kava i cigareta se savršeno slažu i danas mi kava nema više onaj miris i ne predstavlja mi užitak koji je to bila prije. Danas imam druge (zdravije) užitke ili nadomjeske - kako hoćete.

Stoga, ovo je mali pokušaj i veliki apel za jedan dan nepušenja, ma koliko god dvojili ima li to smisla u rafinerijskom okruženju Broda, zatrovanoj hrani i načinu na koji živimo.

Za sve koji izdrže dan, dva i duže, a žele nastaviti evo i online potpore - http://www.bivsi.hr/.

Za one koji žele pročitati kako je pisac, novinar... Ante Tomić prestao pušiti, neka otvore njegov blog http://www.ronhillklub.net/blog/blog-ante-tomica--kako-sam-prestao-pusiti/

I na kraju za one kojima treba još koji "pokretač" neka pogledaju ovaj klipić i 8 sexy razloga za prestanak pušenja. 

Preporučam !